Miroslav Škoro zamalo je prije četiri godine ušao u drugi krug izbora za predsjednika Hrvatske. Tko zna kako bi dalje tekao njegov životni put da je postao predsjednik? Nakon što je osnovao Domovinski pokret i bio njegov predsjednik, napustio je tu stranku i posvetio se glazbi. Još je zastupnik u Saboru, no nakon što mu istekne mandat, kaže, više se neće baviti politikom. Nedavno je snimio i novu pjesmu “Leti, sokole” te najavio novi album, ali i veliki koncert u zagrebačkoj Areni. Miroslav Škoro je i gost našeg podcasta u kojem je otpjevao dvije pjesme, te predstavio novi spot.
Jeste li zadovoljni prijmom nove pjesme “Leti, sokole”? Sudeći prema pregledima na YouTubeu, čini se da su ljudi željni vaših pjesama?
Čudno je to, taj prostor digitalije i interneta još nisam svladao. Po komentarima vidim da je to tema bliska svima nama. Znate po čemu se to najbolje vidi? Po gužvama na autocestama. Ljudi, čim su u bilo kakvoj prilici, idu svome starom kraju, odnosno gnijezdu iz kojeg su izletjeli poput sokolova. Najljepša, ali najtužnija slika koju sam vidio bila je u Sokolinama. To vam je jedno razrušeno hrvatsko mjesto kod Kotor-Varoša kroz koje sam prolazio nakon koncerta. Bio je mrak, a u razrušenim kućama ljudi su upalili vatre i spavali u vrećama. To je i motiv koji je u pjesmi “Leti, sokole” privukao ljude i mislim da će ih privući sve više kako je budu otkrivali. Moje pjesme nisu klasične “udri, tuci” i one se ne gledaju, nego slušaju. Danas je takvo vrijeme da se pjesme više gledaju, a ja se u tome ne mogu natjecati. Sve je na meni prirodno i nezanimljivo.
Pa dobro, ima se što i vidjeti u vašem novom spotu. Tu su i članice Folklornog ansambla Turopolje i KUD-a Ščitarjevo.
One su drage mlade cure i hvala im puno. Bile su voljne s nama se zezati i ludovati u kamenolomu te slušati sve naputke redatelja Zdravka Valentina.
U karijeri ste imali puno pjesama koje su ostale. Spomenimo samo “Otvor’ ženo kapiju”, “Milo moje”, “Domovinu” ili “Ne dirajte mi ravnicu”. Ljudi gotovo da misle kako su to narodne pjesme?
Pa da. Nedavno mi je jedna gospođa rekla da jako voli narodnu pjesmu “Šumi, šumi javore”. Kad sam joj rekao da sam je ja napisao, nije mi vjerovala. A kada sam radio pripremu za jednu turneju, imali smo dvije Dalmatinke kao prateće vokale, Marinu i Karmen. Prvo smo vježbali “Svetinju”, “Milo moje”, “Sude mi” i onda krenuli na “Otvor ženo kapiju”, “Garavušo garava”, “Mata”... Na to meni Marina kaže: “Oprostite, šefe, a zašto mi vježbamo ove pjesme za pirove”? Rekao sam joj: “Zato što sam ih ja napisao.” A ona na to: “Dajte, nemojte mi reći.”
Fantastično je kako su neke vaše pjesme prešle i granice Lijepe Naše. Što kažete na to kako se “Sude mi” pjeva u Crnoj Gori, a pogotovo su je prigrlile njihove rukometašice?
Na internetu ne možete ništa kontrolirati, svatko može uzeti pjesmu i staviti slike koje hoće. Mene su zbog toga optuživali za svašta. Generalno gledano, pjesma je kao ptica, a meni je kao autoru drago kad se netko prepozna u tome. Ne bih baš volio da to ode u ekstreme, ali Crnogorci imaju pravo za ono za što se bore i drago mi je da su se prepoznali u mojim pjesmama. Doduše, malo kasno, ali bitno da su se prepoznali.
Pjesma “Ne dirajte mi ravnicu” vjerojatno je pjesma po kojoj vas svi najbolje znaju. O njoj ste puno puta govorili, rekli ste da ste je napisali još 1989. i posvetili majci?
Nedavno sam listao svoju arhivu i našao sam nekoliko stotina zahvalnica, a puno ih ima baš za “Ne dirajte mi ravnicu”. Za vrijeme rata mnoge manifestacije održavale su se pod tim imenom – Vinkovačke jeseni, malonogometni turnir u Višnjevcu... Ta je pjesma ušla u narod do te razine da su se ljudi vraćali u Cavtat i na brodovima su pjevali “Ne dirajte mi ravnicu”. Moj pokojni prijatelj Matija Ljubek bio je pokopan uz tu pjesmu kao i mnogi drugi ljudi. Ne bi me čudilo da mi to bude epitaf na grobu, kao što Deanu Martinu piše “Everybody Loves Somebody Sometime”. Samo da ne bi bilo da mi piše: “Ja ću se vratiti”, haha. Ta pjesma spada u red onih koje su se dugo razvijale, trebalo joj je dosta dok je ljudi prihvate. To je ono kako bi Drago Diklić rekao razlika između pjesme i hita. Hitovi su za hititi. Ova je pjesma traje već 34 godine i ja svaki svoj koncert, njegov službeni dio, završim njome. Zbog publike i postojimo, njima kapa dolje.
Vi ste jedan od rijetkih glazbenika koji ima dva fakulteta. Doktor ste znanosti, vinogradar, poljoprivrednik, a nedavno ste završili i tečaj za bagerista. Kako sve stignete?
Znate što, jedan pametni profesor mi je rekao jednom zgodom: “Sve se može stići, dan ima 24 sata. Osam sati spavaš, osam radiš, osam se zezaš.” Ja ponekad radim mrvicu više od osam sati, a ponekad se zezam više od 24 sata. Nikad ne spavam duže od 5-6 sati dnevno. Tako me Bog stvorio. Uz dobru organizaciju sve se stiže. Kad imate dobre ljude oko sebe, možete pomaknuti Sljeme sedam metara u koju god stranu želite. Kvalitetni ljudi su ono što pokreće svijet. Kada je glazba u pitanju, uvijek sam imao sreću da sam bio okružen kvalitetnim glazbenicima od samih početaka – od Slavonskih bećara, preko Grčevića, Homokija, Zrinka Tutića, Huljića do Zdenka Runjića, Đorđa Novkovića, Nene Ninčevića. To su sve moja braća. Uz mene su uvijek i najbolji prateći glazbenici kojima dajem pola svoga honorara. Bez njih sam ništa i zato mi je lako biti u glazbi. Imam i suprugu koja me podržava. Vraga bih ja mogao da me ona ne podržava i da vjeruje svemu što piše u novinama. Već bi davno bilo problema. Može se, samo se treba usuditi.
Usudili ste se i kandidirati za predsjednika države i malo vam je nedostajalo da uđete u drugi krug. Jeste li razmišljali što bi se dogodilo da ste postali predsjednik?
Bio sam spreman žrtvovati se za to, bez obzira na to kako to sad zvuči licemjerno. Nije mi fora biti predsjednik pa se voziti u dobrom autu ili imati plaću 3000 eura. To ja imam. To zaradim za jednu večer. Ono što je sigurno je da bi bilo pristojnije. Ja sam tako odgojen i mislim da ne bih neke stvari svodio na ono gdje ne trebaju biti. Ta predsjednička funkcija je dekorativna i mislim da ima utjecaja da skrene pozornost na neke stvari. To vam je kao kad se zaljubite u neku curu pa joj se idete udvarati i, ako vas ona odbije, onda je pristojno kazati: “Hvala lijepa, idem dalje.” U tom slučaju, kao i u slučaju mojih drugih pokušaja da promijenim tu paradigmu, nije prošlo. Ja radim dalje svoj posao. Za razliku od svih tih ljudi, ja se imam kamo vratiti.
Dakle, gotovi ste s politikom, nećete se više kandidirati?
Ne, nema potrebe. Nažalost, neki procesi nisu reverzibilni. Danas sam se vozio u liftu s jednim mladim gospodinom iz, pretpostavljam, Nepala ili Bangladeša koji je dostavljao hranu. Prošle godine u Hrvatsku je službeno ušlo 124 tisuće ljudi, a mi smo u 30 godina izgubili milijun i sto tisuća ljudi, u zadnjih deset godina 400 tisuća. Ovom dinamikom mi smo na 20-30 posto stranaca u roku od nekoliko desetaka godina i neka nam Bog pomogne.
I, nažalost, najviše ljudi odlaze iz vaše Slavonije?
I najviše odlaze zbog ekonomskih razloga jer se kao tu ne mogu zaposliti. Može se tu raditi i zaraditi. Mi imamo problem deficita radnika na svim razinama, ali nažalost, zavladala je letargija, beznađe. To je stvarno tako. Ja o tome i pjevam. Ljudi odlaze zato što je tu važnije biti podoban. Moji kolege gledaju u pod, klimaju glavom i dižu ruke. Zbog čega? Nekog sustava? Svi znamo da idemo u krivom smjeru.
Vratimo se glazbi. Nedavno ste imali dva koncerta u Lisinskom, a iduće godine najavljujete i koncert u Areni, gdje ste već nastupili 2009.?
A to vam je ono “vidjela žaba da se konj potkiva, pa digla i ona nogu”. Ne ulazim u ničiji glazbeni ukus, ali ne mogu vjerovati kad vidim tko sve tamo nastupa. Mislim da imam dovoljno publike da mogu u Arenu dovesti desetak tisuća ljudi, a koncert planiram za kraj iduće godine. Ove godine ću nastupiti u Areni na koncertu koji organizira Happy radio.
Na zadnjem koncertu u Areni vaš sin Matija imao je jedan od prvih nastupa, a sada je već punopravan član vašeg benda?
Da, on je tada obukao dres reprezentacije i odsvirao Gilmourov solo na pjesmi “Another Brick In The Wall”. Sada ga je moj bend prihvatio kao svirača, a to nije lako jer su svi vrhunski glazbenici. Ništa mu nije teško napraviti za glazbu. Kod njega nije samo tehnika nego i emocija. Sada baš radimo jednu zanimljivu pjesmu. No uvijek će imati tu stigmu da je Škorin sin, premda je odličan glazbenik.
Spomenimo i druge vaše zanimacije. Koliko ste dosad uopće osvojili nagrada za vina?
Puno. Međutim, ono što je najvažnije jest da smo na Decanteru u Londonu dobili četiri medalje i naša je graševina s 92 boda najbolje ocijenjena graševina prošle godine. To je jedna mala vinarija u Mitrovcu, a ono na što sam najviše ponosan jest obitelj Matić koja vodi tu priču. Hvala Dragi Matiću od srca, trudimo se da on sa svojom obitelji može živjeti od toga. Međutim, Mitrovac je malo mjesto, a škola im propada.
Bili ste i direktor Croatia Recordsa, pa i član žirija nekoliko pjevačkih natjecanja. Je li danas mladima lakše ili teže uspjeti u glazbi?
Nikad nije teško uspjeti u glazbi, teško je trajati, pogotovo danas. Jednom sam baš pratio kako se gleda moja pjesma na YouTubeu pa sam uspoređivao svoj video s videom maltezera koji skače da vidi je li beba na krevetu. Dok sam ja imao tisuću pregleda, maltezer je imao 3000. Kad sam ja imao sto tisuća, maltezer je imao milijun i pol. Imam osjećaj, kad bih se mogao poljubiti u stražnjicu, da bih odmah imao nekoliko milijuna pregleda. Može se doći do toga da izazoveš pozornost javnosti, no najteže je trajati. U tom smislu je Arsen najbolje rekao: “Mnoge smo tako svečano dočekali, a još svečanije ispratili.” Dok nisam ušao u politiku, svi su mi govorili da falšam, da ne znam pjevati. Kada sam ušao u politiku, onda su mi rekli:”A dobro, bolje ti je da pjevaš.” Moj savjet mladima koji se žele baviti pjevanjem je – uđite u politiku i onda će vam svi reći: marš iz politike, idi pjevati jer si pjevač.
U pripremi vam je i deseti, jubilarni album?
Pa, imam puno pjesama bez adrese. Proteklih godina izdao sam nekoliko pjesama koje još nisu izašle na albumu, stoga sam ove godine odlučio izdati dva albuma. Jedan će biti s tim novim pjesmama, a drugi s pjesmama koje mi se sviđaju. Već sam snimio obradu francuske pjesme “Bila je tako lijepa”.