U posljednjih nekoliko godina "true crime" žanr doživio je potpuni procvat. Osim što je uvijek prisutna fascinacija psihološkim aspektom serijskih ubojica, a često i nesposobnosti policije da nakon desetaka žrtava uspiju uhvatiti počinitelja, tu su i youtuberi i tiktokeri koji su zamijenili, dotad popularne, detaljne opise nanošenja maskare ili korektora s pričama o jezivim zločinima i teškim ubojstvima.
Fokus na žrtvama
Zbog toga ne čudi što se snimala još jedna u nizu serija o serijskim ubojicama, a ovaj put je tu riječ o Jeffreyu Dahmeru. Uradak pod nazivom "Monster: The Jeffrey Dahmer Story" je na Netflixu dostupan od prošlog petka, a serija je brzo stekla brojne poklonike, dok ima i onih koji su je proglasili prebrutalnom za gledanje. Naime, upravo zato što je sve veća popularnost žanra, pokrenuta je i rasprava o tome kako se često ignorira u kakvom su stanju obitelji žrtava, koje pate zbog počinjenog zločina, te svi znaju tko je ubio, ali malo tko i imena ljudi kojima je neki kriminalac skratio život. To se nije dogodilo u ovoj seriji, štoviše, gledatelji hvale seriju upravo zato što su u fokusu i same žrtve zločina te njihove obitelji. No, možda najveće iznenađenje je glumac Evan Peters. Omiljeni suradnik auora serije Ryana Murphyja ponovno briljira u ulozi psihopata, a zbog toga koliko je dobro "skinuo" Dahmera, mnogi se boje za njegovo psihičko i fizičko zdravlje, spominjući kako si je Heath Ledger oduzeo život nakon što je u filmu "Batman: Vitez tame" igrao Jokera.
Peters je, s druge strane, kazao kako ima potpuno podršku redatelja i kolega te da je konstantno bio pod nadzorom terapeuta tijekom snimanja serije. Serijskog ubojicu Evan je već glumio, među ostalim, i u jednoj sezoni "Američke horor-priče", ali ovo je prvi put da ima glavnu ulogu u seriji. Jedan od najtalentiranijih mladih glumaca, kako mu tepaju fanovi, izgledom neodoljivo podsjeća na Malcolma McDowella, glumca poznatog po ulozi psihopata Alexa u remek-djelu Stanleya Kubricka "Paklena naranča". Pripremao se za igranje Dahmera, kaže, gledajući videe na YouTubeu.
– Ryan mi je poslao scenarij i onda mi je rekao da je Jeffrey zanimljiv jer se čini kao da mu je zapravo žao zbog toga što je napravio i jer je potpuno zbunjen zbog toga što se dogodilo. On nema šarmantni smiješak na licu kao npr. Ted Bundy, nego je miran i gotovo se disocirao od onoga što je učinio. Slušao je također i jedan audiozapis na istoj platformi na kojem se čuje kako Dahmer razgovara sa psihijatrom i smatra da je tamo mogao jasno vidjeti kako on stvarno razmišlja.
Dodaje isto tako da im je stvarno bilo bitno da bude jasno da su dok su radili ovu seriju poštovali žrtve i njihove obitelji te da priču ispričaju što autentičnije.
Jeffrey Dahmer je, podsjetimo, bio optužen za ubojstvo 17 muškaraca i dječaka tijekom 70-ih i 90-ih, te je one koje je uhvatio u svoju zamku često drogirao i seksualno napastovao.
Sve je dostupno
YouTube je definitivno odigrao veliku ulogu u popularizaciji žanra true crime ili stvarni zločin. Ono što je bilo rezervirano za kasnovečernje programe, serije koje su targetirale usamljene majke i ledile im krv u žilama od straha pričajući o uhodama, muškarcima koji stopiraju aute u kabanici na kiši pa ubijaju svoje suvozače ili manijake koji se skrivaju ispod automobila u javnim garažama – a sve te likove glume obično netalentirani glumci čija karijera će nakon te uloge i završiti, postale su omiljena razbibriga mnogima. No, sve informacije bile su dostupne na toj društvenoj mreži i prije no što su se influenceri zainteresirali za to područje. Dokumentarci, audiozapisi, posljednje minute života žrtava, sve je to dostupno i vrlo lako moguće pronaći.
Krv, odrubljene glave i tijela rastopljena u bačvama... to se pogotovo čini daleko iz Hrvatske, gdje mnogi još uvijek nerado zaključavaju vrata prije spavanja, vjerujući kako će susjedi prijaviti provalu čim čuju neko neobično šuškanje.
Rijetki su zbog toga baš napeto pratili svaki novi dokumentarac koji je osvanuo na toj platformi o ubojicama kao što su John Wayne Gacy, Ted Bundy i Richard Ramirez. No, nije ista situacija u cijelom svijetu. U Americi, gdje je nasilje svakodnevica, a po učenicima u školama se puca barem jednom tjedno, a mnogi serijski ubojice doslovno su tamo rođeni, jasno je da puno više ljudi zanima takav sadržaj i to nije samo morbidni kuriozitet, nego su mnogi izjasnili kako im je gledanje takvog sadržaja priprema za mogući susret s nekim psihopatom.