Emisije Roberta Knjaza (51) već su više od tri desetljeća sinonim za dobru zabavu pred televizijskim ekranima. Privlače sve dobne skupine, a to ne iznenađuje jer autor brojnih serijala na intrigantan, edukativan i sebi svojstven, knjazovski humorističan način gledatelje upoznaje sa zanimljivim ljudima, običajima i životinjama, i to ne samo u Hrvatskoj nego diljem svijeta. Nedugo nakon što je gledateljima otkrio privatnu stranu naših nogometaša u još jednom uspješnom serijalu, "Knjaz kod Vatrenih", ovaj tjedan vratio se na ekrane drugom sezonom serijala o životinjama, emisijom "Pametan kao vrana, hrabar kao jež".
Od ovog tjedna gledatelji HRT-a mogu pratiti drugu sezonu emisije o životinjama. Prvi dio serijala "Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac" postigao je veliki uspjeh, a očekivanja su i od ove nove sezone jako velika. Može li druga sezona ispuniti očekivanja i nadmašiti uspjeh i gledanost prve sezone?
Sve ovisi o tome vole li gledatelji više domaće životinje - kokoši, krave, koze i naše kućne ljubimce pse i mačke koje smo obradili u prvih osam epizoda, ili više vole šumske i divlje životinje koje obrađujemo sada. Time zaokružujemo serijal jer ćemo u dvije sezone pokazati zanimljive i neobične stvari o čak 18 životinja koje možete naći i vidjeti u Hrvatskoj. Uvijek se veselimo kada otkrijemo da životinje nisu toliko glupe koliko mi ljudi mislimo, te da i one imaju iznenađujuće emocije i intelekt te nevjerojatne socijalne i obiteljske odnose. Zato bih volio da tim serijalom ljudi dodatno nauče nešto o njima te ih još više zavole jer bi bez njih svijet bio tužno i tmurno mjesto. A uloga je i HRT-a da s pomoću televizije, u ovom slučaju i na zabavan način, upoznajemo svijet koji nas okružuje i učimo o njemu.
Prvu od osam epizoda posvetili ste ježu. Koje nas još životinje očekuju u narednim epizodama? Gledatelji će moći pobliže upoznati vrline i mane čak devet divljih životinjskih vrsta...
Serijal ide utorkom u 20:15 na HTV1, a repriza je subotom u 18:10 na HTV2. U 8 epizoda obradili smo ježa, vjevericu, jelena, medvjeda, vrane, lisicu, pčele te jazavca i zeca/kunića u istoj epizodi. Obradili smo neke šumske životinje te neke koje su nekad bile u šumi ali, kako su se gradovi proširili, postale su i gradske životinje, kao na primjer lisica, vjeverica, jež…Vrana je također nezaobilazna tema, s čijim graktanjem se na žalost ranom zorom ustajemo te tu i tamo čitamo o njenim napadima na ljude. Zapravo je riječ o iznimno inteligentnoj životinji koju ne trebate voljeti, ali ćete nakon ove emisije sigurno drugačije gledati na tog pernatog mangupa. Tu su i svima omiljene pčele, za koje je navodno Einstein rekao da ako nestanu, i čovječanstvo nestaje četiri godine iza toga. Uglavnom, bit će jako zanimljivo zato što smo snimili vrlo zanimljive životinje, ali i ljude koji žive sa tim životinjama.
Jeleni, sobovi i losovi su čudo! Iskreno, mislio sam da će to biti teška tema, a na kraju je ispala jedna od zabavnijih. Npr. ta njihova priča o rogovima, zamislite da nosite 40 kilograma tereta na vratu da biste impresionirali neku žen(k)u, a onda na kraju ništa od ljubavi. Uzgred, sve to rogovlje sami "proizvedete", kao što ljudi "proizvode" nokte i kosu, a onda vam svake godine ti rogovi otpadnu i sve ispočetka. I kako to da se jeleni ne zaglave u šumi sa svim tim na glavi? Ili natjecanje u rikanju jelena u kojem sudjeluju ljudi, pa to je urnebesno. Što se tiče lisica i broja 40, stručnjaci kažu da postoji 40 podvrsta lisica, da imaju oko 40 načina na koji se glasaju, da im je rep dugačak oko 40 centimetara itd. A čovjek koji živi kao jazavac predaje na Oxfordu i napisao je bestseler New York Timesa po kojem se snima film "Being a Beast". Živio je kao jazavac šest tjedana doslovno ispod zemlje, u jazbini, a od toga desetak dana sa svojim maloljetnim sinom. Jeo je sve što jede jazavac, uključujući gliste, noću se četveronoške kretao šumom, danju spavao u toj jazbini, dakle nevjerojatno iskustvo, nevjerojatan čovjek! No kad čujete što govori i kako mu je to promijenilo život, vidjet ćete da je to radio s razlogom i izvukao vrlo zanimljive zaključke.
Serijal je i ovaj put dijelom sniman izvan Hrvatske, gdje ste sve snimali i koliko je ukupno trajalo snimanje nove sezone?
Sve što smo mogli, snimili smo u Hrvatskoj, no najbizarnije stvari ipak se događaju izvan naših granica. Tako smo u Finskoj snimili utrke sobova i ljudi na zaleđenom jezeru, u Velikoj Britaniji većinu tema o ježevima i lisicama te jako puno priča u Americi. Jer, gdje ćete naći čovjeka koji u stanu drži dvije košnice par metara od svog kreveta nego u Americi ili čovjeka koji živi s grizlijima i glumi u seriji "Grizli Adams". Pri tome se grizli Jeff igra i nagurava s njima, dok se snimatelj i ja ježimo jer ti golemi grizliji izgledaju doista vrlo opasno. U Lincolnu u Nebraski snimali smo vjevericu koja skija na vodi, što mi je bilo jedno od najčudnijih i najdražih snimanja u životu. Blizu Chicaga snimali smo košutu Dilie koja živi s jednom obitelji cijeli svoj život isključivo u kući i tako dalje. Takve ludosti možete naći samo kod Amerikanaca i to su najbolji dijelovi serijala. Ili lude i nevjerojatne ljudske brade od pčela koje smo snimali u Kanadi. Cijela produkcija trajala je malo više od godinu dana, ali treba uzeti u obzir da smo "Životinje" prekinuli snimati na nekoliko mjeseci tijekom snimanja šest epizoda serijala "Knjaz kod Vatrenih".
Poznati ste po svojim serijalima kroz koje gledateljima na zanimljiv, nesvakidašnji i humorističan način približavate ljude, običaje, emocije i životinje. Svaka emisija ima neku svoju posebnost, no koja je vama osobno najdraža? Je li vam draže istraživati ljude ili životinje?
Uh to je kao da kuharicu pitate za najdraži ručak…"Hrvatski velikani" su bili super jer sam tada prvi puta radio taj znanstveno-popularni pristup. Tu sam se najviše izmučio zajedno sa cijelom ekipom, imao najviše nedoumica i pitanja "ima li sve ovo smisla?". Na kraju je sve ispalo super i u dvije sezone smo napravili šesnaest epizoda koje se dan danas vrte po školama na nastavi povijesti, fizike, kemije, hrvatskog jezika… Normalno da sam sretan što je ta emisija nastavila svoj život i nakon emitiranja i što klinci u Hrvatskoj kroz te emisije uče o našim velikanima. S druge strane, dvije godine "Najvećih svjetskih fešti". Vidjeti svu tu radost, sve te pozitivne emocije, sve te fešte na kojima tisuće, deseci tisuća, a u slučaju Oktober Festa i deseci milijuna ljudi dolaze na jedno mjesto zabavljati se. To su unikatni trenuci veselja, radosti i ljudskog opuštanja u svijetu punom briga i stresa, a s druge strane to je izvrstan način za naučiti nešto o toj zemlji, kulturi i običajima. S televizijskog stanovišta puno lakše za produkciju jer se sadržaj nudi sam od sebe, samo treba imati ideju kako od toga složiti smislenu i napetu cjelinu. Onda su tu, naravno, "Osjećaji", koji su mi vrlo dragi zato što govore o svakom od gledatelja, o vama koji čitate, o meni i vama koji pišete ovaj intervju. Dakle serijal u kojem svatko može prepoznati djelić sebe i naučiti nešto o svojim emocijama i kako se nositi s njima. Pa "Knjaz kod Vatrenih", još sam pod dojmom njihovog nevjerojatnog uspjeha, i njihovih sjajnih karaktera koje sam djelomično upoznao družeći se s tim dragim dečkima tijekom snimanja. I to je velika privilegija i gušt, te uspomena za cijeli život-hvala im na tome. Kao i na nevjerojatnoj gledanosti serijala, hahaha. I na kraju, "Životinje", kao serijal kod kojeg su sva snimanja jako zabavna i smirujuća. Kad radiš sa životinjama stres nestaje jer ljudima stres, a to sam naučio od sugovornika u emisiji o emocijama, u 99% slučajeva proizvode drugi ljudi. Dakle mi smo ti koji patimo zbog stresa a u isto vrijeme jedni drugima proizvodimo stres bilo kroz neke rokove, bilo kroz međuljudske odnose. Naravno, ako te ganja medvjed preko livade, ili napadnu vrane, da ćeš biti u stresu, ali, srećom, nama se to nije dogodilo.
Autor ste brojnih uspješnih emisija koje su doživjele više sezona. Mnogi smatraju da je zapravo jednostavnije raditi drugu sezonu uspješne serije, ako ste dobar posao napravili već u prvoj, no je li to doista tako? Je li lakše koračati već utabanim putem ili smisliti sasvim novi koncept koji će izazvati interes gledatelja?
Svaku emisiju koju radim, radim prvi put u životu. I to je uvijek stresno. To je kao da zamislite sebe da jedne godine radite kao frizer, pa onda kao vrtlar, pa kao pekar... Tako se svake dvije godine nas dvadesetak, cijela moja ekipa, hvatamo ukoštac sa sasvim novom temom, s drukčijim pravilima unutar te teme, s drugom vrstom sadržaja. Koncept je približno isti, ali teme i područje u koje uskačemo kao u more sasvim su drukčiji. Naravno, kad jednu godinu preživite, završite serijal i vidite da je to ljudima zanimljivo, uvijek je lakše napraviti drugu sezonu po istim pravilima. Puno televizijskih autora cijeli život, ili većinu svoje karijere, baš zato rade samo jedan format. Nažalost, ja to ipak ne mogu. Nakon par godina dosadi svaka tema, posebno u današnje vrijeme kada imamo i Tik Tok i YouTube, cijeli svemir sadržaja oko nas na dohvat ruke. Puno me tema još zanima, a isto tako televizija ne smije biti dosadna i moja je dužnost da dok god mogu gledateljima ponudim nešto novo svakih par godina.
Kada je o televizijskim projektima riječ, zna se da vi nikad ne mirujete i dok jedan projekt završavate, drugi započinjete, a treći i četvrti već planirate. Kakvi su planovi za godinu pred nama?
Trenutačno radimo serijal od 12 epizoda koji je sličan "Mjenjačnici", ali ipak malo drukčiji i dinamičniji. Time ćemo se baviti cijelu ovu godinu i trebalo bi u kasnu jesen ili zimu sve biti gotovo. Ali, o tome još imamo vremena razgovarati, sada nam je aktualno rikanje, brundanje i graktanje. Pa nam se pridružite.
Tinja li kod vas još uvijek nada o snimanju filma? U jednom od intervjua izjavili ste da snimanje filma zahtijeva studiozni pristup i posvećenost od minimalno godinu dana, a da vi u tom razdoblju možete snimiti čak 16 emisija različitih TV formata po cijelom svijetu. Znači li to da će film uslijediti tek kad se "umirovite" od televizijskih projekata?
Snimanje filma ili serije sigurno je zanimljiv izazov, ali televizijska produkcija je puno brža, dinamičnija i možda ću zvučati pretenciozno, omogućava vam da živite svoje snove odmah i sada. Na primjer, želite li raditi film o životinjama, vjerojatno godinu-dvije dana trebate za pisanje scenarija, prikupljanje novca i okupljanje ekipe, pripremu lokacija, ljudi, životinja… A želite li raditi dokumentarni serijal o životinjama, nakon ideje i dopuštenja televizije, u realizaciju možete uskočiti već za mjesec-dva te uskoro biti na terenu širom svijeta i snimati sve te zanimljive životinje. Uz to, ako snimim film pitanje je hoće li ga ljudi gledati, a kad snimim Gvardiola emisiju gleda pola Hrvatske…. S obzirom na to da sam završio filmsku i televizijsku režiju, sigurno ću jednom krenuti i u film. Ove godine mi je u planu i razvoj jednog sitcoma s Codyjem McClainom Brownom, piscem knjige "Propuh, papuče i punica". Taj projekt "guram" već neko vrijeme pa se nadam da ćemo ove godine snimiti pilot i ući ozbiljnije u to.