Jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača prirode svakako je sir Ranulph Fiennes. Gospodin je u svojem životu bio i pripadnik SAS-a, legendarne specijalne postrojbe britanske vojske, a kada je vojna službe prestala otkrio je da ne može bez prirode i divljine. Tako je 1971. godine odlučio s još trojicom drugova otputiti se kroz kanadsku divljinu Britanske Kolumbije, ali u čamcu, niz rijeke. Odlučio je ponoviti tu nevjerojatnu ekspediciju, ovoga puta u društvu sa svojim nećakom Josephom Fiennesom, poznatim glumcem kojega poznajemo, recimo, kao komandanta Waterforda u seriji “Sluškinjina priča”. Dvojac je i prije pet godina napravio sličan podvig putujući dolinom Nila kroz Egipat o čemu je napravljen trodijelni dokumentarac. Samo postoji jedna bitna razlika, nagrađivani sportaš, pisac i istraživač sir Ranulph u međuvremenu je obolio od Parkinsonove bolesti pa je izazov zapravo nemjerljivo veći. Od putovanja po Kanadi nastao je dvodijelni dokumentarac koji možemo od nedjelje 9. lipnja u 22 sata pratiti na kanalu National Geographic. U odličnom dokumentarcu upoznajemo divljine Kanade, ali i prve narode, autohtono domicilno stanovništvo koje ovdje kolokvijalno nazivamo “Indijancima”, ali koje je od europskih doseljenika nije doživjelo previše sreće. Sam Joseph Fiennes priča nam o dokumentarnom serijalu koji je napravio sa sir Ranulphom.
Kada ste shvatili da idete na isti put koji je vaš stric prevalio prije više od 50 godina, jeste li se uplašili, pomislili što vam je ovo trebalo?
Imam tu sreću da sam radio sa stručnim i također sjajnim producentskim timom, tako da sam se uvijek osjećao vrlo sigurno. Ali, svašta se može dogoditi na tim putovanjima. Možete se osjećati sigurno i možete slušati sve smjernice, no priroda vam može prirediti malo iznenađenja. Srećom, nije ih bilo previše i bilo je to lijepo putovanje. Veća od opasnosti bila je ljepota. Mislim da je ono što je za mene bilo lijepo na oba putovanja, recimo, u Egiptu, provesti noć u velikoj piramidi, bilo je to nevjerojatno. I biti u mogućnosti ići tako daleko sjeverno od Britanske Kolumbije i sve do sjevernih teritorija, do Yukona, bilo je prilično spektakularno. Vidite te velike, ogromne površine zemlje bez ljudskog traga, samo medvjedi, bivoli i orlovi. I vratiš se jako sretan jer si shvatio da postoji dio svijeta koji je još uvijek siguran od ljudi, i potpuno drukčiji od Amerike, koja je odmah preko puta.
Po čemu je teritorij Kanade drukčiji od SAD-a, osim što također ima velika prostranstva?
Pa, Veliki Stjenjak počinje u Kanadi, što je zanimljivo. Postaje sve hladnije kako ideš sjevernije, a i ogroman je teritorij. Zaboravljate da je veličina nešto što ja, kao Europljanin s malog otoka, ne mogu shvatiti, to koliko je ovo mjesto epske veličine i koliko je lijepo kao i njegovu kulturnu povijest. Mislim na ljude iz takozvanih prvih naroda, a dobrodošlicu nam je primila kanadska domorodačka zajednica i bilo je lijepo čuti o njihovoj kulturi i vjerovanjima. Volio bih da imamo više vremena za to. Ali usput smo imali jedan ili dva prekrasna razgovora, i to je bilo baš posebno. Dakle, spoj drevne kulture, divlje ljepote, prostranstva, a sve to podijeliti sa stručnjakom koji mi je slučajno u rodu pravi je dar. I također imati njegove stare snimke koje potvrđuju sadržaj knjiga koje je napisao na svom putovanju 1971., kada se spustio niz rijeku Fraser i rijeke koje se spajaju do Vancouvera. Ali mislim da je krajolik sasvim drukčiji od Amerike. Britanska Kolumbija je čista, netaknuta ljepota s tako malo ljudi, a toliko divljine.
Kakvi su vam dojmovi o prvim narodima, moralo je biti jedinstveno iskustvo susresti ih?
Zanimljivo je. Postoji toliko mnogo različitih plemena prvih naroda, stotine. I krenuli smo na samom sjeveru i pozvali su nas ljudi iz Denea. I ljudi Dene naselili su mjesto koje su Europljani zvali Virginia Falls, ali koje su ljudi Dene zvali Na’ili Cho, što je velika voda koja pada. Stoga je lijepo vratiti se i slušati mjesta, planine, vodopade čija su imena i krstili prvi narodi, starosjedioci, prvi ljudi, a ne Europljani. I tako sam volio ponovno otkrivati imena i mjesta kroz kulturu prvih naroda. I bili su vrlo ljubazni i na neki način izvanredni u vezi povijesti, jer postoji velika trauma i veliko raseljavanje kroz dolazak Europljana, a oni su vrlo ljubazni i puni razumijevanja i moglo bi biti velike gorčine i ogorčenosti, ali postoji veliko razumijevanje o želji za napredovanjem, o zajedničkom dijeljenju iskustva. Dakle, mnogo toga se može naučiti od prvih naroda. Volio sam se susretati sa ženama iz nacije Cree koje se zovu žene ratnice, bile su to majka i kći. Bile su vrlo, vrlo elokventne, a sve se žele ponovno povezati sa svojim nasljeđem koje im je oduzeto na tako strašan način. Sreli smo jednu damu iz prvih naroda, mislim da se zove Marissa, koja nam govori o tome da je odvedena od svojih roditelja kad je Ran bio tamo 1971. Bila je otprilike mojih godina, u svojim pedesetima. Sve je to bilo relativno nedavno, i dalje se užasi otkrivaju. To je National Geographic na kojem govorimo sve o prekrasnim putovanjima i iskustvima, ali ne možete otići tamo i ne prepoznati određene teške razgovore, bilo da je riječ o globalnom zatopljenju na ledenjaku ili o utjecaju koji su prvi doseljenici imali na ljude prvih naroda i načinu na koji izvanredno vraćaju svoju kulturu. Zato je ovo vrlo poseban serijal, vrlo odrastao, zanimljiv. Razgovaramo o Ranu i njegovu novom izazovu, a to je dijagnoza Parkinsonove bolesti. Dok istražujemo ljepotu divljine, vodimo i jedan ili dva ili tri vrlo za mene vrlo važna razgovora. Ne preteška, ali dovoljna za poštovanje i prepoznavanje važnih tema.
Klimatske promjene jedna su takva važna tema. Vidi li se njihov utjecaj već u Kanadi?
Postoje ogromni dijelovi svijeta koji nisu zahvaćeni ljudskim naseljavanjem. I onda shvatim kako je, nakon što sam zakoračio na ledenjak i spustio se niz pukotinu, 100 posto evidentno, da se ovo ledeno polje i sva ostala ledena polja u Kanadi tope tako brzo da vrlo vjerojatno da će oni za mojeg i vašeg života nestati ili će barem mnogi od njih nestati. To je vrlo jasno, dojmljivo, zastrašujuće. Jedna je stvar da smo svi svjesni i govorimo o tome, ali osim toga da budemo svjesni, što je prvi korak promjene, moramo krenuti u drugi korak, a to je biti aktivan, utjecati na vlade za pravu promjenu, živeći kao pojedinci na najbolji mogući način. Ali velik utjecaj dolazi od golemih industrijskih kompleksa koji kontroliraju vlade, a mi moramo nastaviti lupati na ta vrata vičući da je svijet krhak. Kao i ova mjesta. A ovo je velik podsjetnik na nastup. Lijepo je vidjeti mjesta na kojima smo bili, a moramo znati da smo svi povezani s utjecajem koji imamo na njih.
Sir Ranulphu dijagnosticirana je Parkinsonova bolest. Kako se s njom nosi u svojoj dobi? Vrlo je ambiciozno što se upustio na ovakvo putovanje.
U pravu ste, i to je jako dobro pitanje, ali je i teško. Tu su dvije stvari. Jedna je da Ranova radost i ljubav prema onome što radi koji nikada nisu smanjeni. To je tako kao da je bilo kad je imao 25. I teško je jer zna da njegovo tijelo i dio njegova uma nije kao kad je imao 25. On je toga svjestan, i to je teško, i to je borba, ali on još uvijek ima radost i ljubav, a ta radost i ljubav su toliko jake da ga odvode tamo, u divljinu. A National Geographic bio je sjajan u osiguravanju toga da imamo pravi medicinski tim ako nešto pođe po zlu, da je struktura bila na mjestu jer smo na nekim mjestima stotinama kilometara od bolnica. I tako je to nešto što moramo jako puno planirati.
U Hrvatskoj s Kanadom imamo posebnu povezanost zbog velikog iseljeništva, ali i zbog Nikole Tesle koji je na Niagari izgradio prvu hidroelektranu koja je proizvodila izmjeničnu struju. Kako razmišljate o tome?
Mislim da je on bio čovjek ispred svog vremena, jedan od onih izvanrednih pionira. Kao što je Mozart bio za glazbu, Tesla je bio za nevjerojatno i složeno razumijevanje elektriciteta i iskorištavanja njegove energije. Tako da ne znam puno više od toga, osim što sam veliki obožavatelj, a Tesla je imao fascinantnu, nevjerojatnu povijest.
Bili ste u jednoj od glavnih uloga “Sluškinjine priče” gdje je također prikazana Kanada, ali u nešto drukčijem kontekstu, dosta prijetećem scenariju. Što danas mislite o tome?
To je istina. Mislim da sam odradio tri ili četiri sezone “Sluškinjine priče”. No, koliko god volim Kanadu gdje sam proveo mjesece, ja sam ipak Europljanin. Pa sam rekao svojoj obitelji da se neću vratiti. I onda sam dobio ulogu u filmu i vratio se i onda sam ponovno rekao – obećavam da se više neću vratiti. A onda je National Geographic rekao, idemo u divljinu. I pomislio sam, o, moj Bože, to je pet-šest godina u Kanadi. Tako da imam dobru vezu s Kanadom, volim Kanadu i imam prijatelje Kanađane. “Sluškinjina priča” snimljena je u Torontu, to je vrlo zastrašujuća, distopijska budućnost, iako je sve što Margaret Atwood piše tematski istraženo u “Sluškinjinoj priči”, utemeljeno na istini i stvarima koje su se u dogodile u stvarnoj povijesti. Dakle, to je dalekovidna i zastrašujuća priča, ali je, nažalost, istinita. Ali volim krajolik koji Kanada nudi, i snimanje “Sluškinjine priče” i “Povratak u divljinu”. To je prekrasno mjesto i stvarno sam sretan što smo tamo opet otišli.
Fiennesi su velika i uspješna obitelj, no kako su reagirali kada ste im rekli da idete na još jedno putovanje kroz divljinu?
Ipak ne baš tako strašno. Prvi put smo radili Egipat i tada su nam govorili kako je to nešto prekrasno. I nekoliko članova moje obitelji došlo je tamo na projekciju. Mlađa generacija, ne samo moja braća i sestre nego i moji nećaci i nećakinje, vole susresti Rana, tako da je on pomalo i heroj. Lijepo je što se mlađa generacija želi povezati sa starijom.
Postoji li još neko mjesto gdje biste voljeli napraviti novu avanturu, možda Balkan?
Volim Balkan. Putovao sam brodom prije nekoliko godina uz zemlje Balkana, bilo je fascinantno. To je drevno, prekrasno mjesto prožeto nevjerojatnom poviješću. I zasigurno ima mnogo toga za istraživanje. Volim istraživati. Volim putovanja, putovao sam sam, ali lijepo je kada putujete s nekim poput, recimo, Ranulpha, gdje možete istražiti iskustvo koje dijelite. I stoga ću svakako nastaviti putovati, ali definitivno to želim nastaviti dijeliti sa svojim suputnikom Ranulphom.