Prošlo je 17 godina od Daytonskog mirovnog sporazuma, a svi nesporazumi u BiH i oko nje još su tu. Sporazum je potpisan 21. studenoga 1997. u Daytonu koji se nalazi u američkoj država OHIO, a u BiH ga čitaju: OH, A, JOJ! Sporazuma u američkoj državi Ohio, ruku na srce, zaustavio je rat, nastao agresijom, a onda je, prst na čelo, počelo postupno zaustavljanje hrvatske konstitutivnosti u daytonskoj državi dvaju entiteta i triju etniciteta. Županije i nacionalni balans u federalnoj Vladi bili su po Daytonskom sporazumu i njegovom Aneksu 4, zapravo Ustavu BiH, kakvo-takvo jamstvo hrvatske konstitutivnosti, a onda su oni koji su trebali nadzirati provedbu tog sporazuma i bh. Ustava to derogirali kroz smanjivanje ovlasti županija, i smanjenje broja Hrvata u federalnoj izvršnoj vlasti, a ima i primjera da u toj vlasti vladaju Hrvati bez većinske potpore svojih sunarodnjaka.
Pa bh. Hrvate po Daytonu njihovoj Federaciji pokušavaju braniti Srbi iz Republike Srpske. Tako Dodik naglašava kako i Hrvati u BiH trebaju imati entitet u kojem će biti značajna većina, kao što je to slučaj i s druga dva ravnopravna naroda.
Onda iz Sarajeva uzvrate:
-Kakav treći više kad su i ova dva previše!
A Dodik objašnjava da je bolje imati BiH iz tri dijela kako bi ostala cijela, nego iz dva dijela pa da na kraju balade bude rastavljena na tri dijela. Za Bošnjake entitet je nužno zlo, za Srbe je svetinja, a za Hrvate – svetogrđe prema BiH! I što sad, odnosno SAD? Jednadžba s dvije i tri nepoznate mogla bi se riješiti brojem četiri. Pa razum predlaže četiri sastavne, a ne rastavne jedinice, a jedna od tih jedinica trebala bi obuhvaćati što značajniji postotak bh. Hrvata, kako bi i najmalobrojniji narod imao teritorijalno jamstvo svoje konstitutivnosti. Institucionalno jamstvo se, naravno, podrazumijeva. Čega trenutačno nema, a parlamentarna demokracija podrazumijeva jednakopravnost konstitutivnih naroda. Pravna znanost uz pojam federacija veže i načelo participacije, to jest jednaku zastupljenost nejednakih dijelova, kroz drugi dom. A nije toma davno kad se u Domu naroda FBiH pokazalo da ovakva BiH nije dom za bh. Hrvate. E, sad to valja ispraviti. Stvorena je nova parlamentarna većina u kojoj su i dvije stranke s golemom biračkom potporom bh. Hrvata, ali do izvršne vlasti na federalnoj razini ne može! To je još jedan od brojnih bh. nonsensa. Pa se sve češće čuje kako je lako biti Bosanac (i Hercegovac), ali teško je živjeti u Bosni (i Hercegovini)! Pa uz euroskeptike u BiH ima sve više bh-skeptika. Onda se djevojke u BiH po Facebooku šale na svoj i muški račun, pa pitaju:
-Što momci iz BiH vide u djevojci iz dijaspore?
- Vizu za budućnost – glasi odgovor.
Nakon 17 godina daytonski brak iz nečijeg računa u sve većoj je krizi, a razvod je strogo zabranjen jer tako stoji u bračnom ugovoru (sporazumu u Daytonu). Hrabri s jakim leđima drznu se nešto reći protiv toga pa podsjećaju na vic:
- Što je hrabrost? – glasi pitanje.
- Na vlastitoj svadbi naručiti pjesmu „Nije život jedna žena“ – ispravan je odgovor.
No, ipak je veća hrabrost jednog nezgodnog Ere s ovog svijeta koji je u svoju bračnu ložnicu doveo neku svoj priložnicu i šapnuo vlastitoj supruzi:
- Pravi se da si mi sestra!
Svaka sličnost sa ustavnopravnim slučajem u BiH slučajna je. A oni koji tvrde kako će sve ovo riješiti na pravi način podsjećaju na natpis koji stoji na jednoj radnji: Otklanjamo sve moguće kvarove! Molimo da ne zvonite jer zvono ne radi! Ako se i dalje nastavi po starom, BiH dosita neće biti dio starog kontinenta. Neki to ne kontaju, ili im je od starog kontinenta važniji novi konto. BiH će to skupo platiti pa joj prijeti slučaj sličan onome kad je Fata Muji pokazala previsoki račun za struju. Mujo joj prigovori:
- Eto, pa ti i dalje posuđuj peglu po selu!