Priče o sirenama nikad nisu dobile službenu potvrdu, no, onaj tko upozna Aminu Kajtaz, povjerovat će u ta prelijepa, mitološka bića. S mostarskom sirenom, najboljom plivačicom u BiH i RH, sjedili smo u njezinu gradu. Nekoliko dana je na odmoru od sezone koju je zaključila sa šest zlata i jednim srebrom na državnom prvenstvu. O godini na izmaku, plivačkim uspjesima, Mostaru, Zagrebu, izboru za najljepšu sportašicu svijeta i mnogim drugim temama Amina je govorila za Večernji list.
Sedam medalja na prvenstvu Hrvatske u Rijeci, od toga čak šest zlata i jedno srebro. Ranije, polufinale na Europskom prvenstvu u Glasgowu, novi državni rekordi. Što nam Amina Kajtaz može reći o ovoj godini?
- Godina je bila turbulentna, od toga što sam se preselila u novu sredinu, novi klub, promijenila trenera, upoznala nove prijatelje. Sve je novo i drukčije bilo za mene. Mislila sam da neću toliko napredovati, ali sve se promijenilo nabolje, hvala Bogu. Mogu reći da je šlag na kraju definitivno bilo polufinale Europskog prvenstva u Glasgowu, gdje sam otplivala fantastičan rezultat 59,5. što me je dovelo do 14. pozicije u kvalifikacijama, 16. u polufinalu. Iznenadila sam se disciplinom 200 m leptir gdje sam bila 17., malo mi je nedostajalo za polufinale. Inače, nije moja utrka, ali sada sam se prebacila na to i to je novo za mene. Nisam očekivala da mogu plivati te duže dionice, osobito 200 delfin koja je užasno teška i mora se puno raditi za dostizanje forme. Mogu reći da je to novost za mene i ponosna sam na tu utrku. Što se tiče državnog prvenstva u RH, nisam imala presing jer sam prije imala Svjetsko prvenstvo pa sam bila pripremljena. Utrkom na SP-u nisam zadovoljna jer sam prejako krenula i nisam zadnjih 50 metara održala taj jaki tempo. Disciplinom 100 m leptir stvarno sam zadovoljna. Opet sam otplivala više od 800 bodova i malo mi je nedostajalo za polufinale. Ono je bilo 58,2, a ja sam plivala 58,7. Ali ispod 59, mogu biti zadovoljna tom utrkom. Na državnom prvenstvu bilo je sve sjajno, nisam imala presing. Trener mi je rekao da se zabavim jer ima tu konkurencije, ali oni koji su bili na SP-u, oni su na većoj razini. Tako da nisam imala ogromnu konkurenciju, a na 200 m leptir oborila sam državni rekord. Imala sam dobru taktiku. A 100 metara leptir malo sam slabije otplivala. Trener je rekao kako sam otplivala na državnom i koliko sam mogla bolja biti na SP-u samo da sam bolju taktiku imala jer sam tada bila u naponu. Što se tiče novih rekorda, oborila sam u disciplini kraul bh. rekord, a koju dosad nisam plivala. Trener me je dobro pripremio za ovih nekoliko medalja. Uspješna godina sve u svemu, hvala Zagrebu, hvala mojem klubu Mladosti, hvala gradonačelniku Milanu Bandiću, mojoj obitelji i prijateljima, mojem Mostaru i ljudima koji me ovdje u BiH podržavaju.
Prošla si bazene Mostara, Dubrovnika i sada si u Zagrebu. Kolika je razlika u uvjetima između ta tri grada?
- Uistinu je ogromna razlika, Mostar je moj grad, ali se mora ulagati u sport. Za veći uspjeh morala sam otići u Zagreb. Kad pričamo o sportašima odavde, Bojanu Bogdanoviću, braći Karačić, jako je puno uspješnih iz Mostara, koliko smo slavnih nogometaša imali i imamo od 80-ih do danas. Treba više ulagati u sport i kulturu ili se barem ugledati na to kako to rade Srbija i RH. Male su države, nemaju previše novca, ali uspješne su jer se trude ravnomjerno rasporediti resurse.
Spomenula si Bogdanovića, braću Karačić. Mi ističemo tebe kao najbolju plivačicu u BiH, ali i u RH. Kad se cijelo ovo područje oko Mostara, ovaj dio Hercegovine, gleda, niz je drugih uspješnih sportaša, ali rijetki ovdje uspijevaju. Što je recept da se ovdje počne graditi uspjeh?
- Smatram da se trebaju graditi sportske dvorane, sportska igrališta, nogometni tereni, bazeni i slične stvari da se djeca zadrže i barem 20 godina treniraju ovdje, a da poslije idu gdje žele. Talent treba ovdje razvijati. Ako dijete nema bazen do 8. godine, teško može uspjeti u plivanju, unatoč afinitetima. Ja sam bila tako uporna i htjela sam otići jer sam čvrsto vjerovala u svoj uspjeh, ali mnoštvo je mojih prijatelja odustalo jer nije imalo podršku. Ja sam imala snažnu podršku svoje obitelji, a da nisam imala njih, i ja bih možda odustala i upisala bih neki težak fakultet od kojeg ću živjeti. Ali mene je plivanje ispunjavalo pa sam odlučila riskirati. Stoga, treba stvoriti uvjete za djecu kako bi talent maksimalno iskoristili do neke 20. godine, a onda će doći i bolji i veći klubovi koji će ih prepoznati i povući. Vjerujem da Mostar može biti neka odskočna daska da bi se djeca još bolje razvijala. Tu treba velik novac na koji ni ja ni vi ne možemo utjecati, ali na to političari u BiH mogu. Jednostavno, moramo im se obratiti da nam pomognu. To će dati zemlji na značaju kad dođu budući uspjesi. Pogledajte Hrvatsku koja je viceprvak svijeta, naježim se svaki put kad se sjetim dočeka viceprvaka. Tako se promovira država, ali treba stvarati uvjete.
Za one koji ne znaju, nedavno si diplomirala nutricionizam i zdravlje. Koliko vremena posvećuješ svom zdravlju i daješ li savjete makar prijateljima o prehrani i načina života sada kada si i službeno znalac iz te oblasti?
Moram biti iskrena, ne pazim tako puno na prehranu jer tako puno kilometara preplivam tijekom dana pa se mogu počastiti. Odlučila sam da dok god treniram, neću toliko paziti na prehranu, a kada prestanem trenirati, tada ću se posvetiti tome. A kome treba savjet i neka informacija, naravno da ću pomoći.
Čuli smo i da si nakon diplome nastavila studirati, upisala si DIF. Puno čitaš, učiš, a s druge strane moraš i trenirati i svakodnevno raditi kada je plivanje u pitanju. Kako raspoređuješ dnevne obveze?
- Gotovo da nemam vremena ni za što drugo osim plivanja, studiranja i putovanja. Odem na pripreme dva tjedna i tu se posvećujem plivanju i školi, nekim drugim stvarima ne mogu. Zato nemam neki društveno ispunjen život, ali sve su to odricanja za neke druge stvari. Mislim da ću se nakon završetka karijere posvetiti društvenom životu, ali sad je ovo moj odabir, nečega se morate odreći da biste drugdje bili uspješni.
U sportskoj obitelji otac Sead je bio legendarni nogometaš, majka Maja višestruka prvakinja BiH u plivanju. Iako smo ih se već dotakli, teško ih je još jedanput ne spomenuti i izdvojiti.
- Slažem se. Imam divne roditelje koji me razumiju i podržavaju maksimalno u svemu i dok god sam ja sretna s ovim što radim, oni će me podržavati na bilo koji način. To je neka ljubav prema djetetu, ali i prema sportu. Hvala Bogu pa imam takve roditelje koji mi žele pomoći.
Sad da se dotaknemo i one teme zbog koje su poludjeli za tobom na Olimpijskim igrama u Londonu, ali i nakon toga kada si ušla u izbor za najljepšu sportašicu svijeta. Prepoznaju te i kao vrhunsku plivačicu, ali i kao najljepšu sportašicu pa kako gledaš na taj drugi aspekt koji nije vezan za sport?
- To mi je jedno od najmržih pitanja (smijeh), zato što djeluje kao da se hvalim kad odgovaram, ali ne. Jednostavno, hvala svima koji misle tako o meni. To je lijep epitet. Ali smatram da su važniji sportski rezultati koji su me doveli do OI nego nekoliko sekundi na TV ekranima. Ali ako je tih nekoliko sekundi populariziralo BiH i neke natjeralo da navijaju za ovu zemlju, da nas pronađu na svjetskoj mapi, onda super. Zahvalna sam.
Stiže Nova godina, kako ćeš je provesti?
- Nova godina mi je najdraže razdoblje jer mi je 31. prosinca rođendan, tako da slavim Novu godinu, a sve s obitelji i prijateljima, u toplom domu.
Onda ti uime Večernjeg lista čestitam i novu godinu i rođendan. Za kraj ovog razgovora, koja su tvoja očekivanja od 2019. i tvoje želje za nadolazeće vrijeme?
- Iskreno vam zahvaljujem. Svatko na kraju godine ima puno želja koje želi ostvariti, pa i neki plan kako ih ostvariti. O tome ne želim govoriti jer budem jako tužna ako se ne ostvare. Ali svim čitateljima Večernjeg lista BiH želim sve najljepše, puno zdravlja, to je najvažnije, zatim sreće i ljubavi.•