Nemanja Bilbija vjerojatno je najbolji nogometaš koji je igrao u Premijer ligi BiH. Ako ga neki i ne vide kao najboljega, i takvi ga sigurno svrstavaju među najbolje igrače koji su igrali u domaćem nogometnom natjecanju. Bilbija i ove sezone nosi Zrinjski u borbi za naslov. U međuvremenu Bilbija nastavlja obarati rekorde poput onoga za najboljeg strijelca u povijesti Zrinjskog, odlučuje derbije, iz godine u godinu njegov učinak na terenu sve je veći.
Večernji list: Utakmica na Grbavici protiv Željezničara, novi derbi, ponovno je igrač prevage bio Nemanja Bilbija... Kako vam, kao igraču, izgleda igra Zrinjskog, koja se u napadu opet najviše temelji na vama?
- Slavili smo protiv uvijek neugodnog Željezničara. Ušli smo u jednu seriju dobrih utakmica i kvalitetne igre, mislim da smo opravdali povjerenje navijača. Trenutačno je tako, postigao sam određen broj pogodaka u posljednje vrijeme, ali ponovit ću kako je igra naše momčadi takva da uvijek izbaci nekog pojedinca. Tu smo gdje jesmo, na prvom mjestu i moramo biti zadovoljni time što za sada postižemo - kazao je na početku razgovora Nemanja Bilbija.
Večernji list: U idućem kolu Zrinjski igra novi derbi protiv vašega matičnoga kluba Borca. Vaša obitelj, vaš otac, vi osobno, obiteljski ste bili uključeni u rad toga kluba. Kako vam izgledaju utakmice protiv te momčadi?
- Od šeste godine počeo sam igrati nogomet u Borcu. Moj otac je dugo godina tamo bio kapetan momčadi, najbolji igrač kluba. Postoje jake emocije prema Borcu. Kao nogometaš Sarajeva i Zrinjskog zabijao sam golove protiv Borca, ali nemam problema s time. U momčadi jedva čekamo tu utakmicu, da na terenu pokažemo kako smo mi ti koji smo zasluženo na 1. mjestu. Imam puno prijatelja, kumova, obitelji s moje i strane moje supruge koji, naravno, navijaju za Borac, pa me ponekad podbadaju, ali navijaju i za mene. Kada postignem pogodak, drago im je zbog mene.
Večernji list: Vaš otac Milorad bio je jedan od poznatih igrača banjolučkog Borca, nekada vam je bio i trener, koliko često razgovarate s njim o nogometu?
- Svaki dan pričamo o nogometu. Otac analizira sve naše utakmice i obično njegovo viđenje igre dobijem odmah nakon utakmice telefonski. Njegov fokus uvijek je na tome da ne odustajem, na pravom mentalitetu i pristupu igri.
Večernji list: Stil igre Zrinjskog, koji preferira trener Sergej Jakirović, okvirno je već poznat ostalim momčadima u ligi? Ipak, Zrinjski na terenu izgleda nezaustavljivo. Kako komentirate to što i uz sve to ipak uspijevate tako dominirati nad protivnicima ove sezone u prvenstvu?
- Prošle sezone imali smo dosta problema nakon europskih utakmica. Gubili smo neke utakmice koje nismo trebali gubiti. Kada je došao šef Jakirović sa svojim stožerom, počeli smo pobjeđivati više i igrali smo bolje, ali nismo uspijevali stizati taj bodovni zaostatak, izvisili smo u borbi za Europu... To što ostali znaju okviran način kako igramo, drugačije je kada se vidi izvan terena i kada se zapravo igra 11 na 11. Na fizičkom planu smo, po mom mišljenju, najjači, puno trčimo, puno pritišćemo protivnika, nastojimo olakšati posao našoj momčadi. Puno je lakše i obrani kada svi mi ispred njih nastojimo otežati posao protivniku. Kada i izgubimo loptu, napravimo to u zoni gdje ima još puno metara do našeg gola. Svi momci na terenu dobro rade svoj dio posla i to za sada dobro izgleda. Prije svega, raspoloženje u našoj momčadi je jako dobro. Momci koji su nam se priključili su super, naš veliki plus je definitivno to radno ozračje. Od treninga sve kreće.
Večernji list: Zrinjski u ovom trenutku svi vide kao glavnog favorita za naslov, izuzev tebe i još nekoliko iskusnijih igrača, veliki broj ostalih mladi su momci. Kako se takva momčad može nositi s pritiskom?
- Prije početka sezone, pogotovo nakon što nismo uspjeli osigurati izlazak u Europu, nismo djelovali kao favoriti za naslov. Sjećam se kada je izašao raspored natjecanja, tada nam se pogotovo nije davalo puno izgleda. Ipak, ne osjećamo pritisak, a realno je daleko još naslov. Sada nas brojni vide kao glavnog favorita, ali u stvarnosti mi još ništa nismo napravili, previše je bodova u igri da bi se moglo pričati o tituli, rano je za takvo nešto. Neke momčadi koje su kiksale više od nas, mislim da ne mogu toliko griješiti u nastavku, tako da će biti dosta zanimljivo do kraja sezone.
Večernji list: Kapetan ste momčadi, nije vam to strana uloga, ali kako vam izgleda biti kapetan Zrinjskog?
- Bio sam neko vrijeme kapetan u Borcu, pa u mladoj reprezentaciji BiH, nije mi nepoznata ta uloga. Meni je osobno velika čast biti kapetan Zrinjskog nakon našeg Pere Stojkića. Što se tiče ostalih nogometaša, s njihove strane nema nekih velikih zahtjeva, svi su posvećeni, tako da je i meni u tom nekom pogledu lakše.
Večernji list: Oborili ste već brojne golgeterske rekorde. Zadnji je kada ste na klupskoj ljestvici najboljih strijelaca preskočili Krešimira Kordića. U Premijer ligi zabili ste više od 100 golova, kada biste dali neki savjet mladim napadačima, što biste im poručili?
- Kao i moj otac, ja sam u karijeri počeo igrati u obrani. Prvo lijevog stopera, zatim i lijevog beka. Meni se 2004. godine dogodila stravična ozljeda, slomio sam nogu i bio sam gotovo godinu dana izvan terena. U to vrijeme to nije bio ni pravi profesionalni oporavak... Kada sam se vratio na teren, treneri su me gurnuli malo prema naprijed, u vezni red, pa na polušpica. Zaostao sam bio fizički za vršnjacima u jednom trenutku, ali sam se brzo nastojao prilagoditi na nove zahtjeve i uloge. Sigurno mi je u tom nekom nogometnom stasavanju pomoglo što sam prošao praktično sve te pozicije na terenu. Nove pozicije su mi odgovarale. Za prvu momčad Borca sam debitirao u Kupu, zabio sam tada 3 gola i imao asistenciju, jasno je tada bilo kako više neću mijenjati pozicije. Imam predispozicije kakve imam, sve sam ostalo morao nadograditi velikim radom. Recimo, nisam previše visok, ali sada imam dobru skok-igru. Imam možda taj neki tajming i postavljanje, nešto što je urođeno, ali sam morao puno raditi kako bih sve to pretvorio u prednost na terenu. Bez obzira na to jeste li mladi ili iskusniji igrač, morate, prije svega, puno raditi na sebi.
Večernji list: Kako izgleda jedan vaš radni dan? Dosta ste posvećeni nogometu i s 31 godinom te puno teških ozljeda uspijevate zadržati dobre tjelesne performanse, kako vam to polazi za rukom?
- Imam obitelj i od ranog jutra sam na nogama. Obično prvo sina vodim u vrtić, zatim se spremam za trening. Nakon toga ide oporavak, a onda ponovno obiteljske obveze. Imao sam dosta ozljeda u karijeri i zbog toga sam puno radio na sebi. Jako je bitna prehrana, držim se plana koji imam. Granice trajanja nekog nogometaša su se pomaknule, u ovim godinama moram voditi računa o svakom detalju.
Večernji list: Igrate svoj najbolji nogomet u karijeri i rano je govoriti o nekoj mirovini, ali imate li plan što raditi nakon igranja?
- Volio bih da što dulje mogu igrati na ovakvoj razini, bilo to ovdje ili, ako bi se otvorila prilika, vani, gdje bih financijski još mogao osigurati obitelj. Zadovoljan bih bio i ako bih karijeru završio s 34-35 godina, ako bi me, uz to, i zdravlje poslužilo. Sve nakon toga, ako bih osjetio da se “šlepam”, lagano bih digao ruke i rekao - to je to. Neću mučiti svoje tijelo, od 16. godine sam profesionalac.
Večernji list: U Zrinjskom ste već legenda kluba, bi li vas zanimao neki angažman u tom klubu?
- Trenutačno mi je samo igranje nogometa u fokusu. Da se razumijemo, ja, osim nogometa, ne znam ništa drugo raditi, ali što će biti u budućnosti nakon igračke karijere, to ćemo vidjeti.
Večernji list: U Mostaru ste već dulje vrijeme, kako vam izgleda život tu?
- Tu sam zasnovao obitelj, dobio dijete, kada sam tek došao u Mostar, upoznao sam se sa suprugom Sanjom, ona je došla živjeti tu. Puno divnih stvari iz privatnog života veže me uz Mostar, kao i lijepih stvari koje sam tu proživio kao nogometaš Zrinjskog. Ovaj grad je, uz Banju Luku, moja druga kuća.
Večernji list: Oni koji vas bolje poznaju tvrde kako ste drugačiji nogometaš bili prije i nakon što ste zasnovali obitelj. Koliko je to promijenilo vašu karijeru i pristup nogometu?
- Jasno da se sve mijenja s obitelji. Sve se odmah podređuje djeci, više nisam ja taj koji je najvažniji. Tada sam postao ja taj koji radi i zarađuje za obitelj. Promijenio mi se mentalni sklop još od kada mi je supruga bila trudna, sve je to jedan, po meni, normalan proces.
Večernji list: Vaši protivnici često idu na kartu da vas pokušaju isprovocirati. Uspijevaju li to i danas napraviti?
- Naravno da to koriste, temperamentan sam. Međutim, u posljednjih 5-6 godina možda sam dobio jedan ili dva kartona za prigovore. Živciram se na utakmicama, takav sam, stalo mi je. Ako mi ne ide, ja ću se sa svima svađati, ako mi ide, smijat ću se. Ako mi ne ide, posvađam se sa svima, izvučem iz sebe neki maksimum, tu tražim neku energiju. Neću da mi prođe 90 min, pod tuš i kući... Tako se motiviram, netko drugi drugačije. Tako se motiviram za svaki trening i utakmicu, kad prođe utakmica, kasno je misliti zašto nešto nisam napravio kako bismo pobijedili.
Večernji list: Niste nimalo omiljeni kod navijača ostalih klubova, na društvenim mrežama i portalima neki od njih vas doslovno i proklinju. Smeta li vam to?
- Već nekoliko godina nemam društvene mreže, takve komentare i ne čitam. Prije mi je to smetalo, sada ne. Nakon 30 godina u mojoj Banjoj Luci dobio sam pljesak, na Grbavici su mi isto neki pljeskali, čak i na Koševu, iako tu ne bih komentirao istočnu tribinu. Više mi znači što sam ove godine dobio to priznanje publike i tamo gdje ga nisam prije dobivao. Imam u Tuzli jednoga lika čiji glas i komentare čujem već 10 godina. Jesam li izašao na zagrijavanje, njega čujem kako mi psuje. Ne može se svima ugoditi, to je tako...
Večernji list: Vjerojatno ste najbolji igrač lige, kako to da u inozemstvu niste napravili iskorak u drugom klubu?
- U Koreji su mi trebala 4 mjeseca dok sam se samo prilagodio i dobio sve dozvole za igranje. Dosta je stranaca tamo imalo isti problem. Možda nisam napravio neke iskorake vani, ali uspio sam napraviti transfere u inozemstvo. Svaki prijelazni rok i sada dobijem 5-6 ponuda. Nije mi ni cilj pod svaku cijenu ići vani. Imao sam ponude s Cipra, svaki prijelazni rok me zovu iz Slovenije, mogao sam više puta otići, ali financijski mi nije bilo presudno vući obitelj negdje pod svaku cijenu. Zastupam sam sebe, već 7-8 godina jer jednom sam se dobro opekao.
Večernji list: Mnogi vjeruju da zaslužujete poziv u reprezentaciji BiH, niste se našli na posljednjem popisu, nadate li se nekom pozivu u budućnosti?
- S obzirom na dosadašnji učinak u karijeri i na moje godine, više ne očekujem pozivu u reprezentaciju. Dolaze neki mlađi igrači, dosta je tu onih koji igraju u jačim ligama. Iako mi je to osobno jako teško priznati, mislim da više neće biti poziva za mene. Daj Bože, da se varam...