Ugodno je razgovarati s trenerima poput Nenada Bjelice. Njegovi odgovori su precizni i stručni, folklor ga ne zanima. U Svetom Martinu na Muri, s Osijekom se priprema za novu sezonu. Spas od vrućine potražili smo u predvorju hotela, a glavna tema bila je, naravno, hrvatska reprezentacija na Europskom prvenstvu.
Jeste li vjerovali da se Hrvatska može transformirati u ključnom trenutku?
– Vjerovao sam jer smo često to uspijevali kroz povijest. Kada je sve izgledalo izgubljeno, uvijek bismo se pretvorili u goropadnu momčad. Momčad u pravom smislu riječi. Prve dvije utakmice nismo bili momčad. Zadnja utakmica pokazala je da su kritike bile opravdane i da je reprezentacija morala i mogla igrati bolje. Utakmica protiv Škotske pokazala je što ova momčad može kada je pravih 11 na terenu – počeo je Bjelica.
Imate li dojam da je zadnjih desetak dana psihološki aspekt bio posebno izražen kao rijetko kada u novijoj povijesti naše reprezentacije... I kako trener upravlja takvom vrstom krize u momčadi?
– Nema veze o kojem se igraču radi. Vrlo je važno uspostaviti hijerarhiju i sustav, ne samo na terenu, već i izvan njega. Kada se svi toga drže, onda imaš veliku šansu ostvariti rezultat. Kada imaš igrače kakve imamo u našoj reprezentaciji, onda moraš očekivati da su u stanju pobijediti Češku ili se barem ‘potući’ s Engleskom. Kako to uspostaviti? Pa najbolje svojim primjerom. Moraš biti trener pun optimizma, vjere u svoju momčad, pun samopouzdanja i pozitivne energije. Ako ti tako zračiš, onda svi plešu po tim notama.
Sada je momčad resetirana, hoće li u drugačijem mentalnom stanju ući u drugi dio turnira?
– Sigurno. Igramo protiv Španjolske koja je bila u istoj situaciji. Oni su pred svoju zadnju utakmicu bili izloženi nevjerojatnim kritikama u Španjolskoj. I oni su se u tom smislu resetirali. Imaju istu kvalitetu kao i mi. Sigurno bi nam Švedska bila lakši protivnik, ne samo u igračkom, već i u psihološkom smislu. Španjolska je kvalitetom slična nama i presudit će najsitniji detalji. Imamo i mi još neke igrače koji nam mogu donijeti dodatan impuls. Naravno, imaju to i oni. Pokazali su to u zadnjim utakmicama. I španjolski izbornik (Luis Enrique, nap. a.) napravio je nekoliko izmjena u zadnjoj utakmici, baš kao i mi. Obje momčadi imaju iznimnu kvalitetu, vjerujem da ćemo mi na kraju slaviti.
Kako biste vi postavili igru protiv Španjolske?
– Jako teško pitanje. Trebalo bi ih dobro analizirati. Ne mogu sada govoriti o detaljima. Važno je postaviti igru da se igrači osjećaju ugodno, da su igrači na prirodnoj poziciji. Moramo procijeniti gdje ih napasti, u visokom, srednjem ili niskom presingu. Možda pogledati dvije utakmice u kojima oni nisu bili na visokoj razini i snimiti kako su se njihovi protivnici branili. Isključivo se fokusirati na obranu i probati iznenaditi visokim presingom. Opet, možda nemate stopere za visoki presing...
Kada spominjete visoki presing, on iziskuje jako puno trke u visokom intenzitetu, a baš su se mučili u tom segmentu.
– U prve dvije utakmice štedjeli smo se u tom smislu, možda imamo rezerve za Španjolce. Bez trke ne možete pobijediti najgoru reprezentaciju na svijetu. Svi su dobro posloženi, spremni i imaju razrađenu taktiku. Vjerujem da ih možemo pobijediti. Utakmica sa Škotskom pokazala je da dečki nisu toliko potrošeni da ne bi mogli odigrati kvalitetno do kraja turnira.
Nedostaju li im neki mehanizmi i automatizmi u igri?
– Ne bih tako govorio. Bila bi to kritika izborniku. On najbolje zna kako postavlja svoju momčad i ima svoju ideju u igri. Njegova ideja protiv Češke bila je slična kao i protiv Škotske. Protiv Čeha je krenuo s Kramarićem nominalno na desnom krilu, a on je bio svugdje samo ne na toj poziciji. Puštali su Vrsaljka da se diže, a Kramarić je bio blizu Rebića. Ta kombinacija Kramarić-Rebić nije ispala najsretnija. U drugoj utakmici na desnom krilu trebao je biti Vlašić, no on se tamo nije ni pojavio. Igrao je stalno blizu Petkovića. Mi smo svoje najbolje utakmice u kvalifikacijama odigrali s Petkovićem i Vlašićem iza njega. Pobjeda protiv Slovačke i Mađarske. Ideju moraš prilagoditi igračima. Teško je sada izborniku pametovati. On zna u kakvoj su formi pojedini igrači. Mislim da to toliko na koncu i ne odlučuje, koliko energija na terenu. Ta energija protiv Čeha i Engleza bila je puno manja u odnosu na onu sa Škotima s kojima smo u utakmicu ušli da se potučemo muški.
Hoće li taktika i disciplina u igri u budućnosti biti u prednosti u odnosu na individualnu kvalitetu?
– To je već sada izraženo. Sve momčadi su tehničko-taktički dobro posložene. U modernom nogometu rijetki su individualci koji nešto mogu napraviti. Trend je da pobjeđuje momčad. Baš zato smatram da su Talijani najveći kandidati za naslov. Prava su momčad s jasnim sustavom i dobrom energijom.
Ali nikada manje zvijezda?
– Tako je. Ali nikada bolji rezultati. Zvijezda je momčad. Je li zvijezda onaj koji vozi najskuplji automobil ili nosi Rolex ili onaj tko se najbolje uklopi u momčad? Mislim da je ovo drugo.
Što je onda sada glavni forte, ako izuzmemo Luku Modrića koji zabije desnom vanjskom i sve preokrene na hrvatsku stranu?
– Imali smo mi Luku Modrića protiv Čeha pa njegova individualnost nije došla do izražaja. Najvažnije je igrati kao momčad. To je snaga svake momčadi. To se najbolje vidjelo u našoj utakmici protiv Škota. Kada Petković uklizava i dobije deset duela ili kada Perišić prođe trojicu igrača, a ima podršku suigrača... Tek kada smo djelovali kao momčad, onda smo dobili utakmicu.
Koliko će važno biti iskustvo pobjeđivanja u važnim utakmicama koje jezgra momčadi nosi iz Rusije?
– Može to biti presudan faktor. U tom smo smislu u prednosti u odnosu na Španjolsku. Oni nemaju takva iskustva. Jako je puno kvalitetnih, ali novih igrača u njihovoj momčadi. Oni nisu imali pritisak igranja na velikim natjecanjima.
Ova generacija španjolskih nogometaša nije toliko nepredvidiva kao neke prethodne generacije furije?
– To ćemo vidjeti. U prve dvije utakmice nisu pobijedili, a to su objektivno zaslužili. Treću su odradili dominantno. No ova je momčad gladnija titula, to nije za podcijeniti. I u fizičkom smislu mogu donijeti reprezentaciji. Ne bih rekao da nisu nepredvidljivi, ima tu igrača najrazličitijih profila koji mogu biti jako nezgodni. Nadam se da neće proći Hrvatsku, ali ako nas prođu, otići će do kraja... Po mentalitetu i razmišljanju o nogometu, mi smo slične reprezentacije. Koliko god su bili tragičnog raspoloženja, sada je zavladala euforija. Kao da su već europski prvaci, a tu smo slični njima. Tanka nam je linija između euforije i tragedije. Tko prođe u ovoj utakmici, može daleko, do kraja...
U nekoliko su navrata na ovom turniru Hrvati pokazali nedostatke u obrani koja će, s obzirom na kontinuirani napad Španjolske, morati dugo biti koncentrirana...
– Nisu obrana samo zadnja četiri igrača, cijela momčad igra obranu. Pogodak protiv Škota dobili smo nakon što je Vidina odbijena lopta pala na 20 metara. U tom prostoru nije bilo nikoga, nije bilo veznih igrača, a igrali smo s trojicom – Brozovićem, Kovačićem i Modrićem. Svi se branimo, svi napadamo... Moramo se momčadski poboljšati u fazi obrane i onda možemo očekivati veliki rezultat. Obrana kreće od Petkovića, Perišića, Vlašića... Kada oni naprijed dobro rade, svima ostalima je lakše.
Nadam se samo da će imati dovoljno sreće i da će izbjeći neke nepredviđene okolnosti?
– Sreću treba zaslužiti. Naravno, kada tri utakmice prođeš na jedanaesterce i uđeš u finale, možemo pričati o sreći. Ali svojom energijom i željom provociraš sreću. To je u Rusiji bilo nevjerojatno, momčadski duh i želja za pobjedom kao u utakmici protiv Škotske.
Još se nije čuo s Lászlóm Kleinheislerom, sjajnim mađarskim veznjakom koji je sjajno odigrao na Euru...
– Igrao je kao u Osijeku. Jako sam sretan što je nastavio na toj razini. Izgledao je moćno, na svjetskoj razini. Prošle sezone zabio je šest pogodaka, a sve ljepši od ljepšeg i to je logičan slijed. Žao nam je što je ispao, no brže će doći k nama. Doći će odmorniji. Dobit će desetak dana odmora, a potom će nam se priključiti.
Osim Talijana i Španjolaca, koja vam se još reprezentacija dopala na Europskom prvenstvu?
– Najstabilnije izgledaju Belgijci i Talijani koji su pobijedili u sve tri utakmice. Kao i Nizozemci. Francuzi me nisu oduševili, s obzirom na imena igrača koje imaju u rosteru, nisu dali maksimum u prvom dijelu turnira. Nijemci isto tako. Svi su imali dobrih i loših utakmica. Sigurno odlučujući može biti taj psihološki moment kod momčadi koje su se u drugi krug plasirale kao mi ili, recimo, Španjolci. Pobjedom u jednoj utakmici nakon prva dva loša izdanja.
Koliko su dečki u Osijeku fokusirani na Euro?
– Pričamo stalno, komentiramo, no jako sam zadovoljan kako dečki rade. Daju maksimum na svakom treningu, bez obzira na vrućine...
Je li Mijo Caktaš definitivno otpao kao opcija za Osijek?
– Još nije. Nije nam rekao ne, kao ni mi njemu. Vidjet ćemo što će se događati u sljedećih desetak dana. Gledamo i druge opcije, pa ćemo vidjeti.
Ivan Santini je otišao, ali još nema klub. Možda se vrati?
– Sada imamo pet napadača, Miereza, Mancea, Topčagića, Belju i Dakua. On je odigrao svoju ulogu u Osijeku u proljetnim uspjesima. Jako smo mu zahvalni zbog svega što je dao momčadi. U najmanju ruku, uvijek je dobrodošao u Osijek.
Miereza biste prodali za sedam-osam milijuna eura?
– Svi igrači su na prodaju. Ako dođe nemoralna ponuda, razmišljat ćemo. Naravno da je najviše upita za njega jer je bio najbolji strijelac prošle sezone s 22 pogotka. No, ništa manje upita nemamo ni za Kleinheislera, Ivušića, Žapera, Igora Silvu... Zamjene su već tu.
Što je Osijekov imperativ za sljedeću sezonu?
– Cilj je osvojiti neku titulu. Imamo kup i prvenstvo. Kada s druge strane imaš protivnika kao što je Dinamo, onda ne možeš imati bilo kakve imperative.
Prošle sezone bilo je dosta podbadanja na relaciji Dinamo – Osijek.
– Podbadanja s njihove strane. Znate kako je to kada trpite nešto šest-sedam mjeseci, jednom reagirate i onda svi primijete kada ja reagiram. Bilo je tu puno podcjenjivačkih izjava prema meni i mom klubu. Nikada ne napadamo prvi, želimo korektne odnose sa svim klubovima, ali ako nas napadnu, znat ćemo odgovoriti – zaključio je Bjelica.