Ne bi bilo pretjerano reći da se karijera hrvatskog reprezentativnog napadača Brune Petkovića po mnogočemu razlikovala od očekivanog i uobičajenog puta nogometaša. Kao što je sam u više navrata naglasio, Bruno je volio nogomet otkako zna za sebe, susjedima dosađivao nabijajući loptu u zid u rodnom Metkoviću.
Tamo je i počeo igrati za svoja prva dva kluba, Metković i Neretvu, a već s 13 godina odlučio se na veliku promjenu u životu. Igrao je za Neretvu u polufinalu regionalnog Kupa protiv Hajduka kad ga je zamijetio bivši izbornik hrvatske reprezentacije Mirko Jozić i preporučio Dinamu. Bruno se, tada učenik sedmog razreda osnovne škole, zaputio u Zagreb, živjeti nekoliko stotina kilometara udaljen od svoje obitelji.
– Bio je sam godinu dana i bilo mu je jako teško. Naša materijalna situacija nije bila nešto posebno. Nije bilo za kukanje, borili smo se. Kći je bila već treći razred ekonomske škole, a Bruno je tu došao u sedmi razred. Ona je stanovala u učeničkom domu, a on kod Joze Bandića. On ga je pazio kao svoje dijete. Ja bih dolazio jednu noć u Zagreb, a drugu odmah nazad. Znali su me svi vozači autobusa – prepričao je za Večernji list Brunin otac Jakov Petković koji je tijekom svoje nogometne karijere bio igrač Osijeka.
– Bruno je u počecima bio cimer sa Šimom Vrsaljkom. Jako su povezani, a Šime mu je i krizmani kum. Šime je i svom sinu dao ime Bruno – dodao je otac Jakov.
Od 2007. do 2009. godine Bruno je bio član nogometne škole Dinama. A tada je saznao da mu na Maksimiru ne mogu obećati igranje i minute u mlađim uzrastima te su mu preporučili odlazak u Lokomotivu. Nakon vrlo kratkog perioda u Lokomotivi je, tada kao 15-godišnjak, shvatio da to nisu isti uvjeti kao u Dinamu i u dogovoru s ocem odlučio je raskinuti ugovor s Dinamom.
U više intervjua isticao je da mu je taj odlazak iz Dinama bio jedan od najtežih perioda. Otišao je u NK Zagreb, ali ubrzo shvatio da tamo nema ni dobre uvjete ni poštovanje ljudi te je u razgovoru s obitelji odlučio da će uzeti papire i otići iz kluba. Uslijedilo je razdoblje u kojem nije igrao nogomet tri mjeseca i u kojem se pitao hoće li uopće nastaviti s nogometom. Nakon razmišljanja o budućnosti vratio se nogometu, bio u Zagrebu još do 2012. godine igrajući za HAŠK i Hrvatski dragovoljac, a zatim je došao veliki potez.
Bruno je imao 17 godina kad je odlučio otići u Italiju, točnije u Cataniju koja je tada bila članica Serie A. Nakon godinu dana u juniorskom nogometu, s 18 godina upisao je svoj debi u Serie A, ali nakon toga je krenulo relativno nizbrdo. Kako je Petković sam isticao, klub mu je na sumnjiv način podvalio ugovor koji je on potpisao te na kraju ispao naivan i izgubio mnogo novca. Tad je za menadžera angažirao Ivana Cvjetkovića te se htio riješiti ugovora na sve moguće načine, među kojima su bile i posudbe u mnoge talijanske klubove (Varese, Reggiana, Virtus Entella, Trapani). Sam je govorio da za Cataniju možda nije davao sto posto upravo zbog toga što su se nekorektno ponijeli prema njemu.
U sezoni 2015./2016. briljirao je na posudbi u Trapaniju sa sedam pogodaka i sedam asistencija u 18 nastupa te se nakon tri godine uspio izvući iz spomenutog ugovora s Catanijom. Bio je igrač Trapanija šest mjeseci pa početkom 2017. postao igrač Bologne vrativši se u Serie A. Ukupno je bio igrač Bologne godinu i pol dana, od kojih je pola godine proveo u Veroni, još jednom klubu iz prvog ranga skupivši ukupno 39 nastupa u najjačoj talijanskoj ligi u ta dva kluba, da bi se na ljeto 2018. vratio u Dinamo. Nekoliko puta je Petković istaknuo da mu talijanski nogomet nije odgovarao, da je za njegov stil igre bio previše shematski i taktički te da stoga nema previše iskakanja, a da je on igrač koji voli unositi maštu i kreativnost u igru svoje momčadi.
O njegovu periodu u Dinamu u posljednjih nekoliko godina znatno se više zna u našoj javnosti. Sudjelovao je u fenomenalnom europskom periodu u kojem je hrvatski prvak pobjeđivao Chelsea, Tottenham, Sevillu, West Ham, Atalantu i mnoge druge europske klubove te također sudjelovao u osvajanju ligaškog naslova u svim svojim sezonama u Dinamu. Istina je da je Petkovićeva forma u tih pet godina znala varirati pa je u određenim periodima znao imati negativnu reputaciju među navijačima koji su ga znali nazivati "lijenčinom" i "manekenom", a o tome je govorio Brunin bivši suigrač iz Dinama Luka Ivanušec.
– Puno se stvari o Petku ne zna. Puno igrača ne bi igralo s takvim bolovima s kakvima je on igrao. Ne zna se s kojim on bolovima zna ulaziti u te utakmice i onda ispadne "nije se pomaknuo", ali ne znaš s koliko je on injekcija i pod koliko blokada odigrao tu neku utakmicu.