Nije moglo bolje, nije moglo gore. Trijumf protiv Srbije (32:22) na startu Europskog prvenstva digao je naciju na noge, Spaladium je u transu pjevao „poljubi zemlju“, Červarove ruke bile su visoko u zraku kao u zlatnim danima... Današnji suparnik hrvatskim rukometašima je reprezentacija Islanda (20.30 sati).
Nekako je sve bilo predobro, previše idealno da se nešto ne bi dogodilo. Jutro nakon utakmice naznačilo je da šanse nisu velike...
Domagoj je jak, ali svi su važni
– Duvnjak? Ma ništa, bojim se da je odigrao svoje – stiglo je iz kruga reprezentacije.
Kao da se i sam izbornik Červar urekao kad je na najavnoj konferenciji za medije, dan uoči početka prvenstva, na pitanje o Duvnjakovim mogućnostima rekao:
– Imamo mi i drugih igrača koji su jako bitni. Kolektiv je najjači igrač. Domagoj je jak, ali svi su mi drugi jednako važni – rekao je izbornik.
U trenutku kad su vođu naše reprezentacije donijeli do klupe nakon pada u završnici dvoboja sa Srbijom, Červar je prvi put sjeo na utakmici. Djelovao je jako zabrinuto. Pomoćni trener Horvat opisao je trenutak:
– Napravio je korak prema nazad i osjetio bol. Prvo je mislio da je krivo stao, ali onda je shvatio da se ozlijedio. Tim-menadžeru Ivici Marašu od ranog je jutra zvonio mobitel, samo jedno pitanje: Što je s Duvnjakom? Negdje iza ručka otišao je s dr. Kukinom u splitsku bolnicu na snimanje, uslijedilo je čekanje nalaza. “Još se ne zna težina ozljede, u Savezu vjeruju da Duvnjak još može pomoći”, stizale su vijesti kroz dan, a oko 17 sati oglasili su se i dr. Krešimir Rotim i zbornik Červar:
- Domagoj Duvnjak otpada za prvi krug natjecanja. Već smo započeli s fizikalnom rehabilitacijom mišića lista desne noge, a nezahvalno je govoriti koliko će ona potrajati. Težak je to udarac za reprezentaciju. Svi zajedno morat će jako potegnuti da ne bude i fatalan za snove o medalji. Jedno je sigurno – svi bi htjeli, i ako ne bude mogao pomoći, da Duvnjak ostane uz reprezentaciju jer njegov je doprinos kapitalan i izvan terena.
Veliki dirigent igre hrvatske reprezentacije i jedan od najboljih obrambenih igrača svjetskog rukometa nikad do sada nije imao ozbiljniju ozljedu u karijeri. Prošle godine to se promijenilo. Koljeno je jednostavno počelo otkazivati zbog zamora u vrhunskom rukometu koji jede tijelo.
Duvnjak je od 2007., kad ga je Lino Červar prvi put kao 18-godišnjaka poveo na veliko natjecanje, na Svjetsko prvenstvo u Njemačku, svake godine bio sve važnija figura. Do te mjere da je u jednom trenutku baš sve ovisilo o njemu, što nije bilo dobro. Nikad mu nije palo na pamet otkazati, u nizu je spojio četrnaest velikih natjecanja, u tri navrata i dva u jednoj godini (2008., 2012. i 2016.).
Kad se tome pridoda već deseta sezona u najtežoj rukometnoj ligi svijeta, s tim što posljednjih sezona veliki Kiel najviše o njemu ovisi, nije čudo da je otkazala patela. A dug oporavak od nje izazvao je i ovu ozljedu mišića lista, što nije rijedak slučaj kod rekonvalescenata. Nema sumnje da će ova ozljeda izazvati nove napade na Hrvatski rukometni savez sa sjevera Njemačke.
Na Cindriću je odgovornost
Trener Kiela Alfred Gislasson pokušao je i spriječiti Duvnjakov nastup na Euru, no vrativši ga na teren početkom prosinca, otkrio je da je najbolji hrvatski igrač spreman. I nije ga moguće u tom slučaju zaustaviti da igra za reprezentaciju ako to želi.
Da ga sigurno neće biti protiv Islanda, vidjelo se već u trenutku ozljede i sad svi konci organizacije igre prelaze u ruke Luke Cindrića i Igora Karačića koji su sjajno vezli u trenucima kad Domagoja nije bilo na terenu. Kako se osjećao po povratku u hotel iz Spaladiuma, je li bio utučen?
– Nije, dobar je bio, pozitivan, sretan zbog velike pobjede. Nije izgledao ni razočarano ni tužno iako mu sigurno nije bilo lako. Pokušavali smo se ranije promijeniti, ali ne čuješ ništa od vike, podrške navijača. Ostaje nam da se skupimo i povučemo za Domagoja – rekao je Cindrić. Imaju li snage Cindrić i Karačić sami iznijeti turnir do kraja?
– Da, to je sad pitanje s obzirom na umor i stres. To nije lako izdržati. Vidjet ćemo i koga će izbornik ubaciti umjesto Dule. Nadam se da ćemo bar mi ostati zdravi – zaključio je Cindra.