Trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević ponovno se bori s karcinomom prostate koji mu se vratio u 87. godini. Najtrofejniji hrvatski nogometni trener prije sedamnaest se godina u Univerzitetskoj klinici u Innsbrucku podvrgnuo operaciji zbog raka prostate. Godinu dana kasnije dijagnosticiran mu je melanom u početnoj fazi, pa je i taj problem riješio operacijom, a prije tri mjeseca opet se suočio s bolnom istinom: da ga čeka još jedna teška borba s karcinomom, koji je, nažalost, metastazirao.
- Nisam imamo nikakvih tegoba, već sam to doznao na redovitom pregledu. Išao sam prekontrolirati krv i nalazi su pokazali da mi je povišen PSA, specifičan antigen koji može ukazivati na karcinom prostate. Uredno sam se kontrolirao svih ovih godina otkako sam operiran i uvijek je taj antigen bio “nula”, a sad se odjednom “popeo” na šest. Kad mi je liječnica priopćila da sumnja na karcinom, osjećao sam se kao da mi je rekla da sam osuđen na smrt, ali stoički sam to podnio.
Daljnje pretrage pokazale su da je karcinom na istom mjestu gdje sam prije sedamnaest godina operiran, ali se i malo proširio. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se ponovno prepustim liječnicima, a vjerujte mi, nitko bolje od Ćire Blaževića ne zna kako su hrvatski liječnici, baš kao i nogometaši, najnadareniji na svijetu - kazao je Ćiro za Gloriju i dodao kako ga je strah natjerao da se boji s bolešću.
- Ja sam malo drugačiji od ostalih ljudi pa na konstataciju: 'Ćiro, imaš rak, osuđen si na smrt', uzvraćam: 'Jesam vraga! Sredit ću ja i taj rak!' Moja je želja da diskretno odletim, bez puno pompe, i pozdravim se sa svima koji su mi omogućili da mi život bude uglavnom pozitivan. I da se to dogodi u snu, jer je to najljepša smrt. Da ne patim, s obzirom na to da mi je prag tolerancije na bol vrlo nizak", iskren je trener.
Svoje bližnje ne voli opterećivati zdravstvenim problemima, kaže. Ljetos je proslavio 60 godina braka sa suprugom Zdenkom. Zajedno imaju troje djece i šestero unučadi. Jednom je izjavio da bi najradije nestao na dvije godine prije smrti, da se njegova obitelj privikne da ga nema jer ne želi da odjednom osjete tugu i bol. Na pitanje o oporuci se našalio.
- Joj, kad čujem tu riječ, odmah se oznojim. Nije to lako. Valjda će moji biti dovoljno razumni, ne mogu ja ništa odnijeti sa sobom na drugi svijet - kaže.
- Dva puta sam cijepljen Pfizerom, nadam se da ću uskoro primiti i treću dozu, jer bez obzira na moje zdravstveno stanje, nemam nikakvih kontraindikacija da to ne učinim. I apeliram na sve da se cijepe. Mi smo iznimno inteligentna nacija i na nas ne bi smjeli utjecati nekakvi nadriliječnici s tezama kako cjepivo nije od koristi. Dok se ne cijepimo u velikom broju, nema nam spasa od ove nemani - poručio je još. Ćiru je prostata počela mučiti još 2002. godine. Dvije godine kasnije suočio se s teškom dijagnozom te nimalo jednostavnom operacijom, koja je trajala četiri i pol sata. Liječnik mu je objasnio da će, ako se odluči za operaciju, morati zaboraviti na seks, ali kad se nakon biopsije probudio iz narkoze, seks mu je, kaže, najmanje bio na pameti. Najvažnije mu je bilo čuti kako će ga operirati i tako riješiti zla koje ga je snašlo.
- Prostata je toliko mala, a toliko važna za svakog muškarca da ju je suludo odstraniti ako nije nužno. Da mogu vratiti vrijeme, ne bih izabrao operaciju, nego zračenje- ipak kaže danas.