Ćiro: 'Obitelji od straha nisam ni govorio da imam melanom'

Smrtno sam se uplašio te 2011. Tko ne bi? Ni obitelji nisam rekao da imam melanom. Malo sam spavao i stalno sam razmišljao hoće li se ta zločestoća proširiti. Zahvat je bio težak jer je melanom bio velik kao orah, rekao je za 24sata.hr Miroslav Ćiro Blažević (84).

Trener svih trenera danas sve poziva da idu na preventivne preglede jer, tvrdi, o tome ovisi hoće li se živjeti ili umrijeti. I to, ističe, umrijeti u najgorim zamišljenim bolovima. Zabrinulo ga je što je u akciji preventivnih pregleda madeža na zagrebačkom Jarunu kod 1128 pregledanih otkriven 171 zloćudni tumor kože, od čega je postavljena sumnja na 22 melanoma te oko 149 ostalih zloćudnih tumora kože. Kaže da su ti podaci jako alarmantni.

Prisjetio se dana kad je i sam bio među oboljelima, a svoj život, uvjeren je, zahvaljuje dr. Maji Ceković, koja je inzistirala da ga pregleda. Ćiro joj je, naime, prije osam godina doveo sina na pregled. Doktorica je zaključila da je s Miroslavom juniorom sve u redu te rekla Ćiri da želi i njega pregledati.

- Odgovorio sam joj, prepotentan i uvjeren da meni ništa ne može biti: ‘Što ćeš mene gledati?’. Natjerala me je i našla madež koji joj se učinio sumnjivim. Inzistirala je na tome da mora na analizu. I dalje sam je neozbiljno shvaćao, šalio se na račun svog madeža. Ipak, otišao sam kod kirurga, a patohistološkom analizom ustanovilo se da je melanom zloćudan. E, tad sam premro od straha. Moja sreća je da su ga na vrijeme otkrili pa se nije proširio. Nije bilo vremena da se bolest razvije - priča Ćiro.

Od trenutka kad su mu dijagnosticirali melanom pa do operacije bio je zbunjen, misli su mu bile konfuzne. Slabo je jeo, nije mu bilo do društva, smijeha, ničega. Prvih dana nije znao kako će obitelji reći da mora na operaciju. Trebalo mu je, kaže, vremena da sve to probavi i kaže obitelji da je pred njim još jedna operacija. Po cijele dane razmišljao je i govorio si da je gotovo, da će sad umrijeti.

- Osjećaj je kao da ti presude smrtnu kaznu. Nema razlike za čovjeka koji brine o sebi. Drugi put sam to doživio i preživio. Imao sam 2004. rak prostate, a melanom je još opasniji - priča trener svih trenera.

Prepun raznih emocija i strahova, jedne je noći dugo sjedio u kafiću s prijateljima. Među njima je bio i vojni kirurg Boris Zdilar, kojeg trener naziva “poznatim čovjekom svih kafana”. Ćiro se ratnom vitezu, prijatelju Ante Gotovine, požalio da ima melanom i da se boji, a ovaj mu je rekao: “Ja ću te operirati”.

- U dva sata u jutro dignuo je kolegu asistenta i odveo me u bolnicu. Četiri dana kasnije zovu me u Kinu i nude 800.000 dolara. Rekao sam doktoru da idem u Kinu, a on meni: ‘Jesi budala, nismo ni konce izvadili. Ti bi u avion, 13 sati leta?’. Nije me mogao zaustaviti, za toliki novac bih išao pješke i na Mount Everest. Rekao sam mu: ‘Ima i tamo doktora koji će izvaditi konce’. Četiri dana nakon zahvata sam otišao, a konce su mi izvadili u Kini - rekao nam je Ćiro.

Nikakve upute liječnika nije dobio osim što su mu zabranili da bude na suncu. Ćiro ih nije poslušao, sunčao se, i to bez zaštitnih krema. No i osam godina nakon operacije redovito ide na preventivne preglede kod dr. Ceković. Tvrdi da mu je baš ona spasila život jer ga je natjerala, vukla ga za rukav i inzistirala da ga pregleda. Kao da je, završava trener, osjećala da nešto nije u redu.