Najveća trenerska vrlina je – samokritičnost. Osvješćivanje vlastitih propusta, spremnost na priznanje da stvari ne idu u pravom, željenom, očekivanom smjeru. A trenerske veličine, stručnjake sa svjetskim medaljama i prestižnim trofejima najčešće prate naglašena doza egoizma i narcisoidnosti, i onda se obično gubi dodir s objektivnošću.
Zlatko Dalić nikada nije bježao od svoje odgovornosti. Ni kad je gubio 0:6 od Španjolaca, ni kada je kleknuo protiv Mađara ili Slovenaca, niti kada je Hrvatska bila u mišjoj rupi protiv Francuza i Portugalaca. Čak ni kada Hrvatska nije mogla gotovo ništa Česima na Europskom prvenstvu. Hrvatski izbornik u svim tim zgodama nije potonuo niti tražio alibije. Uvijek je bio objektivan i savršeno svjestan kakvim opcijama raspolaže i kakvi su dometi reprezentacije.
Stoga, u svjetlu svih događaja koji prate vatrene nakon katarze u Rusiji, ne preostaje nam ništa drugo nego konstatirati da je naš plasman u osminu finala Eura za ‘novu normalnu’ Hrvatsku već – uspjeh. Na stranu hrvatska neumjerenost, euforija i megalomanstvo, ali što god se Hrvatskoj dogodi 28. lipnja u Kopenhagenu, treba prihvatiti kao realnost. Toga dana treba uživati, bodriti, strepjeti, ludovati, napiti se od sreće ili tuge i na kraju – od srca zapljeskati. Jer, oni su sigurno opet izvukli najviše što su mogli. Zadani cilj i objektivan domet Hrvatske na Euru nije postati biti europski prvak jer Hrvatska po svojoj igračkoj strukturi i rezul-tatima unatrag dvije godine nije mogla biti u krugu favorita.
Na Europsko prvenstvo treba gledati kroz širu sliku, a ona u ovom času nije imperativ osvajanja europske medalje, nego priprema selekcije za završnicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine. Nije naš strateški cilj osvajanje Eura, nego plasman na SP u Kataru.
Ključna stvar na tom putu dogodila se prekjučer u Glasgowu. Prolaskom u osminu finala Dalićeva pozicija više ne ovisi o sljedećem rezultatu, nego već sada već znamo da će on ostati izbornik i u sljedećem razdoblju, što je naš najveći dobitak. Naravno, i za Dalića, koji nadomak 55. godine bolji, unosniji i atraktivniji posao u Europi od vođenja Hrvatske teško može dobiti, a istodobno dobiva priliku iznova ispisivati povijest. On tako može postati prvi hrvatski izbornik koji Hrvatsku vodi na tri velika natjecanja.
Dalić je sve ciljeve s vatrenima do sada ispunio: odveo nas je na SP i EP, uveo u Ligu nacija i u njoj sačuvao, prošao u drugi krug Eura. Sada ponizni livanjski ‘Biskup’, kako Dalića zovu zbog blagoga propovjedničkoga izričaja, može bez pritiska i stresova uživati u blagodatima koje nam je priuštio.
I bez svojih svakodnevnih jadikovki, u suncem okupanom rovinjskom ozračju, pokušati dohvatiti četvrtfinale.Biskup je već sada najveći izbor-nik kojega smo imali. A uvjereni smo, Biskup na Euru još nije rekao – amen.