Ne znam hoće li Zlatko Dalić ikada imati titulu trenera svih trenera, ali sam posve siguran da za naših života nitko neće nadmašiti svjetsko srebro na najvećoj nogometnoj smotri. Status legende već ima, a panegirici izrečeni i ispisani u njegovu čast mogu otići i dalje, da se napišu knjige, snime filmovi, što igrani što dokumentarni, o veličanstvenom pothvatu iz 2018. godine. Ako je netko nekada imao u ruci “štih mač”, onda je to ovaj trenutak u kojem se svojom i zaslugom nogometnih reprezentativaca našao Zlatko Dalić.
Ono što sve zanima Dalićeva je istina. Nešto što je na svojoj dravskoj vikendici gurnuo u medijski vrtlog – ideju da napusti reprezentativnu klupu – što je još ponavljao dva dana, a onda povukao ručnu. Čeka ga vjerojatno najspektakularniji i najemotivniji dočeku u utorak u rodnom Livnu, a nakon toga i obveza da “urbi et orbi” obznani je li i dalje izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.
Što je na varaždinskom druženju i roštilju djelomično otkrio i potvrdio: da su ga smjenjivali nakon radne i pomalo paradne američke turneje, da mu nisu dopustili da odmah za pomoćnika dovede svog pajdaša Dražena Ladića, da je dio članova Izvršnog odbora “pimplao” sa situacijom oko Zdravka Mamića te da je sjena posrnulog vladara hrvatskog nogometa još uvijek činila debeli hlad. Sve je to fluktuiralo negdje između izrečenih rečenica posljednjih dana, iza kojih je stajalo podosta upitnika.
“Ne mogu podnijeti da ljudi koji nisu dvaput šutnuli loptu odlučuju o mojoj sudbini”, rekao je Dalić u velikoj nedjeljnoj ispovijesti na stranicama Večernjeg lista. Dakle, Šuker, prema tim riječima, nije izravna meta jer taj je s loptom mogao što poželi, a nitko bolje od njega tu loptu nije šutnuo – u gol! Ali, tko je, ako ne Šuker, onda stopirao višemjesečnu želju da Ladić bude Dalićeva akvizicija? Netko iz Izvršnog obora? Kustić i Mišković nisu jer oni su Dalini saveznici, Vrbanović je imao pametnijeg posla, Vučemilović i njemu slični ionako preživljavaju u Izvršnom odboru jer su “sluge pokorni”. Ostao je Zdravko Mamić!
Bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, ljutit što su ga “njegova djeca” zaboravila u trijumfu, bitnije je da ga nisu zaboravila u rikvercu, oglasio se po tom pitanju.
“Najprije, kako bi Zlatko Dalić bio izbornik da sam ja bio protiv.” Što samo potvrđuje stalnu tezu o tome što se u našem nogometnu smjelo, a što ne od 2006. do 2018. godine.
“Fali, ta zahvala Dalića Izvršnom odboru i Šukeru. Jer to je neodvojivo. Ti štosovi da je Šuker bio za Dalića, a članovi IO-a protiv, to su laži. Konačno, ja sam bio za Dalića”, kazao je Mamić.
Dalić, koji u ovom trenutku ima ponude, a bit će ih zasigurno i više, mora jasno komunicirati, nedvojbeno prokazati imenom i prezimenom tko je to želio da on ne bude hrvatski nogometni izbornik. Imena i samo imena, to je ono što bi izbornik trebao izreći ili pak zaklopiti ovu stranicu. Morao je Dalić biti svjestan kamo dolazi i kakvim će ljudima biti okružen te s kim će naposljetku raditi.
Sve ostalo, ostavit će mnogo sumnji, neraščišćenih računa unutar nogometne kuće. Sada je trenutak da se krene u bolji i zdraviji HNS. Ako im je stalo.