Proslavljeni nogometni reprezentativac, danas čelnik Nogometnog sindikata Dario Šimić (45) ovaj tjedan bio je u Beogradu na utakmici Crvena zvezda – Milan. Išao je ondje na poziv svoga kluba, odnosno na poziv svoga neposrednog šefa Paola Maldinija.
– Gotovo dvije godine vanjski sam suradnik Milana, otkad je došao Paolo Maldini. Gledam, skautiram igrače u ovom dijelu Europe, ali i šire, bio sam u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj... Struka Milana, na čijemu je čelu Paolo, napravila je malo čudo s obzirom na to da je Milan u posljednjih osam godina bio u lošoj poziciji. Jako se loše radilo, klub je puno izgubio, i rezultatski i na imidžu, našao se u financijskim gubicima. Fond Elliott preuzeo je klub zato što kineski vlasnik nije mogao vratiti dugove. S jedne strane su nas pritiskali dugovi, a s druge strane financijski fair-play, zbog kojega ne možete uložiti svježi kapital, a trebate se boriti s Juventusom koji ima četiri puta veći proračun. Prije ovoga prvenstva činilo se čudom da se plasiramo u Ligu prvaka, a sad se borimo za naslov prvaka. I to igrajući dobro. Milan igra atraktivno, moderno, čemu se najviše veselim – kaže Šimić.
Nismo otpuštali ljude u ovoj krizi
Što je Milan dobio s Mandžukićem?
– Mandžukić je veliki igrač, ima 34 godine i netko bi mogao reći da je star, ali vidite li kako Ibra i s 39 godina igra fenomenalno. Mandžukić nije imao teških ozljeda u karijeri, timski je igrač, svi klubovi za koje je igrao jako su profitirali s njim u momčadi. Nema nitko kristalnu kuglu i ne može predvidjeti kako će Mandžukić igrati, ali on je doista veliki igrač i Milan s njim može samo profitirati.
Kakva je perspektiva Milana ako se oslanja na 39-godišnjaka i 34-godišnjaka?
– Milan ima najmlađu momčad u ligama petice, što je fascinantno! U prošlojesenskoj utakmici s Lilleom prosječna dob igrača prve momčadi bila je 22 godine. I baš takvim igračima treba pomoć iskusnijih, prekaljenih igrača, a inače igrače ne treba dijeliti na stare i mlade, nego na one koji mogu i one koji ne mogu. Pogotovo u momčadima kao što je Milan, od kojega se uvijek očekuju najveći rezultati. Nekada igrači s 19 ili 20 godina ne mogu izdržati taj pritisak.
Petorica Hrvata bore se za naslov u Italiji; Mandžukić i Rebić u Milanu, Perišić i Brozović u Interu, Tudor u Juventusu. Tko je favorit?
– Kao navijač vjerujem i sanjam da ćemo slaviti mi, Milan. Bili smo jesenski prvaci, pokazali smo da, zajedno s Interom, igramo najbolje. Naravno, Inter s Lukakuom, pa i Conteom, bio je favorit i prije prvenstva, a borba će biti do samoga kraja. Juventus? Juve je najveći talijanski klub u posljednjih deset godina i čudo je kada ne osvoji talijansko prvenstvo. Možda je ova godina ta, jer i normalno je da klub u jednom trenutku bude skinut s vrha.
Kako ste doživjeli veliki Dinamov tjedan, ima li Dinamo s Mamićem na klupi sličnosti s Dinamom pod Bjeličinim vodstvom?
– Dosta je igrača iz Bjeličina vremena. Miks kojim raspolaže Mamić nastavak je tog Dinama. Dinamo za mene nije iznenađenje, budući da ima jako dobru momčad, jako dobre igrače. Najviše je izgubio odlaskom Olma, nedostajao mu je Petković kada nije bio zdrav ili u maksimalnoj formi, to su osnovne razlike u odnosu na Bjeličino vrijeme. Ovo je fenomenalan uspjeh. Dinamo igra dobro, nije se provukao u Europi, nego je zaslužio ovo što je napravio, a pobjeda u Rusiji potvrda je njegove kvalitete. Od igrača istaknuo bih fantastičnog Ademija, koji je srce te momčadi i kojemu se doista divim kako igra.
Član ste Skupštine HNS-a, čelnik Nogometnog sindikata i bivši kandidat za predsjednika HNS-a. Kako gledate na smjenjivanje Komisije za suce i njezina šefa usred sezone?
– Nije baš bio idealan trenutak za to smjenjivanje, volio bih da se to, ako se već moralo dogoditi, dogodilo na kraju sezone. Smatram da su u HNS-u neke stvari ipak išle na bolje; klubovi su postali centri razvoja hrvatskog nogometa, sklopljen je novi ugovor o TV pravima, Hrvatska je druga na svijetu, imamo na čelu A i mlade reprezentacije neovisne izbornike, ljude koji vrhunski rade svoj posao. Uveli smo VAR, suci su sudili dosta dobro. Za to zasluge pripadaju Izvršnom odboru i predsjedniku Davoru Šukeru. E sad, došlo je i do sudačkih pogrešaka. Moj je stav se suci trebaju profesionalizirati i suditi manje utakmica kako bi se poboljšali. Inače, s pozicije predsjednika Nogometnog sindikata, mogu reći da imamo vrlo dobru suradnju s predsjednikom Šukerom i direktorom Kustićem. Međutim, za osam mjeseci vidjet ćemo jesu i članovi Skupštine HNS-a zadovoljni radom predsjednika.
Jeste li vi zadovoljni?
– Sve što je dogovoreno, to je i napravljeno.
Zaslužuje li Šuker novi mandat?
– Treba vidjeti ima li netko drugi što ponuditi.
Hoćete li se vi opet kandidirati?
– Ne, neću se kandidirati. A volio bih da se pojave barem dva protukandidata i iznesu neke svoje ideje, kao što sam ih ja iznosio.
Kakav je vaš stav o stadionu?
– Žao mi je što nitko nije nastavio, odnosno proveo do kraja Tuđmanovu viziju o stadionu. On je bio čovjek s vizijom, čovjek ujedinjenja, koji je shvatio koliko je nogomet važan za društvo; da je kao takav važan za prezentaciju zemlje prema van, da su stadioni mjesta okupljanja, ujedinjenja, gdje se svi vesele i zaboravljaju na brige, a na kraju nogomet je i važna gospodarska djelatnost. Ja sam za to da se stadion gradi u Maksimiru, no Grad je u tome najvažniji, a Dinamo bi radio poslovni projekt oslonjen na neke gospodarske činjenice. To ne znači nužno da bi država trebala dati novac, nego da se stvori pravni okvir da se odbije od poreza nekome tko uloži u sportsku infrastrukturu.
Kako ste kao poduzetnik podnijeli lockdown, jeste li kao vlasnik ugostiteljskih objekata bili prisiljeni otpuštati djelatnike?
– Svi gubimo u ovoj situaciji; gubi država, gube firme, gube zaposlenici. Pogotovo u ugostiteljskom sektoru koji najteže podnosi krizu. Mi nismo otpuštali ljude. Za to je krucijalna bila pomoć države koja je davala četiri tisuće kuna po zaposleniku. Inače, moj brat Josip vlasnik je i direktor te tvrtke koja ima stotinu zaposlenika.
Kod kuće malo o nogometu
Na prvoligaškoj sceni, u Lokomotivi, vaš je 17-godišnji sin Roko. Kako gledate na njegov razvoj, je li prerano uletio u vatru?
– Iako mu je situacija teška jer se Lokomotiva bori za ostanak, Roko je sretan. Sviđa mi se njegov karakter, bori se za klub koji jako poštuje, što me veseli. Uživa u tome. Ja ga podržavam, ne stvaram mu dodatni stres. Ta situacija igranja u borbi za ostanak sigurno će mu kasnije pomoći u karijeri, poslije će mu biti puno lakše kada dođe do lagodnije situacije.
Koji je tatin savjet sinu?
– Smirujem loptu. Najprije treba poštovati nogomet, ljude oko sebe, ići korak po korak. Nekad je na tribini, nekad na klupi, nekad igra. Koncentrira se samo na ono što radi u tom trenutku, a onda sitnim koracima prema naprijed. Jerko Leko ključan je čovjek za Rokovu karijeru, budući da ga je dvije godine vodio u juniorima. To su bile njegove presudne godine i očito ga je dobro razvio kada je u prvoj momčadi. I sigurno ga ne bi stavljao u igru da ne misli da mu ne može pomoći.
Je li Roko na radaru Milana?
– Svi hrvatski igrači su na radaru Milana.
Je li kod vas nogomet tema za obiteljskim ručkom?
– Vrlo malo pričamo o nogometu. Pokušavam biti konkretan kada Roku imam što reći, nema potrebe za dugim razgovorima.
I druga dvojica sinova su nogometaši?
– Petnaestogodišnji Viktor je u Lokomotivi, a 13-godišnji Nikolas u Dinamu – zaključio je Dario Šimić.