Dalekih dalmatinskih korijena, Diego Armando Maradona, odrastao je u obitelji Diega i Done zajedno s dva brata i pet sestara. Od trećeg je rođendana spavao s loptom dobivenom na dar od strica, a s devet je godina tako rasturao u kvartovskom klubu Estrella Roji da je glas o njemu dospio do Argentinos Juniorsa. Treneru Franciscu Corneju trebalo je pola minute da shvati o kakvom se fenomenu radi. Postavši član Argentinosa, oduševljavao je gledatelje na poluvremenima seniorskih utakmica žonglirajući loptom kao cirkuski virtuoz. Nizak, ali razvijene muskulature i izvanredno jakih bedara, izgledao je zrelije od svoje dobi.
Odigravši u mladim kategorijama stotine utakmica bez poraza, deset dana prije 16. rođendana unovačen je u prvu momčad. Oduševio je trenera Juana Carlosa Montesa. Za nekoliko je tjedana cijela država znala za malog čupavca koji ima čarobni štapić umjesto lijeve noge. Mlad, svjež i pun snage, još neopterećen slavom, gazio je protivnike driblingom, brzinom i ravnotežom u pokretu. Iako već reprezentativac, izostavljen je s Mundijala 1978. zbog mladosti, ali je na Svjetskom prvenstvu za mlade 1979. u Japanu doveo Argentinu do zlata.
Bio je jednako sjajan kad je 1981. osvojio prvenstvo s Boca Juniorsom, ali je na seniorskom Mundijalu 1982. u Španjolskoj pomalo klecao pod teretom medijskog i navijačkog pritiska. Poražena od Italije i Brazila u paklenoj četvrtfinalnoj grupi, Argentina je predala naslov, a ogorčeni i pretučeni Maradona udario je Brazilca bez lopte i oprostio se isključenjem, piše Večernji list.
Božja ruka i Božji slalom
Kad je 1982. prešao u Barcelonu za rekordnih osam milijuna dolara, upao je u raskalašeno društvo koje ga je vuklo po grešnim noćnim zabavama, upoznavši ga s “bijelim prahom”. Oslabljenog imuniteta, u prvoj je sezoni obolio od žutice i propustio trećinu utakmica, što je koštalo blaugrane naslova u trci s ciničnim Athleticom iz Bilbaa. Vrativši se u kasno proljeće 1983. donio je Barceloni Kraljev kup i Liga kup, oba protiv Real Madrida. U jesen, dok je raskošnim igrama držao Barçu na čelu, s leđa ga je sasjekao Athleticov “mesar” Andoni Goikoetxea.
Oporavio se od loma gležnja za 70 dana, no Barcelona je zapela na trećem mjestu, bod ispod prvaka – opet Athletica. U finalu kupa još se jednom sudario s Baskima, čija je taktika bila: cipelariti Barçine igrače. César Luis Menotti naredio je svojima: lupajte i vi njih. U zadnjoj minuti, bijesni Argentinac započinje masovnu tučnjavu u kojoj su dva Baska ozlijeđena. Barça gubi s 0:1, a Savez udara Diegu tromjesečnu suspenziju. Predsjednik blaugrana Josep Lluis Núñez odlučio ga je prodati, piše Večernjak. – U Kataloniji sam se osjećao strancem – požalio se kad je objavljeno njegovo novo odredište: Napulj!
Corrado Ferlaino, predsjednik popularnog kluba, otkupio je Maradonin ugovor za rekordnih 10 milijuna dolara. Pri predstavljanju na stadionu San Paolo dočekalo ga je 60.000 tifosa.
Napoli je katastrofalno počeo Maradoninu eru, ali se na proljeće oslobodio grča i okončao prvenstvo iznad sredine ljestvice. U drugoj je sezoni dogurao do trećeg mjesta i plasmana u Kup Uefe. Diego je igrao odlično dovodeći navijače u delirij. Napolitanci su počeli sanjati da će im donijeti ono što je dotad bilo tabu– scudetto. Prije tog pokušaja morao je samo odraditi Svjetsko prvenstvo u Meksiku. Genij je transformirao Argentinu u nepobjedivi stroj. Kontrolirao je sve akcije, podijelio pet asistencija i zabio pet pogodaka, od kojih su dva ušla u legendu. U četvrtfinalu je Englezima sprašio gol šakom, zavaravši suca.
– Bila je to Božja ruka – ironično je odgovorio novinarima.
Sedam minuta poslije, u slalomu između petorice, zabio je mitski gol. U polufinalu je srušio Belgiju, a u finalu protiv Zapadne Njemačke došla je i druga svjetska kruna. Slavila je Diegova domovina, slavio je i Napulj. Južnjaci su osjećali da se sprema nešto veliko, pod uvjetom da “Mali Zeleni” očuva mundijalsku formu. Maradona je zabijao, asistirao, kreirao, a suigrači su u stopu pratili svog vođu. Grad je slavio svoj prvi scudetto, a koji tjedan poslije i dvostruku krunu.
Predsjednik Corlaino produljio je ugovor najboljem igraču lige do 1993. No, Maradonin život, još otprije na rubu normale, utonuo je u potpuno ludilo. Mase su mu svakodnevno opsjedale dom i jurile za njim, a on je poveo momčad u obranu naslova. Iako su dugo odmicali Milanu, u zadnjih pet kola ušli u zonu sumraka i prosuli devet bodova. Nagodinu su se domogli pokala u Kupu Uefe. Ovjenčani europskom slavom, Napolitanci su se vratili domaćoj sceni i 1990. odnijeli titulu Milanu ispred nosa. No, Maradona je bio izmožden i proganjan bolovima u bedrima prije nego je ušao u još lošije društvo, uključujući Carminea Giuliana, glave mafijaške obitelji.
Na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, Argentina se provlačila, a Maradona je igrao suzdržanije. Namjestio je gol Claudiju Caniggiji za pobjedu nad Brazilom, ali nije donosio prevagu. Protiv boljih Jugoslavije i Italije Argentina se spasila jedanaestercima, iako je Diegov udarac zaustavio Tomislav Ivković. U finalu protiv Zapadne Njemačke, prvaci su pokleknuli iz dvojbenog penala u 86. minuti. Zapjenjeni je Maradona nazvao nogometne vlasti mafijom, što mu nisu zaboravile.
Nakon mundijalskog labuđeg pjeva, 1. travnja 1991. već se našao na putu bez povratka. Na antidopinškoj je kontroli ispao pozitivan na kokain i zaradio 18 mjeseci zabrane. U teškim je pregovorima ishodio raskid ugovora s Napolijem i po isteku suspenzije 1992. preselio se u Sevillu. S Davorom Šukerom družio se jednu nezapaženu sezonu i otišao je u Newell’s Old Boys, no sreća u Rosariju trajala je dva mjeseca i pet nastupa, dok se nije ozlijedio.
Dočekao je SP 1994. bez kluba, ali izvrsno istreniran, vitak i motiviran za igru. No, uoči trećeg kola san o novom trofeju grubo je raspršen. Na kontroli je ispao pozitivan na efedrin, prijeporno uvršten u zabranjena sredstva, i zaradio 15-mjesečnu suspenziju! Bio je to kraj velikog Maradone. Iako se po odsluženju kazne vratio najvećoj ljubavi, Boci, druga etapa bila je blijed odsjaj prve.
Deblji no ikada, odigrao je za Bocu 29 prvenstvenih utakmica i 1997. treći put pao na antidopinškoj kontroli. Poslije oproštajne utakmice na 37. rođendan otkrio je strast prema Kubi, gdje je zapodjenuo dugogodišnje prijateljstvo s Fidelom Castrom s kojim je prijateljevao do njegove smrti 2016. koja je zatekla Maradonu u Zagrebu, gdje je pratio argentinsku tenisku reprezentaciju u finalu Davisova kupa protiv Hrvatske.
U rujnu 2000. izašla mu je autobiografija “Zovem se El Diego”, a u to vrijeme, njegovo se zdravlje već ozbiljno pogoršalo. Početkom 2000. prevezen je na odjel intenzivne njege u urugvajskom gradu Punta del Este zbog povišenog tlaka i srčane aritmije. Kad je otpušten iz bolnice, otputovao je na Kubu, gdje je podvrgnut prvom od nekoliko tretmana odvikavanja od droge. Idućih su godina pukla dva od njegovih najvažnijih odnosa. Partnerstvo i prijateljstvo s Guillermom Cóppolom, koji ga je zastupao gotovo od početka karijere, jer mu navodno ostao dužan. Završio je i brak s Claudijom Villafañe, ljubavi iz mladih dana i majkom njihovih kćeri Dalme i Giannine.
Njegovo je zdravlje i dalje bilo krhko. Težak 110 kg, u travnju 2004. prevezen je na odjel za intenzivnu njegu klinike u Buenos Airesu. Mediji su prikazali njegovo stanje dramatičnim, citirajući riječi liječnika da “ima srce 70-godišnjaka”. Liječnici su utvrdili da je živio vrlo nezdravo, a i preseljen je u neuropsihijatrijsku kliniku Del Parque radi još jedne terapije odvikavanja. Nezadovoljan uvjetima, u dogovoru s Fidelom Castrom, sredio je liječenje u najboljoj kubanskoj ustanovi za ovisnost, Državnom centru za mentalno zdravlje u Havani. Strogi režim dao je rezultata.
Čekala ga je nova teška borba – s pretilošću. U veljači 2005. dosegao je osobni rekord od 120 kg, patološku težinu za 166 cm visine. U ožujku je bio podvrgnut operaciji podvezivanja želuca nakon koje je u tri mjeseca skinuo pedeset kilograma. Od tada je još nekoliko puta završio u bolnici... Prebrodivši najteže probleme, u kolovozu 2005. dobio je posao domaćina šou programa Noć s desetkom. Inače, bio je jako oštar na jeziku pa je za svjetsku bijedu prozvao (i) Vatikan gdje ga je 1987. primio papa Ivan Pavao II.– Vidio sam da su u Vatikanu stropovi od zlata. Papa kaže da se Crkva brine o siromašnoj djeci. Ako je tako, neka proda stropove! – napisao je Maradona u autobiografiji.
Pomirio se s Crkvom i katoličanstvom tek 2013., kad je argentinski kardinal Jorge Bergoglio izabran za papu. Kada smo već kod crkve, recimo i da postoji Maradonijanska crkva njemu u čast. Osnovana je 1998. zaslugom argentinskih zanesenjaka koji su uzdigli rođendan svog idola. Sjedište Crkve je u kafiću Paso Sport Café u Rosariju. Po kalendaru religije, datum koji mi bilježimo kao 30. listopada 1960. odgovara prvom danu prve godine po Maradoni. Osim što ima crkvu, njegovo ime i lik krase i brojne građevine, a o njemu su pisane i pjesme.
Ima devetero priznate djece
Inače, Maradona se okušao i kao trener još 1994. dok je bio pod Fifinom suspenzijom zbog efedrina. U tandemu s bivšim suigračem iz Argentinosa Carlosom Frenom vodio je Mandiyú i Racing Club. Na prvi idući trenerski angažman čekao je do 2008., kad mu je Argentinski nogometni savez povjerio seniorsku reprezentaciju. Započeo je s trima pobjedama u kvalifikacijama na SP-u 2010., ali je potučen s 1:6 od Bolivije na rijetkom zraku La Paza.
U Južnoj Africi je u četvrtfinalu s Njemačkom nokautiran s 0:4, oprostivši se od Mundijala. U proteklom desetljeću radio je u emiratskom prvoligašu Al Wasli 2011./2012. pa drugoligašu Al Fujairi, koji je izborio prvu ligu – nakon otkaza Maradoni. Prelaskom u meksičkog drugoligaša Dorados iz Culiacána 2018. podigao je puno prašine jer je savezna država Sinaloa notorna po narkokartelu i njegovu bivšem bossu El Chapu Guzmánu. Pod Argentincem Dorados je igrao dobro, ali je poražen u finalu doigravanja za prvu ligu. U zadnjoj trenerskoj epizodi, krajem 2019. njegova Gimnasia iz La Plate ostala je u prvoj ligi jer je argentinski savez zamrznuo statuse svih klubova na godinu dana uslijed pandemije koronavirusa, koja je spriječila odigravanje sezone 2019./20. do kraja.
A posljednjih godinu dana javnost se najviše zabavlja brojeći njegovu djecu. Osim Dalme i Giannine s Claudijom i Diega jr. s Cristinom Sinagrom, ima kćer Janu rođenu 1996. u vezi s Argentinkom Valerijom, Magali Gil rođenu 1996. u odnosu sa ženom koja želi ostati neimenovana i Diega Fernanda (r. 2013.) s djevojkom Veronicom. Odjeknula je i vijest da je posijao svoje gene i na Kubi. Navodno ima troje djece s Adonay Fruto i s drugom, neimenovanom ženom – kćeri Joanu i Lu i sina Javielita. Time se broj njegovih priznatih potomaka popeo na devet, no neki mediji tvrde da na Kubi živi i sin Harold, a u Argentini još dvoje.
Nije sporno da je Diego Armando Maradona zeznuo stvari u bezbroj prilika i mnogo puta napravio od sebe pajaca. No, kada se pojavio na sceni stekao je društvenu važnost koja nadmašuje sportski status.•