Vijest dana u NBA ligi nije bio ni novi “triple-double” Westbrooka ni sjajna partija Darija Šarića (20 koševa za 18 minuta), već je to bila vrlo nelagodna situacija u kojoj su se našli Bojan Bogdanović i njegovi “džezisti”. A oni su zrakoplovom krenuli ka Memphisu i doživjeli nezgodu vrlo kratko nakon polijetanja. Naime, u Boeing 757-200 čarter-kompanije koja opslužuje Utah Jazz, zabilo se jato ptica posljedice čega su bile otkazivanje i zapaljivanje jednog motora te hitni povratak u zračnu luku. Bila je to “emergency” situacija koju zacijelo nije bilo lako prožvakati, posebice ne za one koji su gledali film “Sully: Čudo na rijeci Hudson”. A tu je riječ o letu iz 2009. kada su, zbog zalijetanja ptica u motore, oba motora otkazala pa je pilot bio prisiljen sletjeti na rijeku Hudson.
“Bog je milostiv”
Pilot ovog zrakoplova na raspolaganju nije imao vodenu “pistu”, ali je bio dovoljno sabran da na siguran način vrati putnike na polazno mjesto. A po njihovim reakcijama po slijetanju vidjelo se da im nije bilo nimalo svejedno. Tako je na svojem Twitteru Royce O’Neal objavio poruku “Bog je milostiv” s dva molitvena emojija koje je postavio i vodeći strijelac momčadi Donovan Mitchell koji jedini nije bio na tom letu, dok je centar Rudy Gobert napisao “ovo je prekrasan dan” radostan, valjda, što ga je doživio. Još neki uznemireni “džezisti” nakon ove nemile epizode zahvaljivali su Bogu, no onaj kojem treba najviše zahvaliti svakako je prisebni pilot. Susret s pticama dogodio se na 2500 metara (obično je to puno niže) pa je ostalo zabilježeno da je zrakoplov za Memphis poletio u 13.15 i da se vratio u polaznu zračnu luku u 13.40.
– Dobro je što se sraz s pticama dogodio na toj visini, jer da je bilo niže, tko zna što bi bilo – priča nam Gordan Giriček, nekad i sam košarkaš Utah Jazza koji priznaje da nije znao za tezu o tome da je zračna luka u Salt Lake Cityju između dva migracijska puta za obične, ali i ptice grabljivice. A nije znao ni za sljedeći podatak koji kaže da godišnje iz Salt Lake Cityja ima 100.000 polijetanja i da su se prošle godine zbila 163 “bliska susreta treće vrste” s pticama te da ih je osam izazvalo štetu na motoru zrakoplova.
– To prvi put čujem, no da sam takvo što tada znao, vjerojatno bi me tada bilo strah letjeti. Inače, Giriček se ne sjeća da je takvo što doživio za svoje šestogodišnje NBA karijere, ali se sjeća jedne neugode za vrijeme igranja za istanbulski Fenerbahçe. – Išli smo u Antaliju i kada smo bili kojih 200-300 metara iznad zgrada, zapuhao je užasno snažan vjetar, zrakoplov je propao nakon čega je pilot uključio puni uzgon pa smo jurnuli gore kao da smo u vojnom zrakoplovu. To je bilo zastrašujuće. Unatoč tome, Gira ne zazire od zrakoplova. – Nije mi svejedno kada osjetim turbulencije, no putovati se mora. Prijevoz zrakoplovom i dalje je statistički najsigurniji. U to je uvjeren i Dino Rađa koji je igrao za Boston Celtics što je u te četiri godine značilo više od 400 letova. – Zrakoplov je i dalje najsigurnije prijevozno sredstvo, a NBA igrači su možda i najfrekventniji putnici u Americi, stalno su u zraku. Dino se prisjetio dvije svoje neugodne epizode u zraku:
Vjetar tresao avion kao kutiju
– Premda je bilo prije 25 godina, i danas se sjećam leta iz Los Angelesa za Milwaukee, kada nam je “riknuo” motor pa smo morali kružiti iznad dok ne potrošimo dovoljno goriva da se možemo vratiti. Mi igrači nismo znali što se događa, no ja sam primijetio da se stjuardesa čudno ponaša. A kako je ona s nama stalno letjela, jer smo letjeli stalno s istom čarter-kompanijom, privolio sam je da mi prizna što se dogodilo. Jednom smo imali vrlo nemiran let iz Bostona za New Jersey. Puhao je tako snažan vjetar da nam se avion drmao kao da si uzeo kutiju šibica i tresao svom snagom. Nakon te utakmice, pola momčadi nije htjelo ići nazad u Boston avionom, nego je klub iznajmio dvije limuzine. U svojih pet NBA sezona Stojko Vranković imao je također doživljeni kvar motora i brzinski povratak: – Bili smo na turneji po Zapadu pa smo se, nakon polijetanja iz Los Angelesa, vrlo brzo vratili. Turbulencija je bilo mnogo, no meni je nekako uvijek lakše na krstarećoj visini nego kada zrakoplov slijeće ili polijeće. Za polijetanje kažu da je najrizičnije, zbog težine goriva jer kada slijeće, ipak je puno lakši.