Sedmi dan u lipnju poseban je dan u kolektivnom pamćenju hrvatskih poklonika sporta, ali i ne samo njih. Jednom je na tu temu povjesničarka umjetnosti Vesna Kusin kazala:
– Za nas, Hrvate, vijest o gubitku Dražena Petrovića bila je isto što i za Amerikance kada je ubijen predsjednik John Kennedy. On je i danas simbol hrvatskog sporta, dio njegova identiteta i bilo bi nepojmljivo da nije bilo Dražena.
Itekako svjesni toga, svake godine na dan kada smo ostali bez neponovljivog košarkaškog virtuoza, karizmatičnog košgetera, na njegovu grobnicu hodočaste predstavnici Hrvatskog košarkaškog saveza, ali i Cibone, kluba kojeg je svojim koševima učinio dvostrukim prvakom Europe.
Tako su danas na Mirogoju, na 28. godišnjicu neprežaljenog gubitka, bili i predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Stojko Vranković, glavni tajnik HKS-a Josip Vranković te šef Stručnog savjeta Dino Rađa i dopredsjednik UO HKS-a Nikola Rukavina. Stojko i Dino su bili Draženovi suigrači i prijatelji pa je ovaj dan za njih uvijek onaj kada knedla ponovo zastane u grlu.
U Cibonino ime vijenac na Draženovo posljednje počivalište položili su predsjednik kluba Mladen Bušić, dvojica direktora Domagoj Čavlović i Marin Rozić, i to u pratnji dvojice mladih igrača, Lovre Gnjidića i Danka Brankovića.
S koliko god se pijeteta sve odvijalo na Mirogoju, na godišnjicu Draženove smrti uvijek je nekako emotivnije u Šibeniku. Tako je bilo i ovom prilikom, o čemu je svjedočio i Draženov veliki prijatelj, danas košarkaški trener najvišeg ranga, Neven Spahija. On je položio vijenac ispod koša u Preradovićevoj ulici i zapalio svijeću pokraj Draženove statue (dječak s loptom) ispred Baldekina.
– Na tom košu smo mi, kao klinci, igrali košarku od jutra do mraka. Inače, u posljednjih 28 godina, koliko Dražena već nema, ovo je prvi put da sam se na ovu tužnu godišnjicu zatekao u Šibeniku, što mi je onemogućavala moja trenerska karijera.
Spahija je danas trener kineskih Shanghai Sharksa i sretan je zbog načina na koji se u Draženovu rodnom gradu održava sjećanje na košarkaškog maestra:
– Svaka čast Josipu Milakoviću iz Škole košarke Dražen Petrović, on to održava na životu. Dakako, pomažu tu i Grad i Županija, no Joto je pokretač. A to vam je, uvjeren sam, i najbolja škola košarke u državi. Bio sam sretan kada sam vidio toliko puno djece, koja su i vodila taj program, a i emotivno je bilo čuti klapu Bunari i njihovu izvedbu pjesme posvećene Draženu "Život leti kapetane".
Ovaj dan svake je godine posebno emotivan za Draženovu majku Biserku koja je još uvijek u koroti jer je krajem travnja ostala bez supruga, Draženova oca, Joleta. Ne tako davno, Biserka je došla na ideju koja se pokazala punim pogotkom.
– Nakon što je Zaklada Dražen Petrović, u kojoj je moj unuk Marko radio pet godina, Draženov muzej poklonila Gradu Zagrebu, ja sam došla na ideju da Marko bude vodič u Muzeju. S obzirom na to da je i on igrao košarku, to je nekako bilo i prirodno, a posjetiteljima bude drago kada čuju da im detalje od Draženovu životu i karijeri priča njegov nećak.
Marko je sin Aleksandra Petrovića i ove je sezone igrao košarku za prvoligaša Bosco, a lani u sastavu HT Premijer ligaša Gorice. Svojedobno je bio srednjoškolski prvak SAD-a, jednu je godinu proveo na University of San Francisco, nakon čega se vratio u Hrvatsku.
– Vidjet ću što ću dalje s igračkom karijerom jer završavam menadžment sporta i sportskih djelatnosti na Libertasu. Trenutačno uživam u poslu koji radim.
A posao mu je da posjetiteljima Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović priča o svom slavnom i neprežaljenom stricu.
– Kada čuju da sam Draženov nećak, često me pitaju za privatne stvari jer one općepoznate mogu pročitati na internetu, gdje se može vidjeti i mnogo Draženovih utakmica. Najintenzivnije reakcije posjetitelja su na činjenicu da je Dražen smrtno stradao baš na dan kada mu je istekla osobna iskaznice, izdana 7. lipnja 1983. godine. Isto tako, ostanu zapanjeni kada im kažem da je, nakon te prometne nesreće koja se dogodila u 17.20, Draženov sat ostao neoštećen i da je stao točno u 17.20.
Već po tradiciji, godišnjica je vrlo prometan dan u Muzeju, tim više što je na taj dan već godinama ulaz besplatan. Jučer su bile dvije skupine učenika, a nas je zanimalo odakle dolazi najviše stranaca.
– Najčešći posjetitelji su Španjolci, bude i mnogo Talijana, a začuđujuće mnogo bude Izraelaca. Oni stvarno imaju veliko poštovanje prema Draženu, čak postoji i jedan njihov državljanin koji je svoje ime promijenio u Dražen Petrović. Mene je pak iznenadilo kada mi je jedan Paragvajac kazao da je dao sinu ime Dražen – ispričao nam je Marko Petrović.