Najgore što se sportašima može dogoditi kada su u naponu snage jest ozljeda ili bolest koja ih prisili na kraj karijere koja je u usponu. U hrvatskom skijanju dogodilo se to svojedobno, zbog bolesti, Ani Jelušić i Niki Fleiss, a evo sada i Eliasu Kolegi koji je s 25 godina okačio natjecateljske skije o klin.
Nakon što je osvojio svjetsku juniorsku broncu i svoj potencijal nagovijestio šestim mjestom u slalomu u Adelbodenu (2019.), Eliasu se dogodila vrlo teška ozljeda – otvoreni prijelom potkoljenice – zbog koje je dvije godine kasnije i okončao karijeru...
Koliko je dugo sazrijevala takva odluka, možda i najteža koju sportaš mora donijeti?
– Godinu dana, možda i dulje, jer sam shvatio da bi moj povratak u natjecateljsko skijanje bio vrlo težak. I zato sam si odlučio dati vremena, ići s dečkima po utrkama da bih vidio ima li još nešto što bi me privuklo. Kako se to nije dogodilo, odlučio sam više i ne pokušavati.
Odluka o završetku karijere jedna je od najtežih, ako ne i najteža, koju sportaš mora donijeti?
– Bilo je tu i teških trenutaka, no shvatio sam da mi je to ujedno otvorilo i neke nove perspektive u životu. Karijeru sam odlučio sagledati kao lijepo životno iskustvo te izvući ono što je bilo dobro da to prenesem u buduće zanimanje, odnosno novo životno poglavlje.
Je li i prije ove ozljede razmišljao što nakon skijanja?
– Jesam, razmišljao sam i o studiju, o puno stvari, no mislim da mi podučavanje, odnosno mentorstvo dobro stoji.
Što je bio razlog za spuštanje zastora na sportsku karijeru? Dvije izgubljene godine koje bi bilo teško nadoknaditi ili bolovi u nozi koja je bila slomljena?
– Tu je i ta velika pauza. Više je faktora. Ta noga nije zarasla 100 posto, nije to noga kakva je bila prije ozljede jer to je ipak bio otvoreni prijelom potkoljenice, što je jako velika trauma. Osjetio bih to ponajprije po ledenim uvjetima, na kvrgavim stazama.
Je li u pitanju i dio kosti koji je baš u visini ruba pancerice?
– I to je problem. Mjesto prijeloma dosta je nezgodno za skijaša. Dogodila se refraktura, prerano sam krenuo s opterećenjem.
A ozljeda se nije dogodila na skijanju, nego na rolanju kojeg neki treneri koriste kao ljetnu kondicijsku simulaciju za skijaški trening kao što je to činio Ante Kostelić kao tadašnji trener braće Kolega. Nažalost, taj oblik suhog treninga pokazao se prerizičnim, barem za Eliasa, pa smo ga upitali je li bio svjestan opasnosti koja s takvim treningom (rolanje po nizbrdici) ide.
– Ja sam bio toga svjestan, no i skijanje je samo po sebi sport velikog rizika pa se na rizičnost i naviknete, kako u natjecanju tako i na treningu.
Pitali smo Elija krivi li legendarnog trenera za to što mu se dogodilo, što je morao rolati po toj strmini s oštrim zavojem?
– U početnim trenucima postojala su neka zamjeranja, no s vremenom sam shvatio da od toga nema nitko ništa. To se dogodilo i to se više ne može promijeniti, a ja nemam ništa od toga da bilo koga za to krivim, a mogu dobiti ako iz svega toga nešto izvučem.
Nakon tako gorkog osobnog iskustva, s obzirom na to da upravo započinje trenersku karijeru, hoće li ikad voditi svoje sportaše na takvu vrstu treninga?
– Ne, ja to od svojih sportaša neću tražiti.
Odvrti li mu se kada odvrti film stravičnog pada na Mljetu?
– Ne pokušavam više o tome razmišljati, o tom udarcu u metalnu ogradu kraj ceste. Bila je to strmina s jako oštrim zavojem koju nisam uspio savladati. Da, nekad se sjetim i to sigurno nije lijepa uspomena, no vjerujem da će to s vremenom izblijedjeti.
Nadamo se da hoće, ponajprije uz posao koji će ubuduće obavljati, a bit će pomoćni trener u sastavu austrijske skijaške reprezentacije. Kako je do toga došlo?
– U njihovoj reprezentaciji ove se godine vodstvo kompletno promijenilo pa mi je novi koordinator, s kojim sam u dobrim odnosima, ponudio posao. To je veliki izazov, ali i čast jer Austrijanci rijetko zovu strance, a ja ću biti u ekipi koja će raditi s 11 skijaša koji će nastupati u Europskom kupu u veleslalomu, superveleslalomu i spustu.
I Šuman kod Austrijanaca
Poziv koji predstavlja kompliment hrvatskom skijanju dobio je i Marko Šuman, dojučerašnji trener Filipa Zubčića.
– Šumi će biti pomoćni trener u Europskom kupu za tehničke discipline.
Vidi li se Eli jednog dana kao trener nekog talentiranog hrvatskog skijaša ili možda svog brata Samuela?
– Ne znam, mene tek čeka ovaj posao pa ne razmišljam o drugom. Nakon što sam cijelu karijeru proveo pod kapom Hrvatskog skijaškog saveza, htio sam nešto promijeniti u svom životu.
Kakvu karijeru predviđa svom mlađem bratu?
– Ne znam što bih tu rekao osim da je ove sezone napravio jako lijep napredak i da mu želim da ostane zdrav i neozlijeđen.