Hrvatska reprezentacija se sa srebrom zlata vrijednim ponosno vraća u domovinu. Neupitna želja, volja, gotovo svi statistički parametri i fantastični navijači koji su tijekom svih 90 minuta nadglasali Francuze, nisu bili dovoljni za pobjedu u finalu. Navijači na tribinama proklinjali su VAR, uvjereni kako je dvojbeni jedanaesterac prelomio utakmicu u korist Francuza. Ipak, Dalićevi dečki se kao istinski heroji vraćaju u Zagreb, a sve Hrvate na stadionu, diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta učinili su neizmjerno sretnima.
Veličanstveno je jučer bilo biti Hrvat u Moskvi! Nezapamćen uspjeh hrvatske nogometne vrste učinio je ponosnima sve Hrvate diljem svijeta. Sigurno je da se taj ponos nigdje nije osjećao tako snažno kao na moskovskom stadionu Lužnjiki prije, za vrijeme i nakon finalne utakmice.
Unatoč izgubljenom finalu, svi Hrvati su kao pobjednici izišli sa stadiona, ali i cijeloga prvenstva. Taj pobjednički osjećaj nacionalnog ponosa brojni Hrvati iz cijeloga svijeta donijeli su sa sobom u Moskvu, a još ponosniji napuštaju rusku prijestolnicu koja će u srcima svih Hrvata ubuduće imati posebno mjesto.
Nacionalna euforija mogla se osjetiti već u zagrebačkoj zračnoj luci iz koje je u nedjelju ujutro poletjelo mnoštvo čarter-letova za Moskvu. Od ranih jutarnjih sati smjenjivali su se zrakoplovi prepuni poznatih osoba u kockastim dresovima. Brojni hrvatski dužnosnici, javne osobe iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, najvatreniji navijači vatrenih iskoristili su zadnju prigodu kako bi se svega nekoliko sati prije početka utakmice dokopali Moskve i bili dio nacionalne povijesti.
No, nacionalna euforija koja nas je dočekala u Moskvi nije bila ništa manja od one koju smo ostavili u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ili one koja se itekako osjetila na letu od Zagreba do Moskve. Glasoviti Crveni trg jučer je bio crveno-bijel, preplavljen Hrvatima i “kockastim” dresovima, kapama, šalovima, nacionalnim hrvatskim zastavama. Izgledalo je kao da su na tom prostranom trgu samo Hrvati. No, kako je vrijeme odmicalo bilo je jasno kako se među mnoštvom veselih Hrvata nalazi i mnogo Rusa, Japanaca, Kineza, svi oni željeli su biti dio hrvatskoga slavlja. Fotografirati se s hrvatskim navijačima, pa i pokušati zapjevati hrvatske pjesme koje su odzvanjale središtem Moskve.
Teško da je ikada prije, ali i da će ikada poslije Moskva imati takav hrvatski “štih”. Mali narod i mala zemlja pobrali su simpatije ne samo među stanovnicima glavnog ruskog grada. Pod tim nacionalnim nabojem vjerojatno nam je i slika hrvatske navijačke dominacije nad Francuzima u Moskvi bila izraženija nego što je doista bilo tako. Ali, bilo je prelijepo na svakom koraku slušati kako na raznim jezicima stranci uz osmijehe i izraze potpore izgovaraju ime Hrvatske i Hrvata.
I to je bila jedna u nizu potvrda kako su Hrvati zahvaljujući nezapamćenom nogometnom uspjehu popravili svoj imidž u svijetu. Nema te državne ili nacionalne politike koja bi mogla uraditi ono što su za svoj narod uradili vatreni. Ova sportska bajka će imati itekako pozitivne refleksije i na hrvatsko gospodarstvo, turizam, pa i politiku. Bosanskohercegovački Hrvati koji su u ovom nacionalnom uspjehu sudjelovali s izbornikom, igračima, navijačima, imaju pravo vjerovati da je ovo naznaka i njihove pobjede u borbi za jednakopravnost u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.