Što je osim bronce ostavština Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Kataru? Evo za početak usporedbe sa SP-om u Rusiji: Hrvatska je prije četiri godine također odigrala sedam utakmica na turniru i ostvarila gol-razliku 14:9 (dakle, zabijala je dva pogotka po utakmici), dok je u Kataru njezina gol-razlika bila 8:7. Više pogodaka od Hrvatske postigle su reprezentacije koje su odavno bile napustile turnir: Englezi (13), Nizozemci (10) i Španjolci (9).
Naš najbolji strijelac Kramarić postigao je samo dva pogotka i pamtit ćemo ga kao igrača koji je sada zabijao golove na dva SP-a, dok su u Rusiji naši najbolji topnici Perišić i Mandžukić postigli po tri pogotka. Kramarić je bio junak u jednoj utakmici, s Kanadom, pa bi se očekivalo da će u 481 minuti provedenoj na travnjaku na SP-u biti i efikasniji. A eto, ponekad nije on bio dovoljno nadahnut i raspoložen, ponekad je na to utjecalo i raspoloženje i napadačko opredjeljenje cijele momčadi. A ona, podsjetimo, u tri od sedam utakmica nije postigla pogodak.
Čeka se Mateova eksplozija
Pet puta na ovom prvenstvu hrvatski nogometaši bili su u Fifinu izboru odabrani za igrača utakmice: Modrić protiv Maroka i Belgije, Kramarić protiv Kanade, Livaković protiv Japana i Brazila te Gvardiol protiv Maroka. Joško Gvardiol sigurno je najveće otkriće SP-a u Kataru, ne samo u našim redovima. S 20 godina drugi je najmlađi hrvatski reprezentativac koji je ikada nastupio na Svjetskom prvenstvu, a igrao je maestralno, kao da mu je ovo peti turnir u karijeri. S obzirom na svoju klasu, a sada i svjetski renome, pa i karizmu kojom zrači te neizrecivu popularnost koju je stekao na ovom turniru, Joško je jednostavno predodređen za novoga kapetana reprezentacije kada Luka Modrić siđe sa scene. To se nameće nekako prirodno, spontano, kao nešto logično i nešto što bi bilo općeprihvaćeno. Kapetan za sljedećih barem deset godina! Amerikanci su na SP-u u Kataru imali najmlađega kapetana, 23-godišnjega Tylera Adamsa. Zašto Hrvatska uskoro ne bi imala još mlađega?
Joško Gvardiol bio je perjanica Hrvatske u Kataru, ovdje je svijet upoznao i hobotnicu na vratima, vratara mačjih refleksa Dominika Livakovića, dok su se kao kontinuirane vrijednosti potvrdili Dejan Lovren, Luka Modrić i Marcelo Brozović. U toj kategoriji još uvijek nije Mateo Kovačić, bez sumnje izvanredan vezni igrač i zvijezda svjetskog nogometa, u reprezentaciji još uvijek nedovoljno izražen. Mateo ima 90 nastupa, čak 15 na SP-ima, a u njima još nije postigao ni jedan pogodak, ima jednu asistenciju (Perišiću protiv Francuza u Moskvi), i još nije bio prevaga na terenu, igrač odluke, igrač utakmice. Naše najbolje vezne svih vremena pamtimo po barem jednome bljesku na velikim natjecanjima: Aljošu po asistencijama za Vlaovića protiv Turaka i za Šukera protiv Francuza, Bobana po golu Dancima, Prosinečkog po golu Jamajčanima, Rakitić je zabio Argentini i bio nepogrešiv izvođač penala, na Modrića ne treba trošiti riječi... Iza Matea Kovačića već su tri svjetska i dva europska prvenstva, a prava, zaglušujuća eksplozija njegova talenta još se čeka... U Kataru je ponešto ostao dužan i Ivan Perišić, iako je dva puta asistirao protiv Kanade, a potom i zabio Japanu. Ivan je u Kataru postao naš najbolji strijelac na velikim natjecanjima s deset pogodaka, a opet – nastup na SP-u najviše će se pamtiti po tome što je vrhunski odgovorio zahtjevima pozicije lijevoga braniča.
Sosa bez siline
Opet, tko može išta zamjeriti Daliću? Borna Sosa do SP-a iskazivao je osobine vrhunskoga lijevoga braniča, što on doista i jest, no u Kataru kao da je ostao bez energije, siline i poleta. I odatle je zapravo došla zamisao o Perišiću braniču. Evo i završne pojedinačne statistike naših igrača – najbolji strijelac: Kramarić 2; najviše pasova: Modrić 520; najviše centaršutova: Modrić 32; najviše šutova: Perišić 17; najviše asistencija: Perišić 3; najveća prevaljena kilometraža: Brozović 78,87 km (a nije igrao zadnju utakmicu); najviše sprintova: Perišić 456; najviše pokušaja probijanja linija: Modrić 231; najviše uspješnih probijanja linija: Modrić 183; najviše otkrivanja za primanje lopte: Brozović 531; najviše primanja lopte između veze i obrane: Perišić 126; najviše pritisaka na suparničkog igrača: Kovačić 282.