Joško Gvardiol tijekom današnjeg bi dana, kada prođe liječničke preglede, i službeno trebao postati igrač Manchester Cityja. Trener "građana" Pep Guardiola konačno će dobiti igrača kojeg je pokušavao dovesti još od prošlog prijelaznog roka.
Valja pogledati korak dalje i pokušati shvatiti zašto je City toliko htio Gvardiola i kako će se Joško uklopiti u momčad koja je prošle sezone osvojila trostruku krunu (Premier liga, Liga prvaka, FA kup).
Majstor taktičke inovacije
Trener Cityja Pep Guardiola poznat je kao majstor taktičke inovacije. Njegove momčadi su se, istini za volju, uvijek temeljile na posjedu lopte i kontroli utakmice, ali u svojih 15 godina trenerske karijere konstantno je radio preinake svojeg sistema kako bi posjed i kontrola bili što efektivniji. Prošle sezone došla je njegova najnovija inovacija, a to je sistem 3-2-4-1 koji je u najboljih pet liga svijeta koristio samo Manchester City te na kraju došao do europskog trona uz nevjerojatan niz od 25 utakmica bez poraza nakon promjene sistema. Taj 3-2-4-1 sistem temelji se na dominaciji u veznom redu, gdje City s četiri središnja veznjaka (dva prednja i dva zadnja) u gotovo svim utakmicama ima nadmoć u srcu terena budući da ostale momčadi igraju ili s dva ili s najviše tri središnja veznjaka.
U tom sustavu City nominalno gubi jednog braniča, ali sistem se, uz činjenicu da se City rijetko brani u utakmicama, temelji na tome da su braniči toliko kvalitetni da se taj nedostatak jednog čovjeka lako nadomjesti. O kvaliteti Cityjevih braniča dovoljno govori činjenica da trenutačno najbolji španjolski stoper Aymeric Laporte grije klupu te je na izlaznim vratima kluba.
Tako glavni konkurent Gvardiolu za poziciju lijevog stopera ostaje Nizozemac Nathan Ake koji je ove sezone briljirao. Međutim, Gvardiol gotovo sigurno postaje starter u Cityju, ako ni zbog čega drugog, onda zbog cijene koja će biti plaćena za njega. Ali nije samo do cijene, Gvardiol je bolji stoper od Akea u gotovo svim segmentima igre. U protekloj sezoni Joško je imao sjajnih 75 posto uspješnosti u zračnim duelima te 73 posto uspješnosti u duelima na tlu, što ga već čini obrambeno potentnijim stoperom od svih Cityjevih s iznimkom Rubena Diasa.
Ono što Gvardiola, međutim, čini posebnim tehničke su kvalitete. Samo četiri braniča u pet najboljih svjetskih liga ove su sezone imala više dodira s loptom nego Gvardiol, samo šest ih je u svijetu upisalo veću točnost dodavanja nego Gvardiol, a među pet najboljih je po uspješnim progresivnim dodavanjima. Na lanjskom Svjetskom prvenstvu u Kataru samo su dodavanja budućeg suigrača Rodrija proputovala više metara prema naprijed (3387 m) nego Gvardiolova (3029 m).
Nisu dodavanja jedino sredstvo kojim Joško zna gurnuti momčad prema naprijed. Hrvatski stoper je u prošle dvije sezone, otkako je u Leipzigu, među deset najboljih braniča svijeta po uspješnim iznošenjima lopte prema naprijed u nogama, a po uspješnim driblinzima je među pet najboljih braniča svijeta, a tu se ubrajaju i bočni igrači kojima je uz aut-liniju dribling često forte. Upravo zbog Joškove nevjerojatne sigurnosti s loptom u nogama, moguće je da u Cityju uopće neće biti ni stoper te da će od Johna Stonesa preuzeti poziciju hibridnog zadnjeg veznog. Stones se briljantno snašao u toj poziciji, ali Gvardiol je savršen prototip za ono što Guardiola traži i na toj poziciji.
Na koju god poziciju na kraju Pep Guardiola odluči staviti Joška Gvardiola, lako je moguće da ćemo, uzimajući u obzir Joškove kvalitete i klub u koji dolazi, u bliskoj budućnosti govoriti o najboljem obrambenom igraču svijeta. Možda već i na kraju iduće sezone. Nije ovo nikakav pritisak na Joška, nego je jednostavno riječ o toliko dobrom igraču da su ovo njegovi realni dometi.
I Kovačić blizu prvih 11
A sjajna vijest za hrvatski nogomet je da bi Hrvatska mogla imati dva startera u aktualnom prvaku Europe, pošto za poziciju u veznom redu ozbiljno konkurira Mateo Kovačić, kojeg bi Pep u jednoj od kombinacija mogao upariti s Rodrijem.