Tomislav Ivković ostao je jedini vratar na svijetu koji je čak dvaput uspio obraniti jedanaesterce Maradoni. Prvi put 1989. godine kada je branio Sportingu, a potom u lipnju 1990. godine, na Svjetskom prvenstvu u Italiji, u četvrtfinalu.
– Oba puta sam bio uvjeren da ću mu obraniti jedanaesterac. Igrači Sportinga i igrači reprezentacije bivše Jugoslavije govorili su mi da sam lud. Zanimljivo je da je svaki put, od ta dva, šutirao u suprotni kut – prisjeća se Ivković.
Vijest o smrti ga je zatekla na putu uz Opatije prema Zagrebu.
– Nakon što sam s Interom izgubio u Opatiji dogodila se još jedna žalosna vijest. Prerano je otišao. Mislio sam da će biti sve u redu s njim nakon nedavne operacije. Nažalost, izvan terena nije bio genijalac kao na terenu. Da je barem vodio kvalitetan život kao što je bio kvalitetan igrač. Nisu ga uzalud prozvali “mali zeleni”. Mogao je raditi s loptom što je htio. Jednostavno je u to vrijeme bio bolji od svih, najbolji. Ostat će zauvijek primjer mnogim generacijama dječaka, ali nažalost samo kao igrač.
Jeste li ste poslije SP-a u Italiji još koji put igrali protiv Maradone?
– Ne, bila je to naša posljednja međusobna utakmica. I dan danas govorim. Bolje da mi ej zabio pogodak iz jedanaesterca a da smo mi prošli u polufinale. Znam, godi činjenica da sam mu obranio dva jedanaesterca i znam da će me mnogi po tome pamtiti, ali ostaje žal što te 1990,. nismo otišli do kraja a imali smo odličnu reprezentaciju.
Jeste li ste pričali s Maradonom?
– Jesmo. Ostali smo tu večer u Firenzi i izmijenili smo nekoliko rečenica. Naravno, bio je veseo jer je Argentina prošla dalje. Stalno je pričao viceve, nasmijava sve oko sebe. Pitao sam ga kako je u Napulju, a on mi je rekao kako iznajmio jednu veliku kuću, iznad brda i tamo je doveo cijelu svoju obitelj. Imao je i velim broj zaštitara tako da se tom imanju nitko nije mogao približiti. Ispričao mi je zgodnu anegdotu. Rekao je kako bi u dva ujutro odlazio u grad i tamo gledao izloge. Ako bi mu se nešto svidjelo, zapisao bi ime dućana i drugi dan bi njegovi ljudi došli i to kupili – ispričao je Ivković.
Jednom ste se i kladili s njim?
– Da, na utakmici Sporting – Napoli u Kupu Uefa, te 1989. godine. Kladili smo se u 100 dolara da ću mu obraniti. Dobio sam okladu, ali i njegov dres na poklon. Ponudio sam mu okladu i 1990., ali je odbio – rekao je Ivković.
O obranjenom penalu na SP-u, Ivković je jednom prilikom rekao:
– Nije me smio gledati od straha. Rekao sam mu da znam gdje će šutirati i da ću mu obraniti. Zvao sam ga “Diego, Diego…”, ali on nije reagirao. Bio je koncentriran na loptu. Ponovio sam mu da znam što će napraviti. Napravio sam fintu, krenuo u lijevu, pa u desnu stranu i opet ga nadmudrio.
Hrvati očito dobro poznaju Maradonu, a pored Ivkovića na utakmici SP-a u Italiji je bio i Zlatko Vujović (62):
– Imao sam čast igrati protiv njega. Znamo što je postigao u karijeri, za klubove, reprezentaciju, pamtit ćemo ga. Uspoređuje se često sada tko je bolji on ili Messi, u ono doba naravno Maradona, oni su dva najveća igrača na svijetu. Maradona je kao igrač bio mali i jak. No, toliko je lomio protivnike na trzaje da ga nitko nije mogao zaustaviti. Tukli su ga sa svih strana, a sve je izbjegavao, njegovi prodori, golovi, igre... to je bilo za pamćenje. To će se pamtiti narednih 50 godina.
Zanimalo nas je je li ga upoznao nakon utakmice?
– Nije bježao od ni od koga, ali poslije utakmice nekoliko naših igrača otišlo ga je pitati za dres i meni je bilo neugodno da ga i ja idem tražiti. Inače, vodio je život kakav je vodio, je li to kumovalo ovome ne znam, ali svi ćemo ga pamtiti po dobrome – zaključio je Vujović i nije jedini koji je bio zaljubljen u lik i djelo Argentinca. No, dok su svi gledali njega, on se zagledao u jednog Hrvata.
Naime, Thomas Felipe Carlovich bio je argentinski nogometaš hrvatskog porijekla kojeg neki smatraju najvećim svih vremena. Uostalom kada je pred kraj karijere Maradona došao igrati u Rosario za Newells Old Boyse odmah je spočitnuo novinarima da ga ne zovu najboljim u gradu u koji je došao:
– Znate to i vi, najbolji na svijetu već je igrao u Rosariju, a to je bio čovjek po imenu Carlovich.