Hrvatska nogometna reprezentacija u Rotterdamu, na prastarom stadionu De Kuipu (u prijevodu s nizozemskog: kada, nap.a.), sagrađenom još 1937., igra najvažniju utakmicu ove godine. I prvu s ovakvom vrstom šampionskog pritiska, prvu s tako opojnim, nadražujućim izazovom i uzbuđenjem još od bitke s Marokom za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu. Mogla bi to biti velika hrvatska fešta u 'kadi', jer vatrene će bodriti gotovo 15 tisuća navijača!
Od katastrofe do završnice
Hrvatska je na trećem Final Fouru debitant i ukupno deveta reprezentacija koja se na njega plasirala. U Rotterdam je došla kao sedma reprezentacija Fifine ljestvice (Nizozemska 6., Italija 8., Španjolska 10.), ali i kao najbolje plasirana selekcija sa SP-a u Kataru i s najboljim startom u kvalifikacijama za Euro 2024. Hrvatska jedina od svih sudionika završnice Lige nacija ima četiri boda na startu ciklusa i općenito – djelovala je najuvjerljivije. Za usporedbu, Nizozemska je u ožujku u susretu s Francuskom u Parizu izgubila čak s 0:4.
Epski sudar s Nizozemskom u Rotterdamu četvrti je veliki polufinale naših vatrenih, nakon ona tri na SP-ima 1998., 2018. i 2022. godine. Polufinale Lige nacija sigurno nema težinu poput susreta s Francuzima, Englezima i Argentincima zbog kojih je strepjela cijela Hrvatska, ali je i te kako privlačan; i zbog prestiža, i zbog one neuništive želje vatrenih za pobjeđivanjem koja pokreće naciju, na kraju i zbog zamamnih financijskih "oblina" od deset i pol milijuna eura za zlato u Ligi nacija. A zlato je jedina medalja koja Hrvatskoj nedostaje.
Zanimljivo je da je Hrvatska u ovom ciklusu Lige nacija startala katastrofalno, s 0:3 protiv Austrije u Osijeku, a skupinu okončala impresivno, s 13 bodova, uz trijumfe nad Danskom u Kopenhagenu i u Zagrebu, te nad Francuskom u Parizu. Te su utakmice protiv europskih i svjetskih prvaka oduvijek bile najslađa poslastica vatrenima, a Nizozemska – iako slovi kao svjetska nogometna velesila – zapravo je jedan od povijesno najvećih gubitnika završnica velikih natjecanja i lako može postati mušterija. Naime, Nizozemska je u svojoj bogatoj nogometnoj povijesti pobijedila u pet, ali i izgubila čak šest polufinala velikih natjecanja: na SP-ima 1998. i 2014., na Eurima 1976., 1992., 2000. kod kuće u Amsterdamu, te 2004. godine, a uz to je jedina reprezentacija koja je izgubila sva svoja tri finala Svjetskog prvenstva (1974., 1978. i 2010.). I to nije sve: Nizozemska je čak izgubila i finale Lige nacija 2019. godine. Taj gubitnički mentalitet često zna biti teško, preteško breme... I on je u ovom slučaju velika prilika Hrvatske!
Ovo je prvo gostovanje Hrvatske na nizozemskom tlu. Od 54 članice Uefe (ne računajući, naravno, Hrvatsku), našu reprezentaciju ugostilo je 45 zemalja: Albanija, Andora, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Bjelorusija, BiH, Bugarska, Cipar, Danska, Engleska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Gruzija, Island, Italija, Izrael, Kazahstan, Letonija, Litva, Lihtenštajn, Mađarska, Malta, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Republika Irska, Rumunjska, Rusija, Sjeverna Irska, Sjeverna Makedonija, San Marino, Slovačka, Slovenija, Srbija, Škotska, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina i Wales.
Lukine čudesne brojke
Od tih 45, kapetan Luka Modrić nastupio je u 37, nedostaju mu: Albanija, BiH, Finska, Kazahstan, Letonija, Litva, Sjeverna Irska i San Marino. U utakmici s Nizozemskom Luka će 165. put nastupiti za Hrvatsku, čime će skočiti na 18. mjesto igrača s najviše nastupa za nacionalnu momčad. Od aktivnih reprezentativaca od Luke više nastupa imaju samo Portugalac Cristiano Ronaldo (198), Meksikanac Andres Guardado (179) i Argentinac Lionel Messi (174).
Osim u Nizozemskoj, Hrvatska u Europi nikada nije igrala u Crnoj Gori, Češkoj, Armeniji, Luksemburgu, Moldaviji, Kosovu, Gibraltaru i na Ovčjim Otocima. Hrvatska je izvan Europe igrala u Australiji, SAD-u, Brazilu, Japanu, Južnoj Koreji, Maroku, Kini, Hong Kongu, Kataru i Saudijskoj Arabiji.
Eventualno osvajanje Lige nacija ne jamči izravan plasman na Europsko prvenstvo, ali već sam plasman na završni turnir osigurava Hrvatskoj sudjelovanje u dodatnim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, ako se na njega izravno ne plasira.