Ima li hrvatska nogometna reprezentacija problem neefikasnosti s obzirom, primjerice, na činjenicu da je u ovoj natjecateljskoj godini postigla samo dva pogotka u četiri utakmice? Podsjetimo, zabili su ih Nikola Kalinić protiv Ukrajine i Domagoj Vida protiv Kosova. I imamo li, nakon svih pehova s ozljedama, pa i nedostatka naboja (na što je upozorio kapetan Modrić), razloga za zabrinutost i zbog zapanjujuće sterilnosti napadača?
Najslabiji omjer
Takav bi golgeterski podbačaj uoči srazova s Finskom i Ukrajinom sugerirao kako je od vatrenih sada već iluzorno očekivati golijade, kakvoj smo recimo svjedočili protiv Kosova u Skadru (6:0), a podatak kako smo najneefikasnija vodeća momčad u europskim kvalifikacijskim skupinama ipak pomalo zvoni na uzbunu, pa se s razlogom pitamo – tko će protiv finskoga bunkera na Rujevici otključati bravu? Za usporedbu s ostatkom Europe, Hrvatska nakon osam utakmica u kvalifikacijskoj skupini ima gol-razliku 12:3, što nije najslabiji omjer pogodaka među vodećim selekcijama skupina, ali i Poljaci koji imaju plus 7 zabili su već 18 pogodaka. Prva najneefikasnija vodeća reprezentacija u svojoj skupini poslije Hrvatske je Francuska s 15 postignuti pogodaka, ali i sa samo pet primljenih, dok selekcije Njemačke i Belgije s gol-razlikama 35:2 i 35:3 strše kao uvjerljivo najubojitije na Starom kontinentu.
Golove postižu u klubovima
Od Hrvatske je više pogodaka u ovom ciklusu postiglo i čak sedam od devet drugoplasiranih selekcija po skupinama; Wales je zabio 12 kao i mi, a Island samo 11. Čačićeva Hrvatska neefikasnija je, primjerice, i od Kovačeve, koja je u prethodnom ciklusu nakon osam kola imala gol-razliku 16:5, ali i samo 15 bodova na kontu, jedan manje nego Antina u ovome ciklusu. To je ono što Čačića još uvijek čvrsto drži u sedlu i jamči mu mir do Kijeva, bez obzira na ishod utakmice protiv Skandinavaca. Tko će dakle zabiti protiv Finaca na Rujevici? Svi pogledi bit će uprti u našega najboljega strijelca Marija Mandžukića (29 pogodaka kao i Eduardo da Silva) iako je za njega post od čak 455 minuta bez pogotka u kvalifikacijskim utakmicama. Posljednji put zabio je upravo Fincima u Tampereu, čime je došao do brojke od četiri pogotka u ovom ciklusu, a nestvarno zvuči podatak kako Mandžukić nije zabio za reprezentaciju u domaćim utakmicama već dvije i pol godine, još od pogotka Talijanima na Poljudu u lipnju 2015.
No Mandžo kao Mandžo, već je imao i dulju apstinencijsku krizu u dresu reprezentacije, pa je znao eksplodirati kada je bilo najpotrebnije, zato se i sada, u najnapetijoj situaciji u kojoj se našla selekcija, ipak uzdamo u dokazano Marijevo golgeterstvo. Naravno, još se više uzdamo u one koji su zaduženi za organizaciju igre i distribuciju lopti prema najisturenijem Mandži, dakle Modriću, pa onda Brozoviću, Kramariću i Perišiću. Izbornik Čačić nekidan je konstatirao kako je zadovoljan efikasnošću svojih igrača u klubovima u proteklom mjesecu, pa smo i tu konzultirali statistiku i došli do ovih podataka: hrvatski reprezentativci u rujnu su postigli ukupno 14 pogodaka, ali nitko od njih nije postigao više od dva, kao Mandžukić, Kalinić, Čop, Santini i Perišić. Od tih 14 pogodaka petorica napadača postigla su ukupno samo osam (zanimljivo, Kramarić u rujnu nije postigao nijedan za Hoffenheim) pa, kad već vučemo neke paralele, recimo kako je napadač Tottenhama Harry Kane u rujnu u svim natjecanjima postigao čak 13 pogodaka izjednačivši se tako s najvećim igračima novoga doba, Ronaldom i Messijem, koji su po jednom u karijeri u jednom mjesecu dostigli tu brojku. Harry, dakle, pet više nego cijeli hrvatski napad!