Još jedna spektakularna slavljenička noć je iza navijača i simpatizera HŠK Zrinjski. Oni su ponovno imali priliku slaviti naslov prvaka. Scenarij je bio sličan kao i prethodne dvije godine kada je Zrinjski također slavio naslov prvaka Premijer lige BiH, a opet nitko, tko je tu večer na Vojničko došao, nije se zasitio slavljenja uspjeha. Razdragani navijači su s oduševljenjem pjevali stihove svih pjesama, a vrhunac večeri uslijedio je u onom trenutku kada je voditelj svečanosti Ante Sesar krenuo na pozornicu prozivati nogometaše Zrinjskog, članove stručnog stožera, članove klupske uprave...
Ovacije prvacima
Svaki od njih dobio je ovacije kakve je zapravo i zaslužio nakon teške sezone u kojoj su morali, figurativno rečeno, “poderati koljena” kako bi došli do novog trofeja. Svi ljudi koji su na bilo koji način vezani uz Zrinjski zaslužuju pohvalu za veliki rezultat. Uspjeh koji ponavljaju ti ljudi iz godine u godinu zapravo je teže ponoviti nego napraviti jedanput. Ljestvica očekivanja u Mostaru, ali i u ostatku bh. sportske javnosti, prema Zrinjskom, postavljena je u ovom trenutku tako visoko da to više nije realno. Sportski gledano, nije realno da Zrinjski već treći put u nizu osvaja naslov prvaka BiH uz, recimo, dva sarajevska rivala koji imaju veće proračune i puno bolje predispozicije za nogometni uspjeh. Nije realno da nogometnim prvenstvom BiH dominira klub koji ima stvarnu podršku zapravo u pola grada, koji je po broju stanovnika manji od barem 4-5 drugih bh. gradova. Ipak, Zrinjski ima vjernu skupinu navijača u Premijer ligi BiH, onu koju više ne čine samo Mostarci, nego i navijači iz svih dijelova Hercegovine. Zrinjski jednostavno prkosi sportskoj logici, prekršio je tu logiku na puno primjera. Zrinjski ima ljude koji prave razliku, taj klub je za bh. prilike odlična sinergija uprave, klupskih zaposlenika, sportskog segmenta i navijača. Uprava osigurava sve preduvjete za uspjeh, momčad je dobro selektirana i dobro vođena, a uz sve to klub može računati na bezrezervnu podršku navijača. Zato svi ljudi u Zrinjskom, od čistačice pa do uprave, zaslužuju pohvalu. Oni su uspjeli srušiti sportsku i nogometnu logiku u gradu koji ne trpi prosječnost i u zemlji u kojoj je jednostavno teže biti uspješan nego bilo gdje drugdje u Europi. Što onda dalje preostaje Zrinjskom, koji je novi “level” koji može dosegnuti ovaj klub? Posljednjih sezona, dok je Zrinjski igrao u Europi, ostajao je dojam kako mu je nedostajalo barem malo sreće za nešto više.
Nastup u Europi
Novi nastup u Europi će biti posebno motivirajući za ljude iz ovog kluba. Svi oni osjete kako se na tom planu moglo više napraviti. Ipak, do tih europskih utakmica igrači i struka zaslužuju odmor. Igrači i struka su i u nedjelju večer zajedno s Petrom Grašom pjevali hit “Hej, Zrinjski, ‘ko nam brani”... Neki su se igrači s Grašom zezali kako im ta izmijenjena verzija njegova hita bolje zvuči u mostarskoj obradi. Taj trenutak je upravo bio i vrhunac slavljeničke večeri. Trener Blaž Baka Slišković i kapetan Pero Stojkić na pozornicu su iznijeli dva pehara zbog kojih je proliveno puno znoja i prikupljeno puno stresa.
U obraćanju navijačima kapetan Stojkić je samo kratko rekao: “Vidimo se dogodine na istom mjestu u isto vrijeme”, za što je dobio ovacije. Baka se našalio na svoj način na jedno nekorektno navijanje, ali je i on mangupski zapalio jednu baklju i na taj način oduševio prisutne. •