Vitez je izborio ostanak u Premijer ligi i to je, bar za sada kada je ovaj klub u pitanju, jedina pozitivna informacija. A bilo je, bar ovih 10 kola doigravanja u Ligi za ostanak “povuci – potegni”, s mukom popola kako se u narodu zna reći u sličnim situacijama, loše da skoro lošije i nije moglo biti.
Pitanje za odgovorne
Zašto je bilo tako, pitanje je za stručni stožer, za (pojedine) igrače…, jer odgovor nikako ne može biti jednoznačan. Naime, Vitežani su u doigravanje ušli s 10 bodova više od klubova s 12. i 11. mjesta i takvu prednost “prosuli” u 7 - 8 kola, zvuči nevjerojatno ili pak traži suvisao odgovor koji će biti vrlo teško dati. Istina, na Vitez su se “okomile” ozljede, zla kob, znalo se reći (Barišić, Jevtić, Livančić, Kokot, Hodžurda, Rašić…), kartoni…, a što je u manjem ili većem obimu pratilo i ostale klubove, pa te činjenice nikako ne mogu potpuno opravdati “hod po trnju” viteških nogometaša u doigravanju.
No, iako to nitko u klubu neće reći, jedan broj nogometaša “birao” je utakmice koje će igrati, neki iskusni igrači u pojedinim utakmicama su “zaboravili” igrati, ili su igrali neprepoznatljivo, ispod najniže razine mogućnosti i sposobnosti…, sve su radili da ništa ne urade za svoju momčad. Javile su se sumnje u dobronamjernost, poštenje pojedinih nogometaša za što nije bilo konkretnih dokaza (nitko ih nije ni pokušao pronaći), ali gledatelje, navijače, ipak se nije moglo prevariti. Da nešto ne valja, da je nešto “trulo” u NK Vitez, ponekad se dalo vidjeti i zaključiti i po odlukama stručnog stožera da ponekog “sumnjivca”, uglavnom starijeg igrača, nema u prvoj postavi, čak ni među 18-om prijavljenih u službenom zapisniku, da bi već na slijedećoj utakmici, valjda pod pritiskom “biti ili ne biti”, bili vraćeni u momčad i tako u potpunosti rehabilitirani svih sumnji i moguće “izdaje”.
Ostanak u Premijer ligi, umjesto radosti i zadovoljstva kojega ni u tragovima nije bilo nakon povratka iz Sarajeva i pobjede nad Olimpikom, kao prošle sezone kada su se Vitežani viteški ponijeli u Banjaluci, pobijedili Borac i poslali ga u niži rang natjecanja i sebi osigurali ostanak u Premijer ligi, a ljubitelji nogometa, Vitežani u kasnim večernjim satima im priredili veličanstven doček, donio je nove probleme rukovodstvu ovoga kluba. Naime, u borbi za ostanak svi drugi problemi stavljeni s u “zapećak”, a sada isplivavaju na površinu i čine se teško premostivi. Riječ je o ispunjavanju uvjeta za licenciranje terena (svlačionice, natkrivena tribina, mokri čvorovi…), što iziskuje, tvrdi se, oko 300.000 KM kojih ni na vidiku nema, a pokazuje se da baš nema ni interesa da se ta sredstva na osiguraju. I već je “rezervirano” Kamberovića polje u Zenici gdje bi Vitežani startali u novoj prvenstvenoj sezoni. A takva solucija, vrlo vjerojatna, izaziva nevjericu među navijačima Viteza, ocjenjuje se neprihvatljivom, sramotnom…, uz naglašavanje kako je Vitez ostankom u Premijer ligi deveti klub u BiH sa stalnim medijskim eksponiranjem, populariziranjem i kluba, grada i sponzora. I dok drugi gradovi i klubovi “ginu” za premijerligaškim statusom, Vitez ga se bez ikakvog ustezanja, kako sada stvari stoje, odriče?
Bez povratne karte
Sezona je (uspješno) završena a nije bilo čak ni zajedničke večere igrača, stručnog stožera, rukovodstva, sponzora… Naime, već nakon završetka utakmice u Sarajevu i pobjede nad Olimpicom igrači Viteza su se razišli jer ih je većina iz raznih krajeva BiH, Srbije i Hrvatske. Tek trojica - četvorica standardnih (Livaja, Livančić, Vrhovac, Stanić) su domaći. Neki igrači su otišli “bez povratne karte”, vrlo dobri David Nwolokor se vratio s posudbe u Vitezu u hrvatskog prvaka Rijeku, nekolicina će ih ostati u Vitezu, a teško je očekivati da među njima budu vrlo dobri Hrvoje Barišić, Milan Muminović, kapetan momčadi Toni Livančić, te mladi Vedran Vrhovac, standardni prvotimac sa samo 18 godina, a takvih u nogometnoj Premijer ligi zaista nema. Otišao je kući i trener Slaven Musa i pitanje je kada i hoće li se vratiti…, nema sastanka, planova, strategije… “Puna kapa” svega je i predsjedniku Slavenu Gariću…, Vrijeme prolazi, pripreme za novu sezonu trebale bi početi za dvadesetak dana, a ništa nije “na svom mjestu”, pa se može reći, unatoč zasluženom ostanku u Premijer ligi, Vitezu se ne piše dobro.