Uvijek se lijepo prisjećati lijepih stvari, to u čovjeku budi optimizam, daje i nadu da opet može biti lijepo koliko god da danas nisu sretna vremena. Goran Jurić rado će se vratiti 20 godina unazad, na dan kad je Dinamo s 5:0 slavio protiv Partizana u onoj legendarnoj utakmici.
Jednako tako legendarnog Jurića zatekli smo u njegovu Mostaru.
– Uh, kako je ovdje vruće, znate kad se zapuni kotlina sparinom. Palo je i nešto kišice i sad malo razblažilo, ali ovdje je kao u kotlu – rekao nam je Jurić.
No, bar u takvim uvjetima ne mora raditi, tamo je na odmoru.
– Zasad odmaram, valjda će biti nekog posla kad se vratim u Zagreb, možda i nešto u Dinamu, postoje neke kombinacije, ali ostavimo to zasad dok se nešto konkretno ne dogodi.
Nogomet je moj život
I dalje ne može bez nogometa.
– A što bih drugo radio, nogomet je moj život i sve što je vezano uz nogomet zanima me. Pa tako i trenerski posao. Bio je pomoćni trener u Lokomotivi.
– Dvije-tri godine, vidio sam kakav je trenerski posao. Nažalost, onda se glavni trener Tomislav Ivković i ja više nismo gledali kako bi trebalo pa sam otišao. Ali, zaželio sam se posla u nogometu.
Puno veseliji glas čuli smo kad smo spomenuli Partizan i maksimirskih 5:0.
– Dragi moj, to se ne zaboravlja, neke stvari ti se ugnijezde u glavi i to onda nikad ne možeš zaboraviti. I tko god je u nogometu, pa i vi novinari koji ste nas i tada pratili, dožive i male i velike utakmice, ali ovo je bilo nešto doista posebno.
Odigrali ste puno velikih utakmica, je li ova s Partizanom pri vrhu?
– Mogu vam reći da mi je to najdraža utakmica bez obzira na to kakve sam sve utakmice igrao u karijeri. Ta utakmica u Maksimiru kruna je, pečat moje karijere i na prvom mi je mjestu.
No, prije tog velikog uzvrata, igralo se u Beogradu.
– Uh, bilo je nervoze, znate kako je, toliko smo željeli ući u Ligu prvaka, a onda još izvučemo Partizan, prvi je to bio susret s nekim srpskim klubom nakon rata. Osjećala se nervoza u klubu, momčadi, pa i u cijelom Zagrebu prije tih utakmica. I meni je bilo čudno, došao sam tada prvi put nakon šest godina u Beograd. I znate što, moj je dojam da smo mi odigrali bolju utakmicu u Beogradu nego u Zagrebu, igrački gledano. Bili smo bolji, imali smo par velikih prilika, Marko Viduka pogodio je prečku, a onda smo primili gol. No, zato je u Zagrebu sve sjelo na mjesto, sve što smo zamislili išlo nam je, sve je prolazilo, nadogradilo se na sjajnu atmosferu u kojoj je, moj je dojam, bila cijela država, ne samo oni nagurani na maksimirske tribine.
Tadašnji trener Dinama Marijan Vlak nedavno nam je pričao kako ste viknuli “ajmoo” u tunelu, svi igrači su to prihvatili...
– Haha, kad smo “grunuli” u tunelu, igračima Partizana nije bilo svejedno, mislim da su se preplašili svega, a nama je to olakšalo igru. Kad su tako važne utakmice, velike utakmice, onda te suparnik samelje ili ti samelješ njega. Samo, da smo igrali i protiv puno jače momčadi negoli je bio Partizan, ni takvi ne bi imali šanse. Nije dovoljno reći da smo imali kvalitetnu momčad, imali smo stvarno kvalitetnu momčad. I bili smo “strašno gladni”, silno smo željeli tu Ligu prvaka, a onda još kad je s druge strane Partizan...
Poslije je bilo slavlja po gradu.
– I mi smo slavili, bili smo na večeri s predsjednikom Franjom Tuđmanom na Okrugljaku, a onda nastavili sa slavljem, nikad dužim slavljem – prisjeća se Goca Jurić.
Partizan danas nije loš
Kako bi bilo da se sad opet sretnu Dinamo i Partizan?
– Dinamo je i sad dobar, pustimo to što je ostao bez naslova prvaka. Gledao sam prvo poluvrijeme Partizana s Grcima i nisu bili loši, nije to bezvezna momčad. Ali, ono što je sigurno, bio bi to ponovno pravi šou. Možda više ne kao 1997., ali bila bi to prava ludnica.
U kadru Partizana je Saša Ilić, koji je igrao i te 1997. godine.
– Znam, svaka mu čast što s toliko godina još može igrati.
Možda da se i vi “skinete”, nedostaje Dinamu pravi vođa na terenu.
– Hahaha, malo je kasno za to – uz smiješak je zaključio Goran Jurić.
CROATIA - PARTIZAN 5:0
ZAGREB - Stadion u Maksimiru. Gledatelja 40.000. Sudac Gilles Veissiere (Francuska).
Croatia: Ladić - Jurić, Šimić, Jurčić - Šarić, Mujčin (od 71. Brlenić), Prosinečki, Marić (od 69. V. Petrović), Krznar - Viduka, I. Cvitanović.
Trener: Marijan Vlak
Partizan: Kralj - Taševski, Bolić, Svetličić, Szabo, Kstajić - Tomić (od 46. Ilić), Vukučević, Trobok, Stoisavljević (od 65. Ćirić) - Obradović (od 46. Isailović
Trener: Ljubiša Tumbaković
Strijelci: 1:0 - Marić (13.), 2:0 - I. Cvitanović (15.), 3:0 - Viduka (24.), 4:0 - Marić (43.), 5:0 - I. Cvitanović (69.)