Tridesetu godišnjicu od Jugoplastikina osvajanja prvog naslova prvaka Europe, najbolji igrač te momčadi proslavio je igrajući golf. Toni Kukoč, posebni savjetnik vlasnika Chicago Bullsa Jerryja Reinsdorfa, bio je taj vikend u Arizoni na jednom golfskom turniru, a Münchena 1989. i finalne pobjede nad Makabijem prisjetio se tek kratko:
- Imao sam 20 godina i nisam se nečemu takvom nadao, baš kao ni itko u mojem okruženju. A bilo je to veliko iznenađenje za košarkašku Europu. Mi smo se samo nadali da ćemo dobro igrati, bili smo spremni nadigravati se, no nismo znali koliko smo dobri. A bili su dovoljno dobri za još dva naslova kojima je Kukoč također dao pečat svoje igračke genijalnosti. No, ni ta tri naslova prvaka Europe, ni tri naslova NBA prvaka, ni njegovih osam reprezentativnih medalja (dva europska i jedno svjetsko zlato te dva olimpijska srebra...), ni pet naslova najboljeg košarkaša Europe, ni status najboljeg igrača Svjetskog prvenstva (1990.)... sve to nije bilo dovoljno da napokon bude izabran u Košarkašku kuću slavnih. Doduše, u onu Fibinu izabran je prije dvije godine, a u onu ugledniju, američku, još nije.
Čak ni u Dražena nisu vjerovali
Ove godine uvršten je Vlade Divac što i nije problem, baš kao ni lanjski izbor Dina Rađe, ali jest to što su prije njega izabrani Kinez Yao Ming, Grk Nikos Galis ili Kongoanac Dikembe Mutombo. Sve su to veliki igrači, ali igrački i trofejno ipak su rang niže od splitskog Pink Panthera, genijalca Tonija Kukoča. - Što da vam kažem. Valjda će se jednog dana, u sljedećih 10 godina, i mene sjetiti. Eto, vidim da je radi toga javno negodovao i Scottie Pippen koji se pitao je li to netko mene namjerno zaboravlja. Kako je krenulo, Kukoču bi se još moglo dogoditi da i Dirk Nowitzki, koji je ovih dana završio karijeru, prije uđe u Kuću slavnih od njega, a Nijemcu će trebati četiri godine umirovljeničkog staža da stekne uvjete za to. Je li on uistinu najveći Europljanin u NBA kao što to njegove brojke govore, a glavne su čak 21 NBA sezona i šesti strijelac NBA lige?
- Radi se o velikom košarkašu. Po brojkama, on je najviše napravio, a je li doista najveći teško mi je reći jer pripada naraštaju Europljana koji su došli u NBA vrlo mladi i odmah dobili priliku, a moj se naraštaj najprije morao dokazivati u Europi, a potom i u NBA ligi. Petrović, Rađa, Divac, to su igrači koji su otvarali vrata onima koji su došli nakon njih. Nama su tadašnji NBA treneri tražili samo mane. U stilu “ne igra u obrani”, “nije dovoljno čvrst”, a nitko od njih nije isticao naše dobre strane. Čak je i jedan Dražen Petrović naletio na trenera euroskeptika Ricka Adelmana, pa je u drugom klubu morao dokazivati da je među 15 najboljih igrača NBA lige. A tek su se desetljeće kasnije pojavili treneri koji su počeli vjerovati da Europljani koji dolaze imaju dovoljno osnova i talenta da odmah igraju, kao što je bio slučaj s Greggom Popovichem i načinom na koji je tretirao Parkera i Ginobillija. Tako se i dogodilo da igrači poput Stojakovića, Türkoglua ili Kiriljenka odmah dobiju status jer se tada počelo vjerovati da iz Europe zapravo ne dolaze novaci nego gotovi igrači.
A Toni Kukoč morao se dokazivati uz Michaela Jordana i Scottieja Pippena što mu je dodatno otežavalo posao. - Morao sam se dokazivati najmanje dvije godine, i to tako da sam se borio za minute s Jordanom, Pippenom, Horaceom Grantom, Rodmanom, Harperom... A sjećam se da se već nakon njegove prve godine govorilo da Nowitzki može raditi što mu je volja i da mora imati između 15 i 20 šuteva jer mu 10 ne bi bilo dovoljno, a ja sam to mogao imati samo ako bih imao šut 80 posto. Još bolji status dobio je njegov suigrač Luka Dončić koji već kao novak ima sve ovlasti, može pucati odakle hoće i koliko hoće, no vidi se da je iza njega nekoliko euroligaških sezona i da dečko ne zna što je strah. U koliko je od svojih 13 NBA sezona Toni mogao raditi što mu je po volji? - Možda u posljednje dvije sezone u Chicagu, kada više nije bilo Jordana, te kod Georgea Karla u Milwaukee Bucksima.
Čini se da je trend povjerenja u Europljane otišao u drugu krajnost pa se od njih više i ne traži da dođu kao gotovi igrači, već kao projekti, pa u NBA ligu stižu vrlo mladi poput Hrvata Dragana Bendera (19), Ivice Zupca (19) i Ante Žižića (20). - Za potpisivanje ugovora i uzimanje novca nikad nije prerano. Takav mladi igrač dobije dvije-tri godine da se vidi hoće li od njega što biti, a ako ne bude, već je netko sljedeći na redu. Velika cirkulacija najveći je problem NBA lige. Ili jesi ili nisi. Ako su ti oni zacrtali način na koji bi trebao igrati i ako u dvije-tri godine to nisi postigao, onda će ti se zahvaliti. No, danas se i u Europi može dobro zaraditi, možda ne toliko kao u NBA ligi, no ako se već bavim košarkom, ja bih uvijek izabrao opciju u kojoj ću igrati. Da mi ne prođe karijera u sjedenju na klupi.
Puno toga dosad je prošlo pored Marija Hezonje (24, 202 cm) koji nikako da dobije puno povjerenje trenera, a teče mu već četvrta NBA sezona. U Knicksima je tek potkraj sezone dobio priliku da pokaže da može igrati i na mjestu razigravača, a to nam je Kukoč tvrdio još prije dvije godine. - Pa ne živimo u košarkaškom 19. stoljeću. U današnje vrijeme ne treba vam razigravač od 180 centimetara koji voli lupati po lopti, pogotovo ne imate li igrače poput Šarića, Bogdanovića i Hezonje koji znaju prebaciti loptu na drugu stranu. Ne treba vam razigravač koji će svaki napad zvati akciju, već vam treba sustav u kojem igrači znaju što im je činiti. A Hezonja, taj momak ima sve. Neki stalno govore da mu fali glava, no kako sada nema problema s glavom kada igra. Kada mladog igrača “masirate”, maltretirate kao trener, normalno je da je nervozan, da ima mušice, no činjenica je da Hezonja ima fizičke i košarkaške sposobnosti za dobrog NBA igrača.
Šariću oduzeli kreativnost
Sjajne predispozicije ima i Pacers Bojan Bogdanović (30, 203 cm) i on ih koristi jako dobro. - Nije nikad bilo upitno je li Bojan dobar šuter ili nije, već je on samo trebao povjerenje trenera, kao i svaki šuter. Jedno je kada vas netko drži na lancu pa vas čas pušta u igru, a čas vraća na klupu, a drugo je kada imate povjerenje trenera koji vam govori ti ste šuter i da šutirate kada možete. Bojanu je pomoglo to što se ozlijedio glavni igrač momčadi Oladipo koji je veliki potrošač lopte, no ne znam koliko Pacersi u doigravanju mogu bez Oladipa protiv Bostona. Ne znam tko tu može zaustaviti Irvinga, ali i njihove “trojke” i “četvorke”, Tatuma, Browna i Hayworda. Jedini hrvatski NBA igrač koji je usred sezone promijenio klub bio je Dario Šarić (25, 209 cm) i to mu nije išlo u prilog.
- S obzirom na to da Minnesota ima dosta igrača koji vole igrati s loptom, poput Rosea i Teaguea, Šarić ne dobiva dovoljno loptu i nema prilika za kreaciju već biva ostavljen na “suho” na “četvorci”. A ne može Dario igrati isto što i Gibson koji je radni krilni centar, a ne omogućavaju mu da njegova kreativnost dođe do izražaja. Za talentiranog Cavsa Žižića (22, 211 cm) Kuki ističe da ga nije dovoljno gledao, a za Clippersa Zupca (22, 216 cm) ističe da vrijeme takvih, teških, centara ipak nije prošlo. - Zubac je klasična “petica” koja ima dobre ruke za koje mu se lopta lijepi. Ja sam i u reprezentaciji vidio da je to ozbiljan igrač kojemu samo treba pružiti priliku. Ako on može postići 20 koševa i 15 skokova, što više očekivati od “petice”. Pa vidite što je trener Warriorsa, moj bivši suigrač Steve Kerr, učinio. Vratio je australskog Hrvata Boguta jer mu treba pametan igrač na visokom postu. Cousins jest dobar, no on je individualac, a takvih je u momčadi koju čine Curry, Durant i Thompson ionako sasvim dovoljno. A Zubac će sa svojim Clipperrsima u doigravanju upravo na Cousinsa i Boguta i to će mu biti jako dobro iskustvo.
Kada je prvi put vidio Bendera (21, 216 cm), Kukoč se oduševio, no s vremenom je to oduševljenje splasnulo. - Nažalost, nije imao minutažu ni status u okviru kojih se moglo puno, a ima sjajne fizikalije i dovoljno dobar šut za modernu “četvorku”. Kao četvrti izbor na draftu, Bender je već prve godine imao ugovor od 4,3 milijuna USD, a jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena (Kukoč) toliko je dobio tek u četvrtoj sezoni igranja za Bullse. - Danas toliko novca dobivaju igrači koji prosječno ne igraju ni deset minuta, no takvo je vrijeme došlo pa tko može neka zaradi. Gazde klubova i njihovi GM-ovi očito smatraju da im se to isplati.
Nekad je većini vlasnika posjedovanje NBA kluba bila stvar prestiža uz biznis na kojem su se obogatili, no sada je to nekima core biznis. - Ako imate NBA klub koji na tržištu vrijedi dvije i pol milijarde USD, što će vam drugi biznis. Kukočevu bivšem suigraču i dobrom prijatelju Michaelu Jordanu motiv zacijelo nije novac? - Najboljem košarkašu svih vremena želja je da napravi momčad koja će igrati u doigravanju i jednog dana osvojiti prvenstvo. Trenutačno je frustriran što mu to ne polazi za rukom, no vjeruje da je sve proces, kao što je govorio i za svoju veličanstvenu igračku karijeru.
Jordana su prije nekoliko dana aktualni NBA igrači izabrali za najvećeg košarkaša u povijesti, uvjerljivo ispred LeBrona Jamesa. - Kako i ne bi kada čovjek u NBA finalima ima učinak od sto posto, a to je samo jedan od brojnih fascinantnih podataka iz njegove nezaboravne karijere. A s tim gospodinom Kukoč je običavao igrati golf u okolici Chicaga gdje živi sa suprugom Renatom, sinom Marinom i kćeri Stelom. - Nažalost, Jordan i ja nismo igrali već neko vrijeme jer on sada živi na Floridi, nije više u Chicagu, a i posvećen je vođenju Charlotte čiji je vlasnik.
Jordanovi Hornetsi su prvi ispod crte pa ni ove godine neće vidjeti NBA doigravanje u čijem istočnom dijelu jako dobro kotiraju dva kluba (Bucks, Sixers) za koje je i Kukoč igrao. - Bucksi imaju najbolji omjer u cijeloj ligi i sigurno imaju bolje izglede od Sixersa, za koje ne znam na što će se osloniti ako netko zaustavi Embiida. Nisu oni loši, dapače, ali ne vjerujem da mogu u sedam dobiti Buckse ili pak Toronto, za kojig imam osjećaj da bi mogao ove sezone biti prvak Istoka. Ima Lowryja, Lenarda, Ibaku, Gasola, galeriju sjajnih veterana. No, Bucksi pak imaju nevjerojatnog Antetokounmpa koji mora biti izabran za najkorisnijeg igrača (MVP) sezone. Taj dečko je gotovo nezaustavljiv, ali i sjajan defenzivac, i nema nikakvog razloga da ispred njega bude James Harden koji je isključivo napadač koji puca kada mu padne na pamet i odakle mu padne na pamet. Premda su doživjeli čak 25 poraza, Kukoč i dalje vjeruje u Warriorse.
- Ako je u međusobnim odnosima igrača sve u redu, onda će oni opet biti prvaci. Njima je bilo važno da budu prvi na Zapadu, a kada dođe finale onda to i nije presudno jer mnogi su prvaci naslove osvajali upravo u gostima, kao moji Bullsi u Seattleu, Spursi u New Yorku ili pak Warriorsi u Clevelandu i Cavsi u Oaklandu. Razgovor s Kukočem završili smo pitanjem o neuspjehu Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, prvo s 32 sudionika. - Očito je košarka otišla toliko naprijed da mi s našom B momčadi više ne možemo otići na veliko natjecanje kao što smo nekad mogli. Nismo više reprezentacija koja bez šest-sedam najboljih igrača može izvesti takvo što, no isto tako ne znam koji je interes organizatora da na Svjetskom prvenstvu nema zemlje koja ima šest NBA igrača ili zemlje, poput Slovenije, koja je bila prvak Europe i koja će vjerojatno imati i NBA novaka godine (Dončić).