Zadarski Sunset Media Sports Festival otvorio je svoje treće izdanje intervjuom s nogometnim velikanom Alessandrom Del Pierom (49). Taj razgovor s jednim od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena vodio je ugledni nogometni novinar Giuallem Ballague.
Medalju stavio ocu oko vrata
Del Piero je legenda Juventusa, kreativni napadač, drugi najbolji strijelac u povijesti talijanskog nogometa s 462 pogotka. S reprezentacijom svoje zemlje bio je svjetski prvak (2006.) i europski doprvak (2000.), ali i klupski prvak Europe 1996. s Juventusom. Sudionicima Sunset Media Sports Festivala ispričao je svoju životnu priču.
Sin je električara i čistačice koji nisu zarađivali dovoljno da bi si mogli priuštiti putovanja u inozemstvo. Da bi što više minuta proveo u terenu, kao klinac je branio, i to po nagovoru svoje majke kojoj se uloga vratara svidjela i zbog toga što se oni najmanje znoje tijekom utakmice, a i rjeđe se ozljeđuju.
S 13 godina iz svog Conegliana preselio se u Padovu, u tamošnji nogometni klub u kojem se nastavio razvijati.
– Bilo je to ubrzano odrastanje. Bio sam u internatu s nizom drugih klinaca i jedino što smo imali servirano bila je hrana. Sve ostalo morali smo si sami organizirati u životu.
S 19 godina otišao je u Juventus za koji će odigrati čak 19 sezona tijekom kojih će dijeliti svlačionicu i s Igorom Tudorom.
– Nisam nikad pomislio da bi mogao biti trener, a čini se da je dobar u tome. Sretan sam zbog njega jer je drag čovjek.
S torinskim klubom ostvario je svoje sportske snove pa tako i onaj da postane prvak Europe. Dogodilo se to 1996. kada je Juventus u finalu, u raspucavanju jedanaesteraca, slavio uspjeh čekan od 1985.
– Bila je to neka vrsta oslobađanja, kao da smo izašli iz zatvora, nakon naslova koji je taj klub osvojio 1985. u Bruxellesu i koji se nije mogao slaviti jer je bio prekriven krvlju stradalih navijača.
Tog dana svoju je medalju odnio svojim roditeljima.
– Stavio sam medalju ocu oko vrata, a on mi je govorio: "Ne, tvoja je, ti si to zaslužio." Moj otac je bio sjajan čovjek, nije pričao puno. Možda bi izgovorio pet riječi cijelog dana. No svojim očima govorio je sve. Volio bih da je još među nama, da mu ispričam puno stvari koje su se dogodile u međuvremenu. No umro je relativno mlad, sa 60 godina.
Kada je deset godina kasnije zbog "Calciopolija", skandala oko delegiranja sudaca po želji, Juventusu oduzet naslov, Del Piero je bio taj koji je zagovarao da obitelj Agnelli zaslužuje da svi igrači ostanu u klubu i da se on što brže vrati u Serie A. Za razliku od Cannavara, Zabrotte, Vieire, Ibrahimovića, Thurama, Emersona... koji su otišli, Alessandro je ostao i tako samo potvrdio status ponajveće legende tog kluba. A kada su ga tada pitali zašto i on nije napustio Staru damu, kazao je:
– Pravi džentlmen nikad ne napušta svoju damu.
A takva odanost "rossonerima" samo je učvrstila njegov status legende. No u želji da produži svoju igračku karijeru, s 38 godina ipak je napustio Juventus te je dvije sezone proveo u FC Sydneyu gdje je s tri i pol milijuna australskih dolara po sezoni postao najplaćeniji nogometaš koji je ikada igrao u Australiji. Zapravo, bio je to najveći profesionalni ugovor nekog sportaša u povijesti te zemlje.
– Za razliku od godina u Juventusu u kojemu kao igrač imaš komfor putovanja čarter-zrakoplovima, gdje ti netko drugi nosi torbu, priprema hranu i slično, u Australiji smo nerijetko presjedali i čekali sljedeći let satima, putovali smo ekonomskom klasom, nosio sam sam svoju torbu. Bio sam i s tim sretan jer bio je to povratak u stvaran život.
Uslijedila je potom i tromjesečna avantura u Indiji gdje je također postao najplaćeniji nogometaš u povijesti te zemlje.
– Indija je nevjerojatna zemlja. Živio sam i igrao u Delhiju. To je jako velik grad u kojem svaki dan viđate siromašne ljude, to je grad s puno zagađenja, kriminala, nasilja nad ženama. Vrlo teško iskustvo, natjera vas da budete sretni kada uđete pod topao tuš, ali vas tjera i na razmišljanje.
Vatreni su mi impresivni
Hrvatski novinari zamolili su ga pak da kao nogometni analitičar (koji radi za američki CBS) prokomentira izglede Hrvatske na Euru:
– Imate priliku opet ugodno iznenaditi. U posljednjih 10 godina postizali ste nevjerojatne rezultate. To što je Hrvatska ostvarila doista je impresivno, umalo ste postali prvaci svijeta. Ja sam mišljenja da, čim vi dospijete do finala SP-a, vi već jeste prvaci. Kod natjecanja kao što je Euro je često u pitanju kvaliteta izbornika i igrača, ali i kemija. Ono što je vaša reprezentacija iskazivala ovih godina jest nevjerojatna kemija. Tu je i nevjerojatan vezni red.
U tom sastavu je jedan 38-godišnjak?
– Modrić je nogometni čarobnjak, istinski vođa, a najviše mi se sviđa njegova sportska inteligencija. Dojma sam da bi mu ovo mogao biti posljednji ples i zato mu želim da osvoji medalju. Vjerujem da će biti užitak gledati ga. I ja sam igrao s 39 godina i znam da je um ključ, daje ti snagu da se žrtvuješ.
S vatrenima je u skupini i njegova Italija. Što se može očekivati od azzurra?
– Možete očekivati sve, a to vam sugerira i podatak da smo propustili dva posljednja SP-a i da smo, u međuvremenu, postali europski prvaci. Imamo puno uspona i padova. Italija ima jako dobre igrače, s iskustvom u najjačim europskim klupskim natjecanjima.
Osim Modrića, još je jedan Hrvat ostavio snažan dojam na ovog nogometaša. Del Piero je veliki ljubitelj košarke.
– Bio sam veliki fan Tonija Kukoča. Imao sam priliku upoznati ga. Prije dvije godine igrali smo golf.
Za kratkog boravka u Zadru Alessandro Del Piero plijenio je svojom prizemljenošću, a na pozornicu je izašao noseći naočale čije je okvire sam kreirao. Naime, biznismen u njemu pokrenuo je vlastitu liniju okvira, a u Los Angelesu je kupio restoran kojem je dao ime "10", po broju koji je nosio na dresu.