Od splitskoga Poljuda do pariškog Champs-Elyseesa, tako bi mogao biti radni naslov ove priče o trofejnom pohodu najboljega svjetskog nogometaša, 33-godišnjega kapetana hrvatske reprezentacije Luke Modrića. Svi, naravno, s nestrpljenjem iščekujemo današnju dodjelu Zlatne lopte France Footballa u pariškom Grand Palaisu u 21.30 sati, i to bi trebala biti kruna njegove grandiozne karijere, a malo tko zna da je Luka Modrić svoj prvi trofej osvojio u Splitu prije 19 godina.
Ta titula, na koju je Luka Modrić iznimno ponosan i koja je silno razveselila nogometni Zadar, bila je naslov prvaka Dalmacije u kategoriji starijih pionira. Pao je Hajduk na svojem terenu 1:3, a u Slobodnoj Dalmaciji bilo je objavljeno i izvješće s finala pa tako doznajemo da se igralo na pomoćnom igralištu stadiona u Poljudu pred 250 gledatelja.
Dva pogotka Barnjaka
Zadarski heroji toga vrućeg lipanjskog dana 1999. godine bili su: Subašić, Bičić (Bilaver), Kuštek (Rodić), Lalin, Tomašević, Lončar, Grgurović, Modrić (Tokić), Perač, Barnjak, Božić. Strijelac za Hajduk bio je Grivičić, a Barnjak s dva pogotka i Grgurović osigurali su pobjedu Zadranima, koje je s klupe vodio Robert Botunac, danas 45-godišnjak i pomoćni trener u momčadi Dinamovih mlađih juniora.
– Sjećam se dobro te utakmice; bio je dosta veliki pritisak publike, Hajduk agresivan, žustar i moji momci na takav pristup ispočetka nisu bili dobro reagirali. U poluvremenu sam im kazao: ‘Momci, dignite glave i ne dajte na sebe’. U drugom smo se poluvremenu razbudili i očitali lekciju Splićanima – kaže nam Botunac, koji je u toj akciji bio i vozač jednoga od dva kombija s kojima su mali Zadrani putovali u Split.
– Nismo imali vremena slaviti osvajanje prvog mjesta u Dalmaciji. Samo smo na putu prema Zadru stali na benzinskoj, gdje smo djecu počastili grickalicama i sokovima. A već sutradan morali smo putovati u Osijek na završnicu prvenstva Hrvatske. Pazite, Luka i ostali dečki tada su u osam dana odigrali čak sedam utakmica; s Arbanasima, Šibenikom, Hajdukom te još četiri na završnici PH u Osijeku. Takav ritam Modrić nema ni u Realu – kaže Botunac.
Koje ste mjesto zauzeli na prvenstvu Hrvatske?
– Bili smo četvrti ili peti, ne sjećam se više. Znam da nas je Dinamo pobijedio 3:1; rekao sam Barnjaku da na toj utakmici striktno čuva Niku Kranjčara, a on je postigao sva tri pogotka. Na toj utakmici Niko i Luka prvi put su igrali međusobno – nastavlja Botunac.
Jedan ste od privilegiranih trenera hrvatskog nogometa, vodili ste Zlatnu loptu, najboljeg nogometaša svijeta.
– Luki sam bio trener dvije i pol godine, sve do njegova odlaska u Dinamo. Naslijedio sam tada prerano preminuloga trenera Domagoja Bašića, za kojega su Luka i ostali dječaci bili iznimno vezani. A za trenera me postavio Domagojev otac Tomislav Bašić, u to vrijeme šef nogometne škole Zadarkomerca. Luku sam vodio u njegovu najosjetljivijem razdoblju, kada ste morali biti ne samo trener nego i pedagog i psiholog. Inzistirao sam da mi dječaci na uvid dostavljaju svoje ocjene u školi. Luka Modrić bio je solidan učenik i nije imao problema – naglašava Botunac.
I kum mu je bio nadaren
Tko je bio najnadareniji nogometaš u Modrićevoj generaciji?
– Luka i Marko Oštrić, koji mu je poslije bio vjenčani kum, bili su najnadareniji i, prema naputku Tome Bašića, s njima sam i dodatno individualno radio. Oštrić je nažalost zbog teške ozljede morao prekinuti karijeru. No, Luka Modrić je u sastavu prvaka Dalmacije bio godinu mlađi od ostalih i fizički inferiorniji pa su u prvom planu bili Leonardo Barnjak i Mario Grgurović. Kapetan te momčadi bio je Marko Perač – dodaje Botunac.
Gdje je Luka Modrić tada trenirao?
– Utakmice smo igrali na igralištu Bagata, a trenirali smo na rukometnom igralištu na Višnjiku, na kojemu su bili postavljeni i koševi. Znate li kako je Luka Modrić bio nadaren za košarku? Često smo se, igrajući košarku, znali zagrijavati za naš trening i tada sam uočio da mali Modrić ima izvanredan pregled igre i precizan šut. Bio je rođeni razigravač! – sa smiješkom zaključuje Botunac.