Bilo je to na zalasku godine 2012., kad su čitatelji sportskog lista Marca izabrali najgore transfere La Lige te sezone. Luka Modrić dobio je 32,2 posto glasova i završio na prvom mjestu neprestižne liste, a malo iza njega bio je Alex Song, Barcelonino "pojačanje".
- Modrić, koji je za 35 milijuna eura stigao iz Tottenhama, impresionirao je trenera Josea Mourinha u debiju i sljedećih nekoliko utakmica, ali kasnije se više nije uspio nametnuti niti kao ofenzivni vezni ni kao defenzivni vezni. Nejasno je koja bi mu uloga trebala pripasti - napisala je Marca prije gotovo devet godina. Što se Songa tiče, stigao je iz Arsenala za 19 milijuna eura u Barcelonu i prije neslavnog izbora skupio tek sedam ligaških nastupa. - To govori sve - pisala je Marca.
Ovaj dvojac iznimno je bitan za nastavak priče. Barcelona je u Songu vidjela budućnost, Kamerunac je po dolasku bio pred 25. rođendanom, trebao je biti dugoročno rješenje, netko tko bi mogao barem donekle nadomjestiti Xavija. Nije mu bio ni blizu, pokazalo se. Luka Modrić postao je najbolji nogometaš svijeta, osvojio četiri Lige prvaka i cijeli niz maestralnih individualnih, klupskih i reprezentativnih trofeja, uspjeha, razloga za slavlje. I pokazao se kao dugoročno rješenje za Real Madrid, podosta bolje od Garetha Balea, s kojim je igrao u Tottenhamu. U Barceloni od Inieste nemaju rješenja za vezni red, onakav moćni. Ivan Rakitić pokazao se idealnim, ali nešto nije "štimalo" i sad već bivšeg hrvatskog reprezentativca konstantno su "gurali" po strani, neopravdano. Realno, Katalonci bez njega ne bi stigli do posljednje Lige prvaka, sad već davne 2015.
Da su očajni po pitanju nekoga tko bi barem donekle kopirao Iniestu i sada Modrića, u Barci su potvrdili posljednjim transferom, dovođenjem Miralema Pjanića, BiH reprezentativca za kojeg je već sad jasno da mu nije mjesto u Barceloni. Stoga, slobodno se može reći da je Barcelona mnogo izgubila odmahivanjem ruke na spomen Modrića. Imali su ga prilike dovesti dok je bio u Dinamu, ali podcijenili su njegove nastupe u plavom dresu, činilo im se preskupo platiti ga 20 milijuna eura ili više. Potom im je bilo previše platiti ga iznad 35 milijuna eura. Za Cesca Fabregasa 2011. plaćeno je 34 milijuna eura. Za Paulinha 40 milijuna eura, za 34 milijuna stigao je Arda Turan... i kad "preskočimo" još nekoliko loših odluka kroz nekoliko godina, prošlog ljeta za čak 60 milijuna eura stigao je i taj nesretni Pjanić. Dakle, Barcelona je mogla uštedjeti podosta milijuna eura da je dovela Modrića. Nogometaša koji navija za nju do najranijih dana, što možda ima veze s tim da toliko jako liči na najveće ime katalonskog kluba u povijesti - Johana Cruyffa. - On je bio veći navijač Barcelone i od mene, ali otkad je u Realu, sto posto je madridista - izjavio je Rakitić 2016. za Modrića.
Kraljevski klub nije ponovio Barcelonine greške pa je odlučio produžiti ugovor s igračem koji mu je toliko dao. Zato, ovog ljeta, ipak se neće rastati najstarijim nogometašem koji je nosio njihov dres u ovom stoljeću.
Posebno ako ponovno osvoje titulu prvaka, a nakon još jednog slavlja protiv Barcelone (2:1) i konstantnih kikseva Atletica, to bi svakako mogli. Kao što protiv Chelseaja mogu tražiti ulaznicu za finale, a tad favorita nema... A što se Songa tiče, nakon dvije posudbe u West Ham, bestplatno je proslijeđen 2016. u Rubin iz Kazanja... Čini se da je kao i toliko puta u karijeri Modrić bio iznimka koja potvrđuje pravilo.