Mario Mandžukić “stoti” je put dokazao da je sastav kockastih bez njega nezamisliv. Zabio je Luka Modrić protiv Nigerije gol odluke, no jednako dobar bio je Mario Mandžukić. Prvo je Mandžo natjerao nigerijskog veznjaka da zabije autogol, a onda je i izborio jedanaesterac koji je u konačnih 2:0 pretvorio Modrić.
Kao i uvijek, Mandžukića je bilo po cijelom terenu, što najbolje potvrđuje podatak da je imao jednak broj kontakata s loptom u svom i tuđem šesnaestercu. No, to je njegov trademark, stil po kojem ga prepoznaje cijeli svijet.
Umalo odustao od nogometa
– Mandžina polivalentnost njegov je najjači adut. Nećete vjerovati, ali Marija sam koristio i kao zadnjeg igrača obrane i izgledao je kao Zajec – rekao je Brođanin Damir Ruhek, koji je kao trener u omladinskom pogonu Marsonije i te kako sudjelovao u Marijevu razvoju.
A veliki utjecaj u Mandžinu razvoju imao je i Ivica Grnja, trener koji je sadašnjeg prvog napadača kockastih kroz selekciju Brodsko-posavske županije vodio još od 12 godine. A da nije bilo Grnje, danas ne bismo ni gledali Mandžukića, jer on bi od bavljenja nogometom odustao još prije 14 godina.
– Da, Mario je s 18 godina odlučio prestati igrati veliki nogomet. Imao je neke svoje mušice i počeo je igrati mali nogomet! No, kako sam ja bio jako dobar s njegovim ocem Matom, uspio sam Marija odgovoriti od toga. A odgovorio sam ga tako što sam ga 2004. pozvao u juniorsku reprezentaciju! Naime, uoči dvije prijateljske utakmice protiv BiH otkazalo je mnogo igrača Dinama i Hajduka pa sam pozvao neke nove igrače, među njima i Mandžu. I bio je odličan u te dvije utakmice te je to utjecalo na njegovu odluku da se opet primi velikog nogometa. Već nekoliko mjeseci poslije u kvalifikacijama za Euro zabio je dva gola u pobjedi 2:0 protiv Nizozemske, time skrenuo pozornost na sebe, i od tada je njegova karijera išla samo prema gore – opisao nam je Grnja, koji Mandžukića poznaje još od kad je bio klinac. Njegov je talent zapazio već s 12 godina.
– Već tada izdvajao se po karakteristikama koje ima i danas, a to je trka, borba, temperamentnost, pozitivna drskost. Mogao je trčati bez prestanka svih 90 minuta. No, nije on bio samo borac, već i tehnički jako dobar nogometaš, što se pogotovo vidjelo kada je igrao mali nogomet. Mandžo je uvijek bio jako polivalentan, igrao je beka, krilo, napadača, ma mogao je igrati sve pozicije – prisjetio se Grnja te dodao:
– Imao je uz sve to i taj temperament slavonskog đilkoša, taj nikome nije priznavao da je bolji od njega. Bez takvog karaktera ne bi nikada uspio postati igrač Bayerna, Atletica, Juventusa. Istina, bio je ponekad i težak za nas trenere jer nismo ga mogli kontrolirati, ali takvog sjajnog igrača nisi mogao ne voljeti. Jednom sam mu rekao: “Da sam mogao, šamarao bih te zbog tvojih gluposti”, ali već s 15 godina bio je jači od mene, hehe – kaže. Zbog temperamenta Mandžo nije bio omiljen među sucima, često je dobivao kartone zbog prečvrste igre.
Beskompromisan na oca Matu
– Bio je baš žestok, agresivan. Znam i otkud mu to. Od oca, bivšega stopera BSK Mate, protiv kojega sam igrao i koji me uvijek “prebijao”. Išao je kao kamikaza i u prijateljskim utakmicama – prisjetio se Grnja, trener koji je sudjelovao u razvoju 95 posto Dalićevih izabranika.
U mladim selekcijama vodio je Modrića, Ćorluku, Lovrena, Badelja, Perišića, Brozovića, zapravo sve osim Pjace i Rebića.
– Zato ću s posebnom emocijom gledati sve naše utakmice SP-a. Lijepo je znati da sam vodio Modrića na 247 treninga i 34 utakmice, da sam možda spasio karijeru Mandžukiću... – završio je Grnja.