Giovanni Rosso (48), nekada najbolji hrvatski nogometaš u Izraelu, nogometa se naravno nije odrekao i profesionalno obnaša funkciju skauta Maccabija iz Haife, ali u Svetoj Zemlji danas više slovi kao medijska zvijezda nego kao nogometni dužnosnik. Splićanin živi u Izraelu još od 1996., ondje ima sretan i uređen život, skladnu obitelj, a kada ga pitate hoće li se ikada vratiti kući, u Split, odgovor ostaje u zraku.
– Nikada ne znaš što se može dogoditi. Kada sam bio u NK Zagreb, bio sam siguran da se selim u Marseille, gdje smo Darko Vukić i ja imali dogovoren angažman, pa mi je puklo koljeno, sve je propalo i neočekivano sam završio u Izraelu. Život je nepredvidljiv, a priznajem da sanjam da se jednoga dana vratim u Hrvatsku. U Split ili Stari Grad na Hvaru odakle su moji – počinje svoju priču živopisni, britki, markantni Splićanin.
U Survivoru sam izgubio 18 kg
Krenimo od vašega medijskoga angažmana. Svi se još sjećaju vaše pobjede u izraelskom reality showu Survivor VIP. – To je bilo 2019. godine. Došao sam na razgovor potpuno siguran da neću sudjelovati u toj emisiji. Nije me to privlačilo. Međutim, kada sam odbio ponudu, čuo sam kako je jedan od voditelja kazao drugome da je na meni dobio okladu. Kazao mi je da se kladio da neću pristati ići u Survivor jer, kao, mi nogometaši smo razmaženi, samo za hotele s pet zvjezdica, na što sam burno reagirao; ‘To misliš? E, sad ćeš vidjeti!’ I vratio sam se te pristao na ugovor u Survivoru pod dva uvjeta: da sve bude pošteno i regularno te da u showu nema zmija. Zmija se užasavam – nastavlja Rosso. Gdje je bio sniman Survivor? – Na Filipinima, i nema tog boga koji bi me ikada više mogao poslati tamo! Dvadeset dana nisam ništa jeo osim riže i kokosa, spavao sam na pijesku i nikada se nisam bolje naspavao, izgubio sam 18 kilograma, nisam imao kontakt ni s kim. Kad smo već kod toga, svima, radi duševnog mira, savjetujem da se ponekad izoliraju makar na sedam dana, bez mobitela, bez TV-a, i da se posvete samo sebi. Nagrada? Neki se iznos dobije već i za sudjelovanje, ukupno je svota narasla do 200 tisuća eura, no na kraju, kada se oduzme porez, ostalo mi je oko 30 posto te svote. No nisam tamo išao radi novca... Giovanni Rosso i njegova supruga, Izraelka Maya, danas imaju svoju radijsku emisiju koja se svakoga dana od 16 do 18 sati sluša u cijelom Izraelu.
– Teme su različite, bez filtera, razgovaramo o svemu. Evo, baš smo nekidan imali temu o katastrofalnom potresu u Hrvatskoj. Inače, moj klub Maccabi Haifa namjerava poslati pomoć petrinjskoj Mladosti. Kad smo već kod odnosa Izraela i Hrvatske, oni su dobri, ali poslovna suradnja trebala bi biti mnogo bolja. Mi u Hrvatskoj još nemamo dovoljno dobru predodžbu koliko je Izrael važan i moćan. Reći ću vam samo: SAD, pa Izrael – ističe Rosso. Jednom ste na izraelskoj televiziji napravili show kao komentator utakmica Svjetskog prvenstva 2018. godine.
– Bilo je to na polufinalu SP-a Hrvatska – Engleska. Sa mnom je u studiju bila nekolicina izraelskih trenera, i svi su navijali za Engleze. Pala je oklada: ‘Ako Hrvatska pobijedi, svi ćete odjenuti hrvatske dresove!’ Tako je i bilo, poludio sam od sreće, ima na YouTubeu zapis kako sam im opsovao i vikao: ‘Oblačite sada hrvatski dres!’ Cijeli studio bio je u našim dresovima, mislim da ih je bilo 11-orica – smije se Giovanni.
Rosso u braku s Izraelkom Mayom ima 15-godišnjeg sina Roija, s prvom suprugom Moranom ima 17-godišnjeg sina Vitu, mladoga boksačkog reprezentativca, te 8-godišnju kćer Dominu Kjaru, ‘svoju princezu’, kako kaže Giovanni, ‘dijete ljubavi s Mirtom Šurjak’. Rosso živi u Izraelu, no nema njihovu, nego samo hrvatsku putovnicu. – Kada su me jednom pitali bih li prešao na židovsku vjeru, kazao sam im: ‘Ja nisam birao ni majku ni oca ni domovinu ni vjeru sve mi je to dodijelio Bog. Tko sam ja da se suprotstavljam Njegovoj volji?’ To ih je oduševilo.
Žalim za Maradonom i Barićem
U Izraelu ste se proslavili kao nogometaš, a ostvarili ste svoju želju i zaigrali za Hajduk. Čak ste bili sudionik pobjede nad Dinamom u derbiju. Je li to za vas bio vrhunac karijere? – Tijekom vremena koje sam proveo vani, spoznao sam brojne vrijednosti, a jedna od njih je da ljude ne treba dijeliti. I iskreno, taj antagonizam između sjevera i juga u Hrvatskoj zaista mi je glup, nepotreban, neprihvatljiv. Mi smo svi jedno, i sad smo, u ovoj teškoj situaciji s potresom, pokazali koliko smo ujedinjeni. Kako gledate na situaciju u Hajduku? – Mnogi će se naljutiti na ovo što ću reći, ali Hajduk bi bio uspješniji da ima nekoga poput Mamića.
Ovako, kad se ne zna tko je gazda na Poljudu, ja kažem: ‘Puno baba, kilavo dite’. No Hajduk je ipak fenomen; što je gori i neuspješniji, to je voljeniji i popularniji. Teško je to objasniti. Evo, moj 86-godišnji otac Ivan i dalje je lud za Hajdukom.
Najtužniji događaji za vas u 2020.?
– Maradonin odlazak, u što još ne mogu vjerovati, te odlazak Otta Barića, istinskog gospodina i vrhunskog trenera. Znao sam se ‘svađati’ s njim kad je kartao belu. Zezao sam ga: ‘Zašto se ova karta zove dama, a ima brkove?’ ‘A kaj ti znaš o tome?’ ljutio se gospon Otto...
ROSSINIH 11:
Nikola Vlašić (CSKA Moskva
Luka Modrić (Real Madrid)
Ivan Perišić (Bayern, Inter)
Ivan Rakitić (Barcelona, Sevilla)
Borna Barišić (Glasgow Rangers)
Mario Pašalić (Atalanta)
Andrej Kramarić (Hoffenheim)
Dominik Livaković (Dinamo)
Bruno Petković (Dinamo)
Mijo Caktaš (Hajduk)
Giovanni Rosso rođen je 17. 11. 1972. u Splitu. U Hrvatskoj ligi igrao je za Zadar (1992./1993.), Zagreb (1993.-1996.), te Hajduk (2008./2009.), a u Izraelu za čak pet klubova: Hapoel Beer Shevu (1996./1997.), Hapoel Haifu (1997.-2000.), Beitar Jeruzalem (2000./2001.), Maccabi Haifu (2001.-2005., 2007./2008.), te Maccabi TA (2005.-2007.). S Hapoelom iz Haife ima jedan, a s Maccabijem iz Haife čak četiri naslova prvaka Izraela. S Maccabijem iz Haife u sezoni 2002./2003. nastupao je u Ligi prvaka i skupio šest nastupa. Za hrvatsku reprezentaciju ima 19 nastupa i jedan pogodak. Bio je sudionik Eura 2004. godine.