Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina predsjednik tada jake NK Bekije iz Gruda, ujedno važan politički lik, navodno je redovito uoči početka sezone držao igračima motivacijske vatrene besjede, obećavao im “masne premije”, radna mjesta i ostale privilegije, pa i prava “brda i doline” ako uspiju...
- Samo vi pobijedite susjede Slogu Ljubuški, Boksit Posušje i Mladost Lištica (danas Široki Brijeg). Drugi rezultati nisu mi važni, ne zanimaju me! Možete izgubiti sve po popisu, možete i iz lige ispasti... Važno je samo da “njih” smlatite!
Rivalstvo “krvavo” žestoko
Slične su govore (navodno) držali svojim igračima i čelnici Lištičana, Posušaka i Ljubušaka. Rivalstvo je bilo “krvavo” žestoko, što se vidjelo na utakmicama ovih klubova, na kojima je posjet bio dvostruko i trostruko veći nego na “običnim utakmicama”. Spomenuto rivalstvo i danas se često spominje i prepričava, iako su tenzije među klubovima iz ZHŽ-a splasnule i “olabavile”. U bivšoj uglednoj Hercegovačkoj zoni tada su igrali i dalmatinski klubovi: Neretva Metković, Jadran Ploče, Neretvanac Opuzen, dubrovački klubovi Gošk i Dubrovnik.
Od hercegovačkih klubova (uz prvoligaški Velež) “vrh” su bili Borac Čapljina, Leotar Trebinje, Igman Konjic, Troglav Livno (svi su oni dulje ili kraće “uskakali” i u Drugu saveznu ligu bivše države). Derbiji Igman – Turbina Jablanica, Budućnost Duvno (Tomislavgrad) – Troglav, Borac – Gošk, Hercegovac Bileća - Iskra Stolac nosili su neizvjesnost i mogućnost “rata”. Incidenti nisu bili rijetki (čak su bili stalnost!), pa su se nizali i prekidi.
Takvi su bili sudari Lokomotive Mostar i Mladosti Lištica, Lokomotive i Iskre, Boksita i Budućnosti... Najžešći su bili sukobi susjeda, ali ratne su sjekire znali “potegnuti” i zemljopisno udaljeniji klubovi. Evo zgode koju mi je pričao jedan bivši nogometaš iz Ploča o tome kako je njegov Jadran igrao dvoboje u kupu protiv Mladosti iz Lištice:
- U prvoj smo utakmici u Pločama slavili 5:0. Malo su nas suci “pogurali”, malo smo goste “batinali”. E, ali trebalo je na uzvrat na Pecari. Odglumio sam ozljedu i ostao kući. Po povratku, iz autobusa je izašlo samo 7-8 igrača. Kažu: izgubili smo 1:7 i vratili se samo zdravi. Ostali su završili u mostarskoj bolnici...
Prekidi, obračuni, demoliranja
Nakon rata susreti mostarskih rivala s dvije obale Neretve, Zrinjskoga i Veleža, po zanimanju, značaju i svačemu još, prelazili su lokalne okvire. Bilo je ružnih navijanja, prekida utakmica, verbalnih i fizičkih obračuna, kamenovanja auta, demoliranja klupskih prostorija...
Ipak, epitet “najderbija” u Bosni i Hercegovini pripada Željezničaru i Sarajevu. U posljednje vrijeme “stidljivo” se ističe tuzlanski derbi slabašne Slobode i sve jače Tuzle City, koju pristaše Slobode posprdno zovu “seljaci iz Simina Hana”. U okolnim zemljama kao najveći derbiji ističu se beogradski obračuni Crvena zvezda – Partizan, hrvatski “klasik” Dinamo – Hajduk, zeleno-ljubičasti slovenski dvoboj Olimpija – Maribor... U svijetu se igraju derbiji pred krcatim tribinama, opasni i često u ratničkom ozračju kao: rimski dvoboj Roma – Lazio, milanski Inter – Milan, grčki Olimpiakos – Panatinaikos, španjolski Barcelona – Real (blizu je i seviljski gradski derbi Sevilla - Betis), portugalski Porto – Benfica, engleski Liverpool – Everton, turski Galatasaraj – Fenerbahçe, egipatski (kairski) Zamalek – Al Ahli, škotski Celtic – Glazgow Rangers, njemački Borusia Dortmund – Schalke (iako je desetljećima kao najveći derbi vrijedio sudar Bayern - Munchen 1860...).
Najveći brazilski derbi je obračun Flamenko – Fluminense, a najveći argentinski derbi svakako je susret Boca Juniors – River Plate, za koji mnogi poznavatelji nogometa kažu da je “najvatreniji na kugli zemaljskoj”.