Steven Gerrard, bivši kapetan Liverpoola, danas trener mlade momčadi crvenih s Anfielda, Frank Lampard, Rio Ferdinand i Garry Lineker (svi odreda umirovljeni engleski reprezentativci) koji je vodio studijsku emisiju o Ligi prvaka nakon utakmice Liverpool - Roma (5:2) koja će u analima završiti kao mitska, natjecali su se tko će više pohvaliti Mohameda Salaha.
– Za tu utakmicu Salah je zaslužio da mu se odmah donese Zlatna lopta.
Martin Samuel, urednik sportske redakcije Daily Maila, napisao je da u povijesti Liverpoola, a ona datira od 1892. godine, ni jedan igrač nije igrao na Anfieldu toliko dobro kao Salah protiv “detroniziranih” Talijana. Da ih je kojim slučajem vidio nekadašnji trener talijanskog Intera, meštar za obranu Helenio Herrera, vjerojatno bi ih poslao na prisilni rad. Jürgen Klopp, taj njemački nogometni DJ, koji za trenerskim pultom miksa najluđi techno, koji bi vjerojatno bio favorit i za najboljeg “mixera” glazbe na splitskoj Ultri, iz čarobne Aladinove svjetiljke pustio je Mohameda Salaha. Igrača za kojeg smo do prošlog ljeta znali kroz priču kako ga je Jose Mourinho u svom drugom mandatu na Stamford Bridgeu nogirao.
– Znate, postoji u nogometnoj momčadi i slučaj poput moga i Salahova. Jednostavno se on nije prilagodio na moj način rada i moje ideje – kao da se pravdao za taj potez ove sezone trener Manchester Uniteda, poznat po izvrsnosti u dekadenciji, premda je za jednog prevoditelja sasvim daleko dogurao.
Igrao je za Zlatnu loptu
Na Salaha me prošlog ljeta podsjetio i Robert Prosinečki, još dok je živio u naftnom bazenu Bakua.
– E, sad je Liverpool kupio pravog igrača.
I dok se Liverpoolova američka uprava mjesecima borila s Barcelonom za Coutinha, za to je vrijeme Mohamed Salah jednu po mojim procjenama samo solidnu momčad vinuo u polufinale Lige prvaka te mi samo potvrdio ono što sam znao – koliko Žuti kuži nogomet. Posljednji Liverpoolov polufinale gledao sam na “Main Standu” Anfielda u travnju 2005. godine. Mourinho je vodio Chelsea, a navijači Redsa bili su do posljednjeg sučeva zvižduka u mišjoj rupi. I bio je to tek bljutavi “fish and chips” od nogometa u odnosu na onaj koji sa svojim asistentima “kuha” Mohamed Salah. Ima li podlogu tvrdnja Stevena Gerrarda da već sada Salah mora biti nogometaš 2018. godine u usporedbi s Messijem koji je sigurno osvojio španjolsko prvenstvo i Ronaldom koji će najvjerojatnije opet u finale Lige prvaka. Stvar je to u konačnici neke statistike, pa onda i dojma, ali izbor za najboljeg igrača Premiershipa u izboru nogometnih profesionalaca na Otoku svakako je potvrda da je nogometni svijet dobio igrača zbog kojeg će se kupiti ulaznica, a suparnički treneri i njihovi analitičari provoditi nešto više vremena za laptopom.
Salah se nevjerojatno brzo uklopio u formiranu momčad, a iz tjedna u tjedan potvrđivao je da Egipat sigurno, a i cijeli taj arapski nogometni svijet, nije imao takvog nogometnog znalca. Mi to kažemo – haklera i šmekera. Njegov je dribling poput onog opjevanog Brazilca Garrinche, udarac precizan poput Platinijeva, a u egzekuciji u šesnaestercu je šukerovski hladan. Zabio je 43 gola u 47 nastupa na putu da sruši mnogobrojne klupske rekorde. I nije samo gol ono što ga krasi, igra u polju mu je lucidna, odluke donosi u milisekundi, a obrane mu ne mogu ništa. Ni udvajanja, ni “peglanje” po njegovim petama koje naređuju frustrirani treneri zasad nisu donijeli rezultat. Za moj ukus, on je pokazao sve, za druge pak postoji ograda: I Mahrez je sjajno vodio Leicester do naslova prvaka. Pa ga danas nigdje nema. I može se dogoditi u životu i nešto isto, ali Salah nije Mahrez, jer Mahrez ne može u nogometnom smislu nikada biti Salah.
Mertens i Salah su ljudine
Dejan Lovren, osporavani stoper, nakon veličanstvene pobjede protiv Rome rekao ja da ne zna je li Salah bolji nogometaš ili čovjek. Prerušen u klošara, Dries Mertens, belgijski nogometaš Napolija, nedavno je s prijateljima uhvaćen kako beskućnicima dijeli pizzu po prljavim napuljskim kalama. Kupio me taj zvrkasti Belgijac tim činom nesebičnosti kao i Salah koji stalno pomaže ljudima iz svoga egipatskog kraja. No, na tom putu altruizma i predstavljanja svoje vjere i nacije i Liverpoolov nogometaš morao se boriti s predrasudama. Branio se kada ga je švicarska hostesa poljubila na dodjeli za najboljeg igrača Švicarske, što su mu egipatski konzervativci strašno zamjerili, a drugi put kada je nosio Baselov dres u dvoboju za isti klub protiv izraelskog Makabija.
Direktor islamske zajednice u Liverpoolu Mumin Khan smatra da je Salah puno učinio u razbijanju predrasuda da su svi muslimani i teroristi. Na taj je način zapravo pokazao da smo svi jedna nacija. Mohamed je pak svojim djelima na terenu i izvan njega zaslužio najbolji epitet. Taj da je čovjek-uzor.