Teško je izdvojiti glavnog junaka Dinamova novog europskog poglavlja na početku sezone. Međutim, kad bismo morali složiti filmsku priču prema istinitom događaju iz stvarnog života, izbor bi bio nešto jednostavniji – Mislav Oršić (26).
Najnoviji reprezentativac na popisu izbornika Zlatka Dalića proveo je svoje mlade igračke dane u Trešnjevci i Kustošiji, klubovima za koje je brzo postao predobar, a svoje prve prave seniorske korake napravio je 2009. kao 17-godišnjak u zaprešićkom Interu.
Šansu su mu dali Borimir Perković i Ilija Lončarević, a tu šansu isplatio je s 22 pogotka u 90 nastupa. Poglavito je dobro igrao u sezoni 2012./2013. kada je ubilježio 12 pogodaka i 5 asistencija. Već tada su se za njega počeli zanimati mnogi inozemni klubovi, no mnogi su vjerovali da će Orša već tada obući modri dres.
No, umjesto da se autobusom 172 provozao dvadesetak minuta do Zagreba, Oršića je karijera odvela na nešto dulju rutu, rutu oko cijelog svijeta. Nakon Intera karijeru je nastavio u talijanskom drugoligašu Speziji gdje je imao minutažu na kapaljku. Uz to, Mislav nije imao ni sreće.
– Taman kad je trebao dobiti veću minutažu došao je poziv za nastup u U21 reprezentaciji, a kako se radilo o drugoj ligi, termini su se križali. I onda se svaki put kad se vratio u momčad zapravo vratio na staru minutažu – govori nam Oršićev zastupnik Branko Hucika koji s Mislavom radi već deset godina.
Koreja je bolja nego Kina
Tamo se kao 21-godišnjak susretao s dobrim starim izrekama da je još mlad i da još ima vremena za njegovu prilagodbu. Mislavu se takvo što nije sviđalo pa je otišao put Rijeke. Kod Matjaža Keka nije imao mjesta iako je upravo on iskazao interes za krilnog napadača. Prve sezone ga je zbog jake konkurencije slovenski mag poslao na posudbu u Celje gdje je igrao i pokazao se, a godinu dana kasnije je pri povratku na Kvarner, premda je očekivao veću minutažu, bio potpuno prekrižen.
– Kod Matjaža Keka nisam dobio pravu priliku. Iskreno, sad ne žalim zbog toga – rekao je Oršić prije godinu dana kad se pridružio modrima. U veljači 2015. uslijedio je najveći izazov, i nogometni, ali posebice onaj životni. Mislav je otišao na posudbu u južnokorejski Jeonnam Dragons gdje je vrlo brzo postao zvijezda momčadi te neizostavni član prve momčadi. – Korejcima je bila fascinantna njegova tehnika šuta što mu je najjače oružje. Na treningu su stajali iza njega i saginjali se, tražili su kut iz kojeg bi najbolje mogli vidjeti kako on to drži stopalo prilikom udarca. Oni su poslije pokušavali i pokušavali imitirati Oršine udarce, ali nisu bili ni blizu toga – rekao je veznjak Osijeka Vedran Jugović koji je s Oršićem u Jeonnamu dijelio svlačionicu.
U godinu i pol dana koliko je proveo u klubu Oršić je upisao 14 pogodaka i 10 asistencija. Korejski mediji o njemu su pisali hvalospjeve, a u Hrvatskoj praktički nismo mogli čuti ni riječi o njemu, što je u jednu ruku i žalosno kad sada gledamo unatrag. Uslijedila je kineska avantura. Znatno imućniji Changchun Yatai ponudio je Oršiću dobar ugovor te ga doveo za 1,3 milijuna eura, no kvaliteta života nije bila na zadovoljavajućoj razini. Mislav je u Kini proveo tek nešto više od pola godine, da bi se nakon toga vratio u Koreju. – U Južnoj Koreji bilo mi je sjajno, a u Kini baš i ne. Tamo je prljavije i nisu tako dobri prema strancima – ukratko je Oršić opisao svoje azijsko iskustvo.
Najbolji u Ligi prvaka
To iskustvo imalo je svoj vrhunac u drugoj korejskoj epizodi, u Ulsanu. Domaće prvenstvo već je dobro poznavao i nije imao problema u snalaženju, a najviše je pak pokazao u Azijskoj ligi prvaka gdje je bio najbolji igrač svoje momčadi, a u jednom trenutku i najbolji igrač cijelog natjecanja. U sedam nastupa u najprestižnijem azijskom klupskom turniru za Ulsan je ugradio četiri pogotka i tri asistencije.
To je konačno bilo dovoljno da obuče dres koji je još od dječačkih dana htio nositi. Uvelike je pomoglo što je Mislav izgrađen čovjek, oženjen za svoju ljubav iz srednje škole Suzanu s kojom ima i jednogodišnjeg sina Manuela. Iznimno je zreo za jednog 26-godišnjaka, a u tome su pripomogli i svi ovi spomenuti izazovi na putu oko svijeta. Ta zrelost može se prenijeti i na igralište.
Na terenu zna što radi, odgovoran je u obrani i konkretan u napadu, sve što jedan Bjelica, ali i Dalić mogu tražiti od krilnog napadača. Poluproizvod? Anonimac iz Koreje? Razlog zbog kojeg će i Hajduk prestići Dinamo? Gdje su sad nakon 17 pogodaka i 10 asistencija u 50 utakmica svi ti komentari koji su se nalazili ispod tekstova na portalima i objava na društvenim mrežama? Nema ih, Mislav ih je utišao onako kako najbolje zna – na terenu s loptom među nogama. Važan je dio već danas legendarne generacije Dinama, generacije koja možda nije imala imena kao one prošle, ali generacije koja je kompaktnija nego bilo koja prije nje.