Kada je mostarski Zrinjski 2008. godine dovodio Igora Musu (43), s njim je na terenu želio dobiti iskustvo, te kojeg gledatelja više na tribinama. Musa je u gradu na Neretvi bio popularan igrač. Pogotovu je bio zanimljiv svojim Mostarcima zbog svog dobrog nogometa koji je tada prikazivao u 1. HNL, u ono vrijeme istinskog rivalstva Dinama i Hajduka.
Mogao je još pomoći
Popularni Musa nikad u svom Mostaru prije toga nije ostavio trag kakav je ostavio recimo u Hajduku ili Rijeci, ali je Mostarcima bilo poznato što sve može učiniti, u dvije sezone u dresu Zrinjskog uspio je odigrati 32 utakmice, te doći do naslova prvaka pred sami kraj seniorske karijere. Nije tada na zalasku karijere bio najvažniji igrač Zrinjskog, ali je bio jedan od miljenika tribina, tribina koje su ga pored dobrog nogometaša znali prvenstveno kao “dobrog momka”. Upravo zbog toga je bio i omiljen. Stjecajem okolnosti nije odigrao još jednu sezonu, a mogao je “još dati ruke Zrinjskom”, Musa je bio sušta suprotnost nekih drugih mostarskih nogometnih veličina, poput Bake Sliškovića ili Kulje Vladića, uz koje se uz nogometno majstorstvo uvijek vezuje boemski život. Musa nije bio dribler, ali je bio šljaker i tehničar u jednom, moderni veznjak, a i dan-danas je istinski sportaš. Kada je završio profi karijeru u Zrinjskom, vrag mu nije dao mira pa je putovao u obližnji Konjic kako bi ondje igrao drugu ligu za tamošnji Igman.
Musa je i nakon karijere nastavio s treningom, nije se prestao natjecati. Stalno se “druži s loptom” bilo da je to s društvom haklajući na male golove, igrajući razne lige veterana, futsal turnire i slično. Nema revijalne utakmice na koju se neće odazvati, taj čovjek jednostavno voli nogomet. Ipak, zadnjih je godina novinske stupce punio tako što se natjecao u svojoj drugoj velikoj sportskoj ljubavi – tenisu. Musa je inače jedan od najboljih tenisača veterana u Hercegovini. Godinama igra veteranski tour.
– Imamo mi i našu tenisku sezonu, s dolaskom zime na snazi je stanka. Tijekom ljeta odigramo i 10-ak turnira po raznim lokacijama u Hercegovini. To je jedno lijepo natjecanje s jakom konkurencijom, ali i prilika za druženje i opuštanje. Tenis u slobodno vrijeme igram često, sada češće nego nogomet. To je uglavnom tri puta tjedno. Zimi sa svojom ekipom imam stalni nogometni termin, ali više volim igrati “na velike”. Često me zovu veterani Hajduka, s njima rado igram utakmice. Uglavnom da nisam bio nogometaš, volio bih da sam bio tenisač – kroz smijeh je skromni Musa počeo naš razgovor, ne želeći se pohvaliti kako je jedan od najuspješnijih veterana tenisača.
U nogometnoj mirovini Musa ima nekoliko svojih biznisa, o kojima i ne govori tako rado kao o sportu. Često ga se na kavi može zateći u njegovu lokalu Opera u Mostaru. Pored tog lokala, vlasnik je još jednog u Zagrebu.Bavio se i skautiranjem za Hajduk. Sam se pomalo bavio i menadžerskim poslom. Jako mu dobro stoji uloga stručnog komentatora utakmica Lige prvaka na BHT-u.
Razum/srce
Jučer su jadranski derbi igrali Rijeka i Hajduk. Prigodno je onda bilo da Musi postavimo neko pitanje u tom smjeru. Pitali smo Igora Musu da je sada kojim slučajem u svojim najboljim igračkim godinama, te da može birati između igranja u Rijeci ili u Hajduku, što bi prije izabrao?
– Rijeka bi bila opcija koju nalaže logika. Taj klub nudi vjerojatno jače ugovore za nogometaše, uspješniji je i bolja je opcija za neki daljnji transfer. Ipak, ako se pita srce, tri bih sezone u bilo kojem klubu u kojem sam igrao zamijenio za onaj trenutak kada na Poljudu na nekoj važnoj utakmici zabiješ neki odlučujući pogodak. Split je za mene bio privlačna opcija i za život nakon karijere, igrom slučaja ostao sam u Mostaru. Hajduk bi bio opcija koju nalaže srce – zaključio je Musa.