Svi znamo da nogometaši imaju multimilijunske ugovore s najpopularnijim svjetskim proizvođačima, no ispod površine krije se veliki tajni svijet pun “štreberskih” modifikacija i opsesivnih ponašanja.
U garaži u engleskom Widnesu, nedaleko od Liverpoola, u radnji Jona Tootlea izrađuju se kopačke koje nose neki od najpoznatijih nogometaša u engleskoj Premier ligi. Tootle kaže da mnogi nogometaši traže bojenje kopački u crno. Osim estetskih razloga, želja za bojenjem dolazi i iz sponzorskih razloga, da bi se novom bojom prebojio stari proizvođač i stavio novi. Osim bojenja, u njegovoj radnji često se mijenjaju kramponi, od plastičnih, metalnih i gumenih pa sve do hibridnih, odnosno kombinacija dviju od navedenih vrsta.
Iznimka kod starih modela
No preferencije čak i najpoznatijih nogometaša svijeta su različite. Primjerice, jedan od najboljih igrača Liverpoola Trent Alexander-Arnold ima ugovor s proizvođačem Under Armourom i nosi točno onakve kopačke kakve je i dobio u kutiji. S druge strane, jedan od najvažnijih igrača Arsenala Declan Rice na svojem paru kopački napravio je više od 25 različitih modifikacija. Neki od igrača vole skratiti “jezik” na svojim kopačkama, neki vole skratiti dužinu krampona na potplatu, a neki čak vole promijeniti kožu na samim kopačkama. Pregršt je načina modifikacija. Zanimljiv je primjer da je spomenuti Jon Tootle istaknuo kako ga je jedan igrač iz Premier lige tražio specifično modificiran đon po narudžbi za svoje kopačke, koji mu je ovaj naplatio čak 15 tisuća eura.
Možda su najnevjerojatniji aspekt u svijetu kopački pomagala za razne potrebe nogometaša. Mnoge su velike zvijezde donosile svoje kopačke u poznate privatne radnje kako bi ih omekšao parni stroj. Još bizarnije zvuče i specificirane pećnice za kopačke, koje je koristio legendarni portugalski veznjak Joao Moutinho prije utakmica po hladnom vremenu u Engleskoj igrajući za Wolverhampton Wandererse. Osim ta dva pomagala, postoje i posebni strojevi za razvlačenje, odnosno sužavanje kopački. Često igraču po određenim karakteristikama odgovara neki model kopački, ali one su mu ponekad preuske ili preširoke iako im je dužina savršena, a ponekad preduge ili prekratke iako im je širina savršena pa je ovakav stroj idealan za rješavanje tog problema.
Ugovori proizvođača kopački i nogometnih zvijezda često su jako strogi pa tako proizvođači izričito traže od igrača nošenje najnovijih modela kako bi nastavili dobivati prihode od sponzorskih ugovora. Međutim, iznimka je Realov veznjak Toni Kroos. Prema njegovim zahtjevima, savršen model kopačke je Adidas Adipure 11pro, što je model koji je izašao u prodaju 2013. godine, a povučen je iz prodaje godinu dana poslije. Nogometaši koji žele nositi starije modele inače odbijaju i po 50-60 tisuća eura sponzorskih primanja na mjesec, no kako je od Adidasa doznao britanski The Athletic, Kroosov ugovor je iznimka i dozvoljava mu nošenje starijih kopački bez gubitka zarade od proizvođača.
Neobična je i priča bivšeg kapetana Chelseaja Johna Terryja, koji je nosio tri para kopački u svakoj utakmici; jedne za zagrijavanje, jedne za prvo i jedne za drugo poluvrijeme. I tako je tražio nova tri para za svaku sljedeću utakmicu. Trenutačni veznjak Liverpoola Dominik Szoboszlai, s druge strane, voli nositi jedan broj manje kopačke od svojeg broja stopala jer je poslušao savjet svojeg oca koji mu je rekao da to omogućuje bolju kontrolu.
Iniestini kramponi
Valja istaknuti još i nekoliko primjera vezanih za krampone. Dok je bio u Chelseaju, vratar Edouard Mendy prečesto je proklizavao i padao tijekom izvođenja gol-auta pa je tako posjetio spomenutog Jona Tootlee kako bi mu doda krampone jer je doznao da je razlog njegova padanja prevelik razmak između njih. Krampone je dodavao i legendarni Andres Iniesta, no znatno više od prosječnog broja te na neobičnim mjestima, primjerice na sredini đona, smatrajući da mu zbog toga stopalo bolje prianja na podloge na kojima igra.
Dakle, jezici, koža, boja, kramponi, grijači, para, đonovi, dužina i širina, mnogo je detalja na kopačkama koji su profesionalnim nogometašima puno bitniji nego što bismo na prvu pomislili.