Ožiljci i rane koje je Zagreb pretrpjeo lani u potresima najvidljivije su na njegovom groblju. Ulaz na Mirogoj je pod skelama, a pristup arkadama nije dozvoljen zbog opasnosti od urušavanja. Žalostan prizor su i brojni humci kojima je podrhtavanje zemlje urušilo nadgrobne spomenike i otvorilo rake.
Zbog toga je naša šetnja kroz posljednja počivališta hrvatskih velikana bila otežana. Onima u arkadama uopće nismo mogli pristupiti. Između svijeta preminulih što počivaju u arkadama i živih koji ih ovih dana pohode, zbog sigurnosti je podignuta metalna ograda poput barijere između dva svijeta. Ukolo arkada posvuda su krhotine, a obnova još nije ni počela. -Kad krenu radovi, bit će pod skelama zauvijek, kao i katedrala. Obnovu nećemo dočekati živi- uzdahnuo je jedan prolaznik. Zbog ograde, ne može se ni do novinarke i književnice Marije Jurić- Zagorke, pokopane na samom ulazu u Mirogoj, odmah uz kapelu. Paljenjem svijeće na grobu prve novinarke na ovim prostorima i spisateljice čiji su romani opismenili narodne mase u prvoj polovici 20. stoljeća, već desetljećima počinje naša šetnja Mirogojem, no ovoga puta nismo joj mogli priči.
-Dajte meni svijeću, ja ću je zapaliti umjesto vas- kazao nam je zaposlenik Mirogoja. Odjeven je narančasti prsluk, na glavi mu je kaciga. Zbog sigurnosti, na mjestima u arkadama gdje su pokopani hrvatskih velikani, stoje zaposlenici groblja te pale lampaše i odnose svijeće onima 'iza rešetaka' metalne ograde. -Žalosno je to, ali što ćemo. Malo, malo pa se nešto odlomi i pada, ne možemo riskirati sigurnost posjetitelja - kaže nam pak radnik zadužen za polaganje cvijeća i svijeća kod groba Stjepana Radića. Iza rešetaka su i članovi Ilirskog pokreta, Petar Preradović, Oktavijan Miletić, brojni zagrebački gradonačelnici osim posljednjeg, pa i sam Herman Bollé, njemački arhitekt zaslužan za današnji prepoznatljiv izgled najljepšeg groblja u ovom dijelu svijeta.
Onaj tko šeće mirogojskim alejama, uspostavlja tihi dijalog s dušama pokojnika koji ondje počivaju. Mirogoj stoga nije samo nekropola u kojoj 'stanuju' stotine tisuća minulih Zagrepčana, već i mjesto kontemplacije o zaslugama naših predaka gdje i živi nađu spokoj, unutarnji mir kojega je sve manje u ovim bremenitim vremenima. I ne samo to, Mirogoj je i prava galerija spomenika od suvremenih do klasičnih koje su izrađivali i veliki hrvatski kipari poput Vanje Radauša. Grob s četiri ukopna mjesta s njegovim kipom Mojsija ovih je dana u ponudi Njuškala za 300.000 kuna. Nekretnine na Mirogoju uopće nisu jeftine, osobito one u 'centru'. Cijene se kreću do 70.000 kuna koliko ćete izdvojiti ako želite odmarati kosti i manje prestižnom mirogojskom 'kvartu' do 72.00 eura, odnosno pola milijuna kuna, ako želite biti pokopani blizu prvog hrvatskog predsjednika. Grobnica predsjednika Franje Tuđmana smještena iza centralne kapele, nedaleko od glavnog križa, najposjećenija je mirogojska lokacija. Nebrojeni su oni koji se ovdje dolaze pokloniti prvom hrvatskom predsjedniku. Zadržavaju se dugo, a roditelji nerijetko one najmlađe ondje uče o hrvatskoj povijesti. Tuđmanov susjed je i njegov prijatelj, književnik Miroslav Krleža. Lampaši na njegovom grobu uglavnom su crvene boje, a ovih se dana tamo vode brojne polemike. Poveli smo je i mi s jednim slučajnim prolaznikom oko književnikovih političkih stavova koji su i 40 godina nakon njegove smrti još uvijek kontroverzni.
Nešto manje svijeća gori na obližnjem grobu Gustava Krkleca, pisca, esejista i polemičara. U blizini je odnedavno i Miroslav Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika. I kod njegovog groba okićenog svijećama zastajkivali su mnogi i molili tihe molitve. Na Mirogoju postoji i jedan grob kojega je malo teže pronaći jer nije na glavnim 'prometnicama', a to je grob Tina Ujevića. Međutim, grobnica Miroslava Tuđmana sada je dobar orijentir onima koji ga žele pronaći. Dovoljno je naime, samo produžiti ravno i nabasat ćete na staroga boema Tina. Njegov je grob svakako najotkačeniji na čitavom groblju. I pjesniku samom, bilo bi drago da je tako. Uz ruže i lampaše svih boja, na posljednjem Tinovom počivalištu je veći broj cigareta, da mu ih slučajno ne usfali u zagrobnom životu.
-Bilo bi mu draže da su mu ostavili gemišt ili mirogojček - šali se jedan prolaznik. Usprkos tome što ga je teže naći, Ujevićev grob privlači mnoge posjetitelje. Pohodio ga je, među ostalima i jedan mladi par. Robert je iz Pule, a Kelsey Amerikanka hrvatskih korijena pa ju je Robert poveo u šetnju najljepšim hrvatskim grobljem. -Bila sam ovdje kao dijete. Sada živim na Aljaski, no razmišljam o tome da se preselim u Hrvatsku, zemlju mojih roditelja. Zagreb mi se jako sviđa, a Mirogoj je zbilja posebno mjesto - rekla je Kelsey, a mi smo joj izrecitirali Ujevićevu 'Igračku vjetrova' u našem slobodnom prijevodu na engleski. Blizu Tina, lijepu obiteljsku grobnicu ima i književnik Eugen Kumičić. Blizu njega je i spomenik borcima palim u Prvom svjetskom ratu gdje gori podosta lampaša stoga ni njihova žrtva nije zaboravljena. Odmah pokraj, još više svijeća treperi na spomen žrtvama Bleiburga. Iz drugog djela arkada, ulazi se u noviji dio groblja. Na samom početku 'strši' jedan mirogojski novopridošlica oko kojeg se okupljaju brojni poklonici. Grob pokojnog gradonačelnika Milana Bandića smješten je s onu stranu arkada, kod samog ulaska u groblje, a ove godine je popularno mjesto na Mirogoju. Ondje gore stotine svijeća, a oko gradonačelnikova posljednjeg počivališta vlada velika gužva jer je nemali broj onih koji su mu došli odati počast.
Situacija je sasvim suprotna na početku antifašističkog dijela groblja, desno od Grobnice narodnih heroja, čiji je spomenik izradio kipar Đuro Kavurić. Tek rijetki su zapalili svijeće pjesniku Vladimiru Nazoru, i dr. Ivanu Ribaru, prvom predsjedniku Predsjedništva Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Još manje svijeća, ukupno tri, nalaze se na grobu Vladimira Bakarića, najutjecajnijeg komunističkog vladara Hrvatske od kraja Drugog svjetskog rata do početka 80-ih. Lijevo od Grobnice narodnih heroja započinje Aleja velikana koju u velikom stilu nadgrobnom pločom s freskom svojstvenom njegovom izričaju, otvara slikar Edo Murtić. Društvo mu na Mirogoju odnedavno pravi filmaš Branko Lustig, producent Oscarom ovjenčanih filmova "Gladijator" i "Schindlerova lista" koji je kao dječak preživio užase Auschwitza. Njegov efektni nadgrobni spomenik dijeli kameni prikaz filmske vrpce.
Nikakav nadgrobni spomenik za sad nema kipar Ivan Kožarić čiji se grob nalazi Lustigu s desna. O tome da je na ovom mjestu pokopan jedan od najvećih hrvatskih kipara svjedoči tek skromni, drveni križ s datumom rođenja i smrti. Isti je slučaj i s Milanom Bandićem. Preko puta Kožarića i Lustiga, nalazi se skromni humak obasut crvenim karanfilima i lampašima u istom tonu. Ondje je svoje počivalište pronašao pokojni premijer Ivica Račan. Desetak metara dalje, posljednje je počivalište pronašla neprežaljena diva hrvatskog glumišta Ena Begović. Bistu s prikazom njene duge kose izradio je Dimitrije Popović, a Enu ćemo zauvijek pamtiti po ulogama u Krležinim komadima, te kao barunicu Castelli u ekranizaciji drame "Gospoda Glembayevi" Antuna Vrdoljaka.
Kraj Ene, nalazi se grob Dražena Petrovića. Uz onaj Franje Tuđmana, Draženov je grob najpopularniji na čitavom groblju, ukrašen najvećim brojem cvijeća i lampaša. Svake godine na ovaj datum uz Draženovo posljednje počivalište, stražari i njegova majka Biserka. -Ljudi mu svake godine dođu i sretna sam zbog toga.v- rekla nam je kratko. Na Mirogoju i obližnjem Krematoriju nalaze se grobovi stotina hrvatskih velikana koje nismo posjetili, no učinit ćemo to nekom drugom prilikom. I dok vraćajući se prema uzlazu prolazimo kraj spomenika, obeliska te nadgrobnih ploča brojnih stanovnika mirogojske nekropole, u misli nam dolazi jedan aforizam također odnedavno pokojnog vojvođanskog pjesnika Đorđa Balaševića. "Život ? To ti je, znaš ono na grobu, pa kad piše godina rođenja i godina smrti. E, ona crtica između, to je život..."