Posjećujete li često zavičaj, imate li sada više vremena nego kad ste bili nogometaš?, pitamo Ivicu Olića. – Obveza je opet puno, i na Trenerskoj akademiji i u stožeru reprezentacije. Trudim se kad god sam u Zagrebu skoknuti kući na dan-dva, a djeca mi jednostavno obožavaju biti na selu, pa ćemo sada na Uskrs svi zajedno biti u Davoru – kaže Ola, čiji sinovi Luka i Antonio igraju u mlađim kategorijama HSV-a.
– Hoće li biti vrhunski nogometaši? Iskreno, nisam preveliki optimist, ali drago mi je da se bave sportom, da rado idu na treninge, jer kroz sport ipak mogu naučiti i neke druge stvari o životu, a istodobno se držati podalje, kako ja kažem, od digitalnoga doba; iPada, igrica... Kćeri Lari, pak, kako je od malih nogu stalno uz nogomet i nogometaše, puna je glava toga, pa je više zanima ples, balet...
Jako lijepo iskustvo
Ivica je bio dio hrvatske američke priče, turneje u SAD-u, koja je proizvela različite reakcije u domovini. Od nezadovoljstva i žestokih kritika do ipak pobjedonosnog kraja i emotivnih istupa izbornika Dalića. – Za mene je američka turneja bila jako lijepo iskustvo. Igralo se na predivnim stadionima, u poticajnim, natjecateljskim ambijentima, protiv jakih suparnika i na kraju, unatoč promjenama vremenskih zona i neoptimalnom ritmu, mi smo iz tih utakmica izvukli dosta korisnih informacija. Kažete, izgubili smo od Perua, a ti Peruanci, koji su dva puta remizirali s Argentincima i 11. su momčad svijeta, protiv nas su se bacali na glavu. Slažem se da nikada nije dobro izgubiti utakmicu, ali od toga poraza šteta je najmanja. Jedino loše što je iz njega proizišlo je to da je stvoren nepotreban pritisak na nas zbog odlaska šestorice igrača – kaže Olić.
Kako je došlo do te odluke, je li to ipak bila kriva procjena stožera? – Tako je odlučeno još prije prve utakmice. Mogli smo mi i njih povesti u Dallas, ali oni opet ne bi igrali ili bi igrali vrlo malo, jer smo željeli svima dati priliku, pa smo im odlučili ići naruku i pustiti ih u klubove. Ta odluka ne ide samo u korist njihovim klubovima, nego i reprezentaciji. Pazite, ovakva je bila situacija; klubovi inzistiraju da se oni vrate, a oni to odbiju i ostanu s reprezentacijom, pa kad se vrate u klub možda izgube poziciju, manje igraju... Ja u tom odlasku nisam vidio problem. Njemački izbornik Löw nakon prve utakmice sa Španjolskom rekao je Mülleru i Özilu da odu kući, pa je za Brazila stavio u momčad sedmoricu novih igrača. Zašto je onda Ćorluka onako reagirao i prozvao suigrače? – Vedran Ćorluka dugo je u reprezentaciji, ima veliko iskustvo i status, i ima pravo iznijeti svoje mišljenje, reći ono što misli da je ispravno. On je u tom trenutku mislio da je bolje da su svi igrači na broju. Međutim, iz te se izjave odmah konstruiralo da je došlo do podjele među igračima, da je atmosfera u momčadi narušena, a ja vam tvrdim da je odlazak te šestorice čak stimulativno djelovao na momčad, koja je izvrsno igrala protiv Meksikanaca. S obzirom na to kakva se prašina podigla zbog odlaska te šestorice, možda nam je to pouka da bismo sljedeći put mogli i drukčije odlučiti, no nema govora o podjelama među igračima i bilo kakvom narušavanju atmosfere. Pa svi ti dečki koji su otišli, javili su nam se odmah nakon Meksika i čestitali na pobjedi.
Zašto je onda Dalić onako emotivno reagirao nakon Meksika? Očito su ga pogodile kritike iz domovine? Na primjer, poruke koje mu stalno odašilju nezadovoljni Osječani. – Baš ću pitati Osječane prvom prilikom što ih to tišti. Kao da je Osijek prije Dalića imao pet reprezentativaca pa sad nema nijednog i ima razloga osjećati se zakinut. Jednostavno, mora se shvatiti da izbornik ionako već ima problem odabrati 20 igrača za SP, uz trojicu vratara, budući da se svakako gleda i klub i liga u kojoj igrač nastupa. Mene kao člana stožera nisu pogodile kritike iz domovine, no izborniku su očito malo teže pale. No, to ga neće pokolebati, Dalić sigurno neće podleći pritiscima i igrače će za SP odabrati isključivo po svome osjećaju, one za koje bude smatrao da su u tom trenutku najbolji. Tko je bio otkriće turneje, možda Rebić? – Ante za mene nije iznenađenje jer ga stalno pratim i znam njegove mogućnosti. I po učinku u Eintrachtu, gdje igra u vrhunskoj formi, a i na treninzima reprezentacije vidjelo se koliko je dominantan. Posebno mi je drago zbog Matea Kovačića, koji je proživljavao teške trenutke u Realu nakon utakmice s Barcelonom, ali nije potonuo i sada pokazuje svu svoju raskoš i moć.
Od euforije do ponora
Gledate li s optimizmom prema SP-u. Dalić kaže da reprezentacija 10 godina nije napravila ništa, što vas sad možda stavlja i pod još jači pritisak.
– Znate kako je kod nas kad je riječ o ozračju u reprezentaciji: tanka je linija između euforije i provalije. Bio sam na tri SP-a, i svaki put ispraćani smo s golemim očekivanjima jer se očekivao prolazak skupine, a vraćali smo se pognutih glava, razočarani. Sada imamo takvu skupinu igrača, u vrhunskim klubovima, s vrhunskim referencama, zbog kojih imamo pravo na optimizam. Pa iako je SP turnir na kojemu znate da će svi dati svoj maksimum, vjerujem da će naša kvaliteta doći do izražaja i da ćemo napokon proći skupinu, što nam je osnovni cilj. Znači, razveselit ćete naciju? – Razveslit ćemo i naciju i sebe, znam o kakvoj se kvaliteti nogometaša radi. Očekujem da u Rusiji napravimo najveći iskorak nakon 1998. godine – zaključio je Olić.