Želje i nadanja Vitežana, pobijediti Slobodu na svom terenu i “uvezati” je s pobjedom u prošlom kolu u Doboju kod Kaknja protiv Mladosti, nisu ostvareni. Utakmica je završena bez golova, rezultat je realan, iako se ne možemo oteti dojmu da su Vitežani bili bliži pobjedi. Zašto je nisu i ostvarili? Pitanje je to na koje je teško dati odgovor. Prije svega očajan teren koji je i ovaj put bio “oranica”, kako su ga prije 14 dana opisali Širokobriježani. Ne treba zaboraviti da je Vitezu nedostajao kreator igre Dedić koji često zna biti na udaru kritičara jer se od njega uvijek očekuje (naj)više. A on to, zaista, uvijek ne daje. No, protiv Slobode se vidjelo koliko taj mladić nedostaje momčadi. Vitežanima i inače nedostaje još poneki igrač kvalitete aktualnih prvotimaca, špica, prije svih, jer na tom mjestu je “žrtvovan” Kokot koji bi na svojoj prirodnoj bočnoj ofenzivnoj poziciji dao mnogo više. Međutim, i u takvim uvjetima i okolnostima igrali su Vitežani solidno, ali ne treba zaboraviti da su za protivnika imali Slobodu, jednu od najboljih bh. momčadi. Bila je domaća momčad u dvije-tri prilike, a realizacija bar jedne donijela bi radost Vitežanima, zasluženu pobjedu, jer Sloboda, ovaj put, ni jednom nije ozbiljnije ugrozila gol domaćina. - Kada je u pitanju rezultat, nikada nisam zadovoljan jer nismo pobijedili. Istina, riječ je o snažnom protivniku, no mi smo imali inicijativu, nadmoć na terenu, borili smo se, pokušavali, ali nam je nedostajao zadnji pas, dobar udarac, gol... Zadovoljan sam zalaganjem, kompaktnošću, reakcijama nakon izgubljene lopte, te činjenicom da Slobodi tijekom cijeloga susreta nismo dopustili ozbiljnije ugroziti naš gol, kazao je trener Viteza Slaven Musa.
Vitez