Legendarni Ćiro Blažević (87) dao je intervju za In Magazin u kojemu je otkrio detalje iz svoga djetinjstva, zašto nikada nije pio, ali i kako gleda na smrt.
- Moj otac je bio alkoholičar, nažalost. Imao sam 18 godina, bio prvak Jugoslavije, a on mi je rekao "Ajde, sine, zamezi s tatom". Ja sam mu rekao da nikada neću piti, a on meni - nikada čovjeka od tebe. J**eš čovjeka koji ne pije. A on je dolazio kući pijan, dovodio pijance, razbijao bi tanjure. Ja sam to sve gledao, shvaćao, promatrao. A majka - svetica. I koliko to sve znači! Ja sam onda otišao na Jahorinu, postao prvak u trčanju. Došao kući. Kao dijete, tada sam još bio dijete, sam tati uzeo ruku, rekao sam: Tata, nećeš ti moju mamu više maltretirati. On kaže: "Braco, brojim do tri, puštaj". A ako ne pustiš naj**o si, znate. Kad mama onda meni uzme ruku i kaže "Nećeš se ti tako prema ocu ponašati!" I ja gledam...Mislim si...Dobro, eto ti ga onda - slikovito je prepričao Ćiro, ali i otkrio je li mu sve to oprostio.
- Kakav god da je bio, bio mi je otac. Kada sam doznao da je bolestan, plakao sam, ne mogu lagati. Bilo mi je žao, bilo mi je teško. Rekao je dalje:
- Želio bih mlade ljude upozoriti da dok su mladi misle još na starost. Ja sam najvitalnije godine prošao u siromaštvu. Svi kažu zdravlje, a Ćiro kaže: da, zdravlje, ali i najzdraviji čovjek bez novaca kao da je bolest. A ja i dalje propagiram novce. A eto meni Bog da bolest, a ja i dalje ne odustajem i propagiram novac. Ja vjerujem, jadan je onaj koji ne vjeruje. Ja mislim da ću kada dođem gore i preokrenuti kada preuzmem momčad anđela da pobijedimo vragove. Ja vjerujem da ja već gore imam lijevo krilo i centarfora. Jer, znate...Biti nogometni trener. To je sve što sam ikada znao. I bez lažne skromnosti, mislim da sam bio najbolji. S jednim humorom čekam taj čas, ne bojim se smrti.
Svjestan sam da je najveći problem moj što ću kome ostaviti. Meni je moj otac ostavio kredit, a ja sam ipak uspio steći jedno malo bogatstvo. Imam šest unučadi. Ne pokazuju veliki interes za mene, ali oni su perfektni. Nemam razloga žaliti se na njih. Posijedio sam, ali nisam potpuno. Neki su sumnjali da se bojam. Davno sam morao biti sijed zbog svih poteškoća u životu i nepravdi. Sve je to ipak u genetici. Konačno, mislim za mjesec dana da ću biti potpuno sijed, ako budem živ. Ova terapija koju sada uzimam će se za to pobrinuti. Strašno sam narcisoidan da se pogledam u ogledalom da vidim kakav sam to potpuno sijed. Ne želim da itko žali za mnom. Imao sam ispunjen životi odlazim spokojan. To je takva jedna privilegija. Budi dobar, budi svojim najbližima dobar. Ne volim raditi razliku među ljudima. Lakše svoje vrijeme poklanjam onima koji su manje značajni, nego nekim poznatima. Imam toliko kurtoazije... - rekao je trener svih trenera u razgovoru za magazin Nove Tv.