Porazom u utakmici Superkupa protiv Borussije Dortmund započela je druga sezona Nike Kovača na klupi Bayerna. U intervjuu za njemački Sport Bild hrvatski stručnjak otkrio je koje je pouke povukao iz prve, poprilično turbulentne, ali pokazalo se i uspješne sezone u kojoj je najtrofejniji njemački klub upisao dvostruku krunu...
Odgovoran i lojalan
– Kao trener svakog se dana propituješ. Analiziraš svaki tjedan, svaki mjesec. Puno sam razmišljao o toj svojoj prvoj godini na Bayernovoj klupi. Što je bilo dobro, a što nije bilo po mome guštu? Prema tome pokušavam i poredati stvari koje bih htio poboljšati...
Sport Bild: Što konkretno?
Niko Kovač (47): – Nogomet nije samo 90 minuta koje vidimo na terenu. Nogomet je trening i priprema za trening i analiza treninga, analize utakmica, stručni stožer, igrači, momčad, vođenje i međusobni kontakt. Sve je to toliko kompleksno da se sam čovjek ne može s tim sam nositi. Potrebni su mu pomoćnici na koje se može osloniti.
Rekli ste da ste puno razmišljali nakon sezone. Jeste li tada prvi put uvidjeli koliko je stresna bila ta godina? Unatoč dvama trofejima više puta ste bili pred otkazom!?
– Tek kad završi takva sezona, možeš u miru sagledati što si sve prošao. Korak naprijed kao trener mogu napraviti samo ako dobro analiziram i učim.
Neki su čak pisali da ste razmišljali da se sami povučete...
– To za mene nije tema. Ja sam tu.
Kakav ste na američkoj turneji imali odnos s Karl-Heinzom Rummeniggeom koji je bio zapravo jedini odgovorni čovjek iz klupskog vodstva?
– Mi imamo vrlo dobar odnos. Što se mene tiče, baš ništa se nije promijenilo u odnosu na isto putovanje prošle godine.
Rummenigge vam je odbio u završnici prošle sezone jamčiti da ćete zadržati posao. Jeste li razgovarali o tome?
– Obojica smo dovoljno stari i znamo kako bi međusobni odnos trebao izgledati. Ja sam zaposlenik kluba, lojalan čovjek. I imam zaduženja kojima se moram baviti. Toga se držim.
Sport Bild nedavno se bavio temom opadanja trenerske moći u klubovima Bundeslige. Osjećate li i vi da je trenerski utjecaj na odluke kluba sve manji?
– Trener je po definiciji vodeći zaposlenik. Na toj poziciji – bez obzira na to je li riječ o poduzeću ili nogometnom klubu – snosiš određenu odgovornost. “Moć” ili bolje rečeno vlast trenera pomalo su se izgubili. Zašto, o tome moramo razmisliti. U drugim je zemljama položaj trenera ipak drukčiji nego u Bundesligi.
Daje li engleski model, u kojem je trener istovremeno i klupski menadžer, trenerima veću moć i slobodu?
Žele dalje od prošle sezone
– Takav je model u prošlosti i u Njemačkoj funkcionirao. Znam da su u današnje vrijeme očekivanja jako velika: u Bundesligi je osamnaest trenera i svaki treba, sukladno razini kluba, biti uspješan. Ali to ne ide uvijek samo tako. No, kad izostane uspjeh, onda se trenerima nikakva opravdanja ne uvažavaju. Mislim da sam podatak da bundesligaški treneri na klupi opstaju u prosjeku svega 1,2 godine govori da se ne ide u dobrom smjeru jer se radi po načelu “samo brzo, samo brzo”. I kako onda da na taj način nešto razviješ? U drugim zemljama, poput Engleske ili Italije, to je drukčije. Institucija trenera ondje je nešto sasvim drugo.
Govorite li to i zbog javno iskazanih klupskih očekivanja da se ove sezone u Ligi prvaka mora napraviti puno više nego lani?
– Svi znamo da su ciljevi u Bayernu jako veliki. Ali opet moramo racionalno pristupati temama i otvoreno reći: Mi smo ispali u osmini finala. S jako dobro odigranom prvom utakmicom i manje dobrom uzvratnom. Na drugoj strani imali smo suparnika kao što je Liverpool koji je drugi put u nizu došao do finala Lige prvaka, a ovaj je put i osvojio.
Koji je cilj realističan?
– Mi želimo otići dalje nego prošle sezone, to se od nas traži. Ali za to nam je potrebna i nužna doza sreće, primjerice da u tom trenutku imamo zdrave igrače i da smo u top-formi.
Ottmar Hitzfeld kaže da Bayernov trener mora imati 20 igrača koji mogu igrati na bundesligaškoj razini. Slažete li se s tim?
– Da, tako i ja mislim. Dvadeset i tri igrača uključujući vratare dovoljan je kadar. To znači da trebamo 16 do 18 afirmiranih igrača te dva do četiri klinca. Dakle, formula glasi 18+2 ili 16+4. Pod uvjetom da su ti mladi igrači od afirmiranih već dovoljno naučili da mogu pratiti razinu Bundeslige.
Nakon što je već obznanjeno da dolaze Hernandez, Pavard i Arp, zatražili ste još četiri nova igrača. Ne ispune li vam se želje, hoće li to biti loš znak?
– Ponovit ću još jednom: to je bila tvrdnja, ne i zahtjev. To bi bila pogrešna interpretacija. Tako sam rekao jer ja kao trener moram razmišljati i o najgorem mogućem scenariju. A taj najgori scenarij imali smo već prošle sezone kad smo u prva tri kola imali tri teško ozlijeđena igrača: Comana, Tolissa i Thiaga. Posebno su nam Coman i Tolisso nedostajali cijelu sezonu. Zato uvijek moraš imati plan B. Znam da naši odgovorni ljudi rade na tome da dorade kadar, da imamo mogućnost kompenzacije u slučaju da izgubimo jednog ili više važnih igrača.