Vjerojatno danas nismo još ni svjesni koliko će se u povijesnim knjigama hrvatskog, ali i svjetskog nogometa još dugo u budućnost spominjati ime Luke Modrića. Kapetan hrvatske reprezentacije još je jednom, s 34 godine na leđima, pustio da njegova nogometna vještina i virtuoznost govore sami za sebe i dokazao suprotno svima koji su počeli sumnjati. U četvrtak je pobjedom protiv Villarreala (2:1) s Real Madridom osvojio svoj drugi naslov u španjolskoj Primeri te došao do 17. trofeja u Realu, ukupno 23. u klupskoj karijeri. Ne samo da ga je osvojio kao dio momčadi, već je uz Karima Benzemu, Casemira i Sergija Ramosa nosio Zidaneov Real do omjera 10-0-0 u posljednjih deset ligaških utakmica nakon pandemijske pauze, s gol-razlikom 19:4. Neki tvrde i da je baš Luka bio najvažniji dio momčadi.
“Luka Modrić na terenu je bio primjer te nevjerojatne Realove renesanse, njegova zasluga za naslov prvaka je najveća. Ubio je svoju nevidljivu, bezdušnu verziju koju smo gledali godinu dana i postao zapovjednik koji momčad vodi i u njoj gradi autoritet bezobrazno dobrim igrama. Najbolji primjer Modrićeva preobražaja bio je gol protiv Villarreala koji je stvorio ni iz čega i njime donio pobjedu za naslov”, piše španjolska Marca. Dnevnik AS je pak napisao: “Nevjerojatno je koliko je požrtvovan i moćan, lopta je kod njega sigurna kao u sefu. On je istovremeno Realov dirigent, koji vodi igru, komandos koji se zavlači u neprijateljsku pozadinu te konačno smetlarski kamion koji čisti protivničke napade.
Istina, Luka na početku sezone nije izgledao dobro. Činilo se kao da ga još uvijek lovi “mamurluk forme” nakon ljeta 2018. u Rusiji. Mladi Federico Valverde istisnuo ga je iz prvih 11 i Zidane više nije ozbiljno računao na Modrića, pogotovo u najvažnijim utakmicama (bio na klupi protiv Barcelone, Atlética, PSG-a...). U prvoj polusezoni naš veznjak je tek trećinu utakmica započeo od prve minute, a ni izvedbe u to malo vremena nisu oduševljavale. Mnogi nogometni stručnjaci već su se počeli miriti s činjenicom da je Modrićevo vrijeme prošlo i da slijedi onaj prirodni pad forme koji ide s godinama, no u drugom dijelu sezone se Luka probudio, a zatim eksplodirao u samom finišu, kad je bilo najvažnije. U posljednjih deset utakmica vratio se onaj Luka s posljednjeg Svjetskog prvenstva, onaj Luka koji je 2014. nosio Real do naslova Lige prvaka i odjednom više nitko ne priča o godinama. Čak suprotno, zbog ovih partija Real je voljan i produljiti Modrićev ugovor koji istječe na ljeto iduće godine. Najbolje je Lukine igre na najvišoj razini šaljivim komentarom dočarao Vedran Ćorluka, koji je s Lukom prošao sve, od Dinama, preko Tottenhama, do reprezentacije.
“Ma igraj do četrdesete” poručio je Čarli na Instagramu. Isto tako je Realov plejmejker dokazivao kritičarima suprotno i na većoj vremenskoj lenti. Sjetite se, nakon prvih šest mjeseci u Madridu ista ova Marca koja ga sada hvali proglasila ga je najlošijim pojačanjem prijelaznog roka te jednim od najlošijih u povijesti Reala. Sad kad gledamo osam godina unatrag, ti napisi izgledaju smiješno, ali moramo biti iskreni pa reći da je rijetko tko u početku mogao hvaliti Modrića u Realu. Naravno, bio je to period prilagodbe, a kad se Luka prilagodio, više nije išao natrag. Svi su se pitali tko će postati prvi nogometaš sa Zlatnom loptom nakon Cristiana Ronalda i Lionela Messija. Spominjali su se Neymar, Hazard, Lewandowski, ali nitko nije spominjao Luku koji je nakon šest godina građenja svoje igre 2018. postao najbolji nogometaš svijeta. Od najlošijeg transfera u povijesti do najboljeg nogometaša svijeta u šest godina – nije loše.
Iako je Cristiano Ronaldo vjerojatno najbolji igrač u povijesti kluba, ova moderna generacija Real Madrida ne mjeri se uopće po Portugalcu, već po Modriću pa je tako, kako su ju Španjolci nazvali, Modrićeva generacija druga najtrofejnija generacija u povijesti kluba sa 17 trofeja. Pretekli su generaciju legendarnog Emilija Butragueña koja je u periodu od 1983. do 1995. osvojila 15 trofeja. Ispred Lukine je tako samo ostala generacija Alfreda Di Stéfana koja je od 1953. do 1964. osvojila jedan trofej više, 18.
Gledamo li isključivo individualno, Modrić je sa svojih 17 trofeja na desetom mjestu najtrofejnijih igrača u Realovoj povijesti. Iza njega su legende poput Cristiana Ronalda (15), Raula (16), Ferenca Puskása (10) i mnogih drugih. Rekorder te vječne ljestvice je Španjolac Francisco Gento koji je nosio dres Reala od 1953. do 1971. pritom osvojivši čak 23 trofeja, od toga 12 naslova španjolskog prvaka i šest europskih kupova prvaka. Više nije upitno, Luka Modrić će iz Reala otići kao jedna od najvećih legendi kluba, a nama preostaje uživati u majstorijama hrvatskog čarobnjaka dok još imamo čast svjedočiti njegovim igrama.