Prije početka finalne utakmice opatijskog Liburnia kupa mlađahni Cibonin centar Danko Branković priopćio je suigračima da će na njihovu utakmicu s Pesarom doći i hrvatski premijer. Kako se to uoči i tijekom prvog poluvremena nije dogodilo, suigrači su Danka malo zadirkivali, no kada se u Dvorani “Marino Cvetković” uistinu pojavio Andrej Plenković, cibosi kao da su ubacili u brzinu više. Branković se razigrao, a visoki razigravač Gnjidić premijera je počastio iznimno atraktivnim zakucavanjem, preko tamnoputog centra Camare.
Obradovao ga “tajni dokument”
– Uh, ovo je doista bilo lijepo vidjeti. Pa to je bio potez utakmice – bila je reakcija hrvatskog premijera koji se oduševio i nastupom 216 centimetara visokog Danka Brankovića.
– Cibona je bila impresivna, a Branković izvanredan. Ima jako dobar osjećaj za igru, zna što mu je činiti u reketu, što je za centra najvažnije.
Iz Andreja Plenkovića progovara istinski zaljubljenik u košarku, zapravo bivši košarkaš kojem smo mi iz Večernjaka, nakon finala, pokazali njegovu prvu registraciju iz vremena kada je imao 14 godina i kada se registrirao za Košarkaški klub Maksimir. Vidjevši taj “tajni dokument”, priupitao je:
– Sad ste me oraspoložili. Pa od koga ste ovo dobili?
Nismo mu otkrili tko je bio naš “izvor”, no to i nije toliko važno koliko bi, recimo, bilo vrijedno pronaći fotografiju s prve utakmice Veljka Mršića za Cibonu. A današnji seniorski izbornik u Cibonu je stigao kao 15-godišnjak i navodno je svoju prvu utakmicu za vukove odigrao upravo protiv Maksimira i Andreja Plenkovića. Tako je i ta činjenica, osim ljubavi prema kraljici igara, poveznica između njih dvojice.
A kada su sve već obojica našla na večeri organizatora turnira u restoranu “Nami”, u ambijentu u kojem je ugođaj stvarala grupa Dalmatino, premijer je iskoristio priliku da s izbornikom porazgovara barem desetak minuta. Da utaži svoju znatiželju vezanu uz to što se to dogodilo na splitskim kvalifikacijama za Olimpijske igre u kojima je Hrvatska pokleknula protiv kasnijeg kvalifikanta Njemačke.
– Mi smo kao Vlada sve učinili i nama je drago da je Hrvatska dobila domaćinstvo tog turnira i da se igralo baš u Splitu. No očito nije išlo. Bio sam na prvoj utakmici s Brazilom i žao mi je što nije bilo bolje. U onoj utakmici s Njemačkom sve je stalo, u posljednjoj četvrtini sve su se pipe zatvorile. Možda smo imali i peh što su Bogdanović, Zubac i Šarić dogurali daleko u NBA doigravanju jer da su, osim Bojana, mogli doći i Zubac i Šarić, vjerojatno bi bilo bolje. No gotovo je sada - priča za Večernji list.
Kad smo već kod NBA doigravanja, to je dio NBA priče koji Plenkovića najviše zanima.
– Kada se igra doigravanje, ja ujutro obično pogledam najzanimljivije detalje od prethodne noći. Nažalost, ja vam u svom rasporedu nemam na raspolaganju dva sata pa da gledam utakmicu, to nije realno. No zato u šest ujutro pregledam sve što se zbiva u Hrvatskoj i svijetu, pa tako i u sportu, a ako su igrane neke važne utakmice, pogledam te videoklipove.Iz NBA sazviježđa izdvojio je jedno ime.
– U ovom naraštaju, uz LeBrona Jamesa, koji traje već 15 godina, meni je najdraži Kevin Durant. On je fenomenalan skorer vretenasta tijela. Osim toga, on je trenutačno košarkaš s najviše olimpijskih zlata, ima ih tri.
Osim što je pratio Duranta u sastavu američke olimpijske reprezentacije koja se u Tokiju pozlatila, naš sugovornik je pozorno pratio još jednog NBA superstara, onog pod slovenskom zastavom.
– U istoj ovoj opatijskoj dvorani, u prijateljskoj utakmici Hrvatske i Slovenije, prije četiri godine uživo sam gledao Luku Dončića koji je izrastao u megazvijezdu. I žao mi je što Slovenija nije osvojila medalju na OI. Bilo bi mi drago.
Dakle, hrvatski premijer bio je diskretni navijač naših sjevernih susjeda?
– Pa da. Luka je čudo. Nakon Dražena Petrovića na ovim prostorima nije bilo takvog igrača. Sve zna, sve može, ima potez, ulaz, šut...
Kad smo već kod tokijskih Igara, što premijer misli o osam hrvatskih medalja s najvećeg sportskog festivala na ovom planetu? – To je sjajno. Ogroman je to uspjeh. Mi ćemo idući tjedan primiti naše olimpijce. S ovoliko stanovnika Hrvatska u sportu igra iznad svoje kategorije, tu nema dilema. Ovaj put smo bili malo skromniji u kolektivnim sportovima, no popravit će se i to. Zacijelo i šefa Vlade zabrinjava to što smo u Tokiju imali samo jednu selekciju u ekipnim sportovima što je indikator njihova posustajanja na međunarodnog sceni?
– Žao mi je što se u Tokio nisu kvalificirali rukometaši i košarkaši pa smo ostali samo na vaterpolu. A vaterpolisti su izgubili u četvrtfinalu, što je najteži poraz koji u sportu možeš doživjeti. Odmah nakon te utakmice bio sam u kontaktu s Pericom Bukićem. Ja volim vaterpolo jednako kao košarku.
Hrvatsku i dalje prati činjenica da među zemljama Europske unije najmanje ulaže u sport.
– Mi stalno ta ulaganja povećavamo i u našem mandatu učinili smo za više od 100 posto u odnosu na zatečeno. Zato smo i spojili Središnji državni ured s Ministarstvom turizma jer ja držim da su turizam, sport i kultura dodatna vrijednost brendinga Hrvatske i na tome ćemo raditi. Imamo puno talenata i zato u sport moramo ulagati što više. Mi još uvijek imamo bolje rezultate nego što ulažemo i zato ćemo nastaviti s povećavanjem ulaganja. Pomažemo sve nacionalne saveze, nije bilo nijednog natjecanja u Hrvatskoj da ga nismo podržali. Primjerice, Prvenstvo Europe za odbojkašice u Zadru. Premijer se založio i za ovaj predsezonski košarkaški turnir u Opatiji.
– I kao Vlada, a i resorno ministarstvo, podržali smo ovaj turnir. Moramo raditi na popularizaciji košarke. Ja i dalje vjerujem da je to jedan od naših glavnih kolektivnih sportova i da se jednom mora otvoriti, ma kada to bilo.
Hakla s Bobom
Liburnia kupa, koji je okupio momčadi iz Italije (Pesaro), Srbije (Partizan), Slovenije (Cedevita Olimpija) i Hrvatske (Cibona), zacijelo ne bi bilo bez entuzijasta kakav je Robert Jurković.
- Premda se tome posvetio i niz drugih bivših košarkaša, sada rekreativaca, Bobo je spiritus movens. On živi za košarku.
Bobo je i jedan od onih koji ljeti haklaju sa ili protiv premijera.
– Ja haklam samo kada sam ovdje, u Opatiji, preko ljeta. S njima to bude dvaput tjedno, što sveukupno znači šest puta.
Jedan njegov haklerski partner nam je kazao da ima školski šut.
– Nisam loš. Ovi moji dečki misle da ja nešto treniram u Zagrebu i ne vjeruju da je to samo ljetna šuterska sreća.
Paze li njegovi haklerski suparnici da ga ne ozlijede? Ne bi bilo zgodno da nam premijer ispadne iz stroja na rekreacijskom haklu.
– Da, no pazim se i ja. Uostalom, to su prijateljski haklovi ljudi u zreloj dobi među kojima nema iskri i, ako bude kakvih snažnijih duela, to bude slučajnost.
Dakle, ne igraju se u tim prigodama ratničke obrane?
– Ne, sve u svoje vrijeme. Uostalom, ima drugih terena gdje mi je situacija malo živahnija nego što je u rekreativnoj košarci.