Uoči početka priprema za novu sezonu sportski direktor HŠK Posušje Stipe Balajić obećao je skoru "obnovu svlačionice" na više kritičnih mjesta, poglavito dovođenjem napadača koji bi mogao zamijeniti nezaliječenog Gabrijela Bobana i kažnjenoga Darija Pavkovića (stegovnjaci NS-a BiH "odrezali" su mu četiri utakmice kazne zbog "šaketanja" sa suigračem Ivanom Marićem nakon zaostalog susreta 14. kola Sloga - Posušje u Doboju 15. prosinca). Uz ovaj dvojac, Posušje je ostalo i bez Nikole Mandića (prešao u Slogu). Uoči nastavka sezone za Posušje je do ljeta 2026. ovoga tjedna ugovor potpisao napadač, iskusni strijelac, rođeni Šibenčanin Ante Živković (31), piše Večernji list BiH.
- Balajića znam iz doba kad mi je bio trener u Dugopolju i imam puno povjerenje u njega. Dogovorili smo se u tren oka i od ponedjeljka sam igrač Posušja. Osim toga, dobro poznajem i trenera Branka Karačića koji mi je bio trener u Šibeniku u sezoni 2009./2010. Šibenik je s njim na klupi izborio prvi i jedini izlazak u Europu (Europska liga), što je najveći uspjeh momčadi sa Šubićevca. Dobro se sjećam tih dana. Izbacili smo malteški Sliema Wanderers (0:0, 3:0). Domaću smo utakmicu igrali u Dugopolju, a onda nes(p)retno ispali protiv ciparskog Anortshorisa (2:0 u Famagusti i poraz na Poljudu u Splitu 0:3).
Taj mi je poraz teško pao jer ja sam rođeni Šibenčanin. Rođen sam 1991. godine, ne u bolnici, nego u tvornici TLM, gdje je premještena bolnica zbog napada na grad, koje je predvodio ratni zločinac Ratko Mladić. Srećom, ja se ničega ne sjećam, samo su mi stariji pričali - rekao nam je Ante Živković nakon prvoga treninga na Mokrom docu.
- U Posušju mi sve izgleda bajno, osobito uvjeti za rad. Vidi se da je ovo sređen klub. Moramo se dobro pripremiti za proljeće, gdje nas čeka teška borba za ostanak. Osim toga, u Kupu igramo protiv Famosa (Istočna Ilidža). Još nisam dobro upoznao suigrače, osim Tončija Mujana, koji je također rođeni Šibenčanin i novak na Mokrom docu. Sve je ovdje odlično, a ligu sam pozorno pratio, kao da sam znao da ću opet zaigrati negdje u BiH. Jedino što mi se ne sviđa je hladnoća, ali to je prolazno... Moja je zadaća davati golove, pokušat ću ih zabiti što više. Igrao sam u puno klubova, na trima kontinentima: Europi, Sjevernoj Americi i Aziji. Prvi moj klub poslije Šibenika bio je Croatia iz Toronta u Kanadi. Tamo mi je trener bio Šibenčanin Velimir Crljen. Potom sam nastavio u Novigradu (Istra) i Dugopolju. Slijedio je nastavak karijere u slovenskom Aluminiju u Kidričevu, gdje sam u sezoni zabio 15 golova.
Ante je nakon Slovenije otišao u Tursku, u drugoligaš iz Istanbula Ümraniyespor, gdje je dobro primljen i često je davao golove.
- Prešao sam u banjolučki Borac, ali tamo sam igrao premalo, pa sam opet promijenio odredište i otišao u Radnik iz Bijeljine. Zabio sam šest golova u 14 nastupa pa prešao u albanski Kukesi. Tamo je dobro počelo, ali gazde nisu bili korektni. Nisu me plaćali pa sam uz pomoć Nogometnog sindikata BiH podnio tužbu. Onda su me gazde maltretirali, oduzeli mi putovnicu i tražili da odustanem od tužbe, prijetili mi... Tada je i vaš list pisao o tome... Nisam pristao pa sam uz pomoć Sindikata i FIFA-e dobio sudski spor. Nadam se isplati duga koji nije mali. Sad se Albanci javljaju, traže neke olakšice i odgode. Ne želim biti nekorektan, pristao sam na odgodu i uplatu u ratama, ali dug neću oprostiti - kaže Živković.
Nakon albanske epizode Živković se skrasio u klubu FC Hebar iz Pazardžika u Bugarskoj, gdje mu je trener bio (tamo) poznati i priznati Ljubo Penev. Zatim je prešao u susjednu Rumunjsku, u FC Chindia iz Târgoviștea. Taj je grad poznat kao mjesto gdje su Rumunji 1989. pogubili bivšeg diktatora Nikolaja Čaušeskua i "prešli" u demokraciju.
- I tamo je bilo lijepo, tamo sam zabio devet golova u sezoni i pol. Poziv Balajića i Karačića nisam htio odbiti. Samo da budem zdrav, bit će i golova. Prije osam godina imao sam jedinu, ali tešku ozljedu u karijeri - prijelom noge. I iz toga sam izašao psihički jak, nemam nikakvih strahova. Jedva čekam natjecateljske utakmice - zaključio je Živković.