Legendarni Robert Prosinečki gostovao je kod bivšeg suigrača iz vatrenih Marija Stanića u popularnoj emisiji '(Ne)uspjeh prvaka' gdje je otvoreno pričao o temama koje sve zanimaju: prelazak iz Dinama u Zvezdu, pušenju i odnosu sa Miroslavom Ćirom Blaževićem. Podsjetimo, veliki Žuti u karijeri je igrao za velikane poput Dinama, Crvene zvezde, Real Madrida i Barcelone.
- Živio sam kvalitetno u Njemačkoj, tata je imao veliku građevinsku firmu i nevjerojatno je volio nogomet i nevjerojatno koliki je dinamovac bio. To je bio razlog za naš povratak, kako bi njegov sin igrao u Dinamu! Imao sam 10 godina kad smo se vratili iz Njemačke. Već sam se bio navikao, pohađao sam školu tamo, naučio jezik, igrao za Stuttgarter Kickers, vidjeli su talent... I onda dolaziš u Zagreb na sve novo.
- S Ćirom sam se družio do njegove smrti, bio mi je jedan od boljih trenera, i stalno je negirao neke stvari, ali ja se sjećam ako je to bilo. Tad su svi slušali rekao ponedjeljkom, išla je analiza kola, dolazili razni gosti i tada je gostovao Ćiro te ga je voditelj pitao za mene. Kao, prva utakmica, prvi gol, što će biti s njim... I on je tada rekao da će pojesti diplomu ako ja postanem igrač - ispričao je Prosinečki i otkrio kako je došlo o transfera u Zvezdu.
- Došao sam na probu! Čuli su za mene, ali pozvali su me da me vide. Tada je bila Univerzijada 1987. u Zagrebu te su Piksi Stojković, Boro Cvetković i još neki bili u toj reprezentaciji, a ja sam došao u Beograd na pripreme. Dva treninga pa prijateljska utakmica protiv Rada i odjednom su ljudi počeli pljeskati, vidjeli su da su dobili talentiranog igrača. Ćirina izjava da će pojesti diplomu, bila je najveća motivacija koja može biti! Radio sam samo da dokažem svima, i njemu i javnosti i sebi da vrijedim. Da nisam uspio, ne bih se ni vratio u Zagreb.
- Ma ljutit sam bio, kako ne bih kad te izbaci iz ekipe. Dolaze utakmice, a nisi nigdje. Pa me protiv Francuza, kad smo lovili rezultat i imali igrača više, uveo dvije minute. Ali momčad je cjelina, nisam ni inače bio tip koji radi probleme, to je valjda stvar kućnog odgoja. A mogli smo osvojiti, baš nam je malo nedostajalo protiv Francuske, jedna greška, frajer koji nikad u životu nije zabio (šutne i zabije nam dva... Dok je Brazil, nažalost, bio gotov, Ronaldo sa zdravstvenim problemima... Još je najbolja momčad bila Nizozemska, masakrirali su nas u jednom periodu utakmice - rekao je o izostavljanju protiv Francuza 1998. godine.
- Netko ti stavi etiketu i prati te cijeli život. Da Robi ne živi sportski, ne voli trenirati, voli popiti... A nema veze ni sa čim, najviše na svijetu volio sam trenirati i igrati nogomet. OK, nisam volio 'suhe' treninge, bez lopte, ali tko to voli?! Možda dva-tri igrača. Ali nikad se nisam skrivao s cigaretom, zapalio sam na mjestima gdje nitko nije, valjda su zato stalno bile te priče o meni da sam boem koji pije i puši. Sve sam treninge volio, gdje god sam bio. Pa priče da nisam trčao, glupost. I moja žena kad to čuje ne može vjerovati, a 24 godine smo u braku. Evo, 15 godina ne pijem uopće ništa. Ali nisam se ja ni branio od tih priča - rekao je Robert o stereotipima koji su ga stalno pratili.
- Ma da nije bilo moga oca to se nikad ne bi dogodilo, nema šanse. Nazvao me i rekao mi da je obećao ljudima da ću doći na razgovor. Ja ga pitam 'Kojim ljudima?', od odgovara 'U Dinamu!'. Kakav sad Dinamo?! Kažem mu 'Tata, pa svi bježe van, žele otići u jače lige, a ti mene vraćaš!' No, tata mi je rekao 'Ja sam dao riječ, a ti razmisli.' Ništa, sjeo sam na avion i za Zagreb. Doma mama kuha sarmu, juhica, svi čekaju, prijatelji govore super... Camachu nisam smio ni reći, a kad su vidjeli u Sevilli da sam odigrao utakmicu ovdje... Bilo je to protiv Münchena 1860, još nisam potpisao, ali nisu smjeli reći Franji (Tuđmanu) da nisu završili posao i da neću nastupiti. Ma, nevjerojatno koliki mi je otac bio dinamovac... - rekao je na temu povratka u Dinamo.