Osjećam se kao najpovlašteniji čovjek zbog svega što mi je nogomet dao, rekao je bivši hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić (32).
Dijelio je svlačionicu s Lukom Modrićem i Lionelom Messijem, kao stranac bio kapetan Seville, što je čast koju je imao još samo Diego Maradona, osvojio s njome Europsku ligu, zabio za Barcelonu u finalu Lige prvaka, s Hrvatskom bio svjetski doprvak.
Sve su to situacije i razlozi zbog kojih se Rakitić osjeća ponosno i sve je obrazložio u razgovoru za Fifu. Nedavno se vratio u Sevillu te je komentirao kakav se nogomet tamo igra i kako ga ljudi doživljavaju.
- Ovdje je stvarno nevjerojatno. To je najluđi grad u Španjolskoj. Ljudi stvarno jako vole nogomet te su izrazito strastveni. Imamo Sevillu i Betis, dva ogromna rivala iz Primere. Oba stadiona udaljena su samo pet minuta. Cijeli grad je stvarno lud za nogometom i uvijek vlada posebna atmosfera - rekao je Rakitić, prenosi 24sata.hr.
Veznjak je ispričao i nevjerojatno priču o tome kako je upoznao svoju sadašnju suprugu, Raquel Mauri s kojom je zajedno devet i pol godina.
- Prvi dan kad sam stigao u Sevillu bilo je kasno. Sljedećeg sam jutra imao liječnički pregled i još puno stvari za odraditi. Bio sam nervozan pa sam zamolio brata da pođe sa mnom na piće. U baru je radila djevojka. Čim sam je vidio, znao sam da je želim oženiti. Brat je u tom trenutku na liniji bio s jednim velikim europskim klubom, koji su pokušavali poslati avion po mene iz Seville kako bih potpisao za njih, ali rekao sam, 'Već sam dao riječ Sevilli, potpisat ću za ovaj klub i oženit ću se tom djevojkom". Bio sam siguran da mi mora biti supruga. Ali bilo je tako teško natjerati je da izađe sa mnom jer me puno odbijala. Morao sam se jako potruditi, uvijek puno truda dajem na terenu, ali ovo je bilo puno, puno teže - rekao je Rakitić uz smijeh i dodao da je nakon sedam mjeseci konačno pristala otići na ručak s njim.
Prvi strani kapetan Seville nakon Maradone
- I sada kad to čujem mi je zbilja nevjerojatno da sam tada baš ja postao kapetan Seville, nakon velikog Diega Maradone. Nekada u karijeri postoje trenuci kada se riječima ne mogu opisati osjećaji, to je bio jedan od tih trenutaka. Bio sam jako, jako ponosan. Kapetan je uvijek Španjolac ili često osoba koja je baš iz Seville. Imati ovu čast, imati povjerenje trenera i ljudi iz kluba, znači mi puno i jako sam im na tome zahvalan. Nadam se da su uživali u vrijeme kada sam bio kapetan momčadi jer zbilja živim za svoj tim, i bila je to posebna godina zbog osvajanja Europske lige.
Jesús Navas (34) španjolski je nogometaš koji trenutačno igra u Sevilli kapetan je momčadi. Rakitić se vidi kao vođa, ali svjestan je da je tek stigao u klub.
- Imam veliko poštovanje prema Jesúsu. Igrali smo zajedno prve tri i pol godine u klubu te je zaista posebno ponovo igrati s njim. On i ostali igrači znaju da sam spreman pomoći im bez obzira na to jesam li kapetan ili ne, oni uvijek dolaze popričati sa mnom. Pomoći i usaditi samopouzdanje suigračima iznimno mi je važno - kazao je Rakitić.
Ivan je opisao kakav je osjećaj bio pridružiti se Barceloni 2014. godine, klubu koji je u tom trenutku imao Xavija, Andresa Iniestu, Neymara, Luisa Suareza i Lionela Messija.
- Nije bilo strašno. Biti dijelom najveće momčadi na svijetu bilo je zaista neopisivo. Osjećat ću se dijelom ove velike obitelji do kraja života. Znao sam kako ću igrati s tim igračima te sam bio zbilja uzbuđen. Kada sam ušetao u svlačionicu i vidio ih, tada me baš pogodilo, bio sam osupnut. Uživao sam igrajući nogomet s njima i što ih imam kao doživotne prijatelje. Zbilja sam blizak s Andresom te se često čujemo. Zahvalan sam za tih šest godina i nikada ih neću zaboraviti - rekao je Rakitić.
Na svakom El Clasicu pružao je dobre partije, a za Fifu je opisao kako je bilo igrati na tim susretima.
- Mislim da je to najveća utakmica na svijetu. Igrati toliko tih susreta, biti često na pobjedničkoj strani, zabiti mnogo golova i pobijediti neke od njih nevjerojatan je osjećaj koji će me zauvijek pratiti. Svaka utakmica bila je drugačija, veoma posebna. Imam puno lijepih sjećanja s tih utakmica. Baš sam ponosan što sam bio dio povijesti El Clasica.
Era u Barceloni
- Šest godina, 311 utakmica. Stranac na četvrtom mjestu po broju utakmica iza Messija, Danija Alvesa i Mascherana, 13 trofeja. Mislim kako mogu slobodno reći da sam dio povijesti tog kluba. Dobio sam jako puno u tih šest godina. Nosit ću Barcelonu u srcu do kraja života. Moja obitelj se povećala ondje, moja najmlađa kćer rođena je u Barceloni. Ponosan sam na vrijeme koje sam proveo ondje i uvijek ću ga se rado sjećati.
Kako je doživio Messija
- Sto posto nogomet. Nije važno tko si, samo moraš gledati i uživati u njegovom nogometu. On je na sasvim drugoj razini. Uz dužno poštovanje svim ostalim velikanima, samo jedan može biti najbolji, a to je Leo. Odigrao sam 311 utakmica s njim, bilo je kao san. Želim mu samo poručiti: "Leo, hvala ti na svemu jer nikada nećeš znati koliko mi je značilo igrati s tobom".
Opisao je dojmove sa Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji.
- Nemoguće je izabrati najdražu uspomenu jer je svaki dan bio jako poseban. Prijateljstvo i atmosfera koju smo imali bili su baš posebni. Trenirati zajedno svaki dan, mjesec i pol dana, tada to zbilja možete osjetiti. Naporno smo radili, dali najbolje od sebe i, unatoč teškom porazu u finalu, bila je to i naša najveća pobjeda. Uspjeli smo natjerati cijeli svijet da zavoli Hrvatsku. Poraz, naravno, nikad neću zaboraviti, bili smo jako blizu osvajanja najveće titule koju netko može osvojiti u nogometnoj karijeri. Preponosan na ono što smo postigli skupa. Ipak je to najveći uspjeh u novijoj nogometnoj povijesti Hrvatske - rekao je.
- S četiri milijuna Hrvata za mene se ne može mjeriti 100 milijuna ljudi neke druge nacionalnosti. Trebali ste vidjeti naš dolazak u Zagreb, bilo je nevjerojatno. Vidjeti sve te ljude bilo je potpuno ludo. Sjećam se kada smo stigli na aerodrom, rekli su nam kako ćemo dobiti otvoreni autobus koji će nas odvesti do centra Zagreba. Vožnja je trebala trajati sat, možda sat i pol, no nama je trebalo sedam sati. Bilo je pretrpano ljudima, osjetiti tu ljubav svih ljudi u Hrvatskoj bio mi je jedan od najboljih trenutaka u životu - rekao je.
Bol u finalu Mundijala
- Smatram kako smo 60 minuta bila bolja momčad, no to je nogomet. Prvi gol nije bio faul. Drugi gol, da ga nisu zabili, mislim da se ne bismo mogli žaliti. Ponekad u nogometu možete biti bolja momčad, ali svejedno izgubiti. Imamo puno poštovanja prema Francuskoj, čestitamo im i zasluženo su pobijedili. Unatoč tome, mislim da smo odigrali dobru utakmicu - rekao je.
Ivan Rakitić osvrnuo se i na razloge okončanja reprezentativne karijere.
- Bio je to možda najteži trenutak u mojoj karijeri. Mislim da nekada treba prihvatiti da je taj trenutak stigao. Nakon 13 godina i preko 100 utakmica, uz korona virus i moj povratak u Sevillu, odlučio sam kako je važno biti 100 posto koncentriran na klub i posvetiti se više obitelji. Također, Hrvatska ima pregršt talentiranih i mladih igrača koji zaslužuju priliku - objasnio je.
- Igrati za hrvatsku reprezentaciju bilo je apsolutno nevjerojatno. Kada sam započeo kao 19-godišnjak nisam mogao zamisliti da ću igrati u najvećoj utakmici u povijesti svoje zemlje. Odigrao sam preko 100 utakmica i uživao na europskim i svjetskim prvenstvima. Nositi hrvatski dres i slušati od svojih sunarodnjaka koliko me cijene bilo je zaista fenomenalno - rekao je.
Modrić kao brat
- On je najbolja stvar koja se ikad dogodila hrvatskom nogometu. Za mene je on kao stariji brat. Trinaest godina u reprezentaciji, mnogo borbi u El Clasicu... Šalu na stranu, imati dva Hrvata u najvećoj utakmici klupskog nogometa bilo je zaista nevjerojatno za našu zemlju. Bio sam sretan i ponosan svaki puta kada je osvojio neku nagradu jer ona je bila jako važna njemu, ali i svim ljudima u Hrvatskoj. Bilo je jako emotivno kad je osvojio nagradu Fife za najboljeg nogometaša. Savršen je predstavnik Hrvatske u cijelom svijetu i čini me ponosnim Hrvatom - zaključio je Raketa.