Srca Vitežana, Lašvanske doline, cijele srednje Bosne u vrijeme Svjetskog prvenstva kucala su za vatrene, zmajeve, ali i za reprezentaciju Švicarske. Jer, u udarnoj postavi Švicaraca bio je “njihov” Josip Drmić, 22-godišnjak, rođen u Švicarskoj, od oca i majke rođenih Vitežana.
Obiteljski korijeni
Drmić je nakon povratka iz Brazila kratko boravio i u Vitezu, a razgovor za Večernjak s Josipom smo napravili u frizerskom salonu njegovog rođaka Joška Drmića.
- Uvijek kada krenem prema Vitezu obuzimaju me emocije, a kada stignem kući osjećam neku toplinu oko srca. Tu su moji korijeni, tu su mi rođeni majka i otac, u Vitezu su grobovi bake i dejda, tu imam brojnu rodbinu, tata je u NK Vitezu ostavio duboki trag…, a što si fizički dalje od korijena, emocije su izražajnije. Vitez je i moj grad, tu imamo stan, tu ću dolaziti, vraćati se…, kazao nam je na odličnom hrvatskom (“U našem domu u Švicarskoj uvijek se govorilo samo hrvatski”), zvijezda švicarskog nogometa i ljubimac Hrvata Viteza.
Josipu je otac Milko, u Vitezu popularni Mikle, bio uzor.
- Tata je i kao nogometaš bio vrijedan, uporan. Tako mi govore oni koji ga znaju iz tih dana, a što sam čitao i u Monografiji NK Viteza. I već od malih nogu usadio mi je ljubav prema nogometu. Naučio me da su rad, trud i poštenje temelji svakog uspjeha, pa i nogometnog. Nosim njegove gene i od kada znam za sebe, lopta mi je bila najdraža, ustvari jedina igračka. To su valjda i razlozi što sam već od prvih ozbiljnijih nogometnih koraka sanjao svjetla reflektora, velike scene…, a na moju veliku sreću i doživio sam je.
S puno žara priča nam Josip o svojim prvim nogometnim koracima, o uključivanju u rad u nižerazredne klubove Repperswil, pa Freienbach.
- Rad, trud, upornost velika žrtva i podrška obitelji, očevi savjeti, ohrabrenja i kada sve nije išlo kako smo željeli i očekivali, odveli su me već u ranoj mladosti u veliki klub FC Zurich gdje sam brzo napredovao, igrao za sve klupske, ali i za švicarske reprezentativne reprezentacije i ostvario svoj dječački san – postao sam profesionalni igrač u velikom klubu. Moj Zurich, uz to što je veliki klub, je i veliki nogometi izlog - realan je Drmić.
Vremenom, dobrim igrama Drmić je privukao pozornost klubova iz liga petice.
Stepenica više u karijeri
- U dogovoru s ocem i s ljudima iz menadžerske agencije, od više ponuda, čak i od znatno poznatijih klubova i izdašnijih ponuda, odlučili smo se za Nurnberg. Jer, u prvom planu bio je moj status u budućem klubu, igrati, pokazati se, a novac, uz trud rad, doći će!”
Pokazalo se da je izbor Nurnberga bio pravi potez.
- Dobio sam veliku priliku u zdravoj sredini, u klubu po mojoj tadašnjoj mjeri, u jednoj od najjačih svjetskih liga afirmirao sam se u samo godinu dana igranja, postao treći najbolji strijelac njemačkog prvenstva, što je uspjeh iznad svih mojih nadanja i očekivanja - prepričava Drmić.
Nakon samo jedne nezaboravne sezone u Nurnbergu, nogometni put vodi me dalje, k novim izazovima, a to je sada FC Bayer Leverkusen. To je njemački velikan, igrat ću Ligu prvaka. Drmić nastup Švicarske u Brazilu ocjenjuje vrlo uspješnim, zadovoljan je i svojim igrama uz naglašavanje kako su već u grupnoj fazi natjecanja ispale velesile Italija, Portugal, Engleska, Španjolska…, a njegova Švicarska prošla dalje. Zašto Švicarska, a ne druga reprezentacija za koju je po korijenima mogao igrati, pitanje je koje smo Drmiću postavili na kraju zanimljivog razgovora.
- Volim Švicarsku, to je moja domovina, tu sam ostvario sve svoje snove, napravio nogometno ime…! Međutim, srce kuca i uvijek će kucati i za Hrvatsku, tako sam odgojen i sretan sam zbog toga. Međutim, nije bilo dvojbe u odabiru, nije je ni moglo biti jer konkretnog poziva iz Hrvatske nikada i nisam imao. A da je poziv stigao, tko zna, možda bi moj put bio drukčiji - zaključio je Drmić koji, prema informacijama koje mi imamo, nije nikada imao ni poziv iz BiH.
Pa Hrvati i ne igraju za Bih .... Ak nisi znao....